KURŠANEC: Nezadovoljni roditelji djecu voze u druge škole

Osnovna škola u Kuršancu ove godine ima nešto manje đaka u prvim razredima nego bi ih trebala ili mogla imati. Neki su roditelji s područja upisa u Osnovnu školu Kuršanec svoju djecu koja su krenula u prvi razred ove godine upisali u druge škole na području Grada Čakovca ili u OŠ Strahoninec. I nekoliko djece koja su prve razrede polazila u Kuršancu upisano je u peti razred u druge škole. Ravnateljica Škole Marija Tepalović potvrđuje da se u nju ove godine s područja upisa, to su četiri naselja iz “dravskog bazena” Grada Čakovca - Kuršanec, Šandorovec, Totovec i Novo Selo na Dravi, te Gornji Kuršanec na području Općine Nedelišće, upisalo dvadesetak djece manje nego ih ima na spisku. I ranijih je godina bilo djece koja su u školu išla drugdje, ali ove je godine broj takve djece skočio. Slučaj Gornjeg Kuršanca je poseban - djeca iz njega ionako se nisu upisivala u Kuršanec, zbog njegovog prometnog položaja on gravitira Čakovcu ili Varaždinu.
Ove godine čak je jedan prvašić upisan u Kuršanec, nakon niza godina. U drugim mjestima bilježi se manjak, ponajviše u Totovcu, devetero najmlađih ide u druge škole. Manjak nije posve neočekivan, čak je i najavljen. Već je pred dvije godine nezadovoljstvo dijela roditelja rasporedom djece u prve razrede rezultiralo odbijanjem da se djecu pošalje u školu na početku godine. Situacija se tada smirila nakon nekoliko dana, ali se sada nesklonost nekih roditelja prema školi u Kuršancu osjetilo tako što su svoju djecu upisali u druge škole. Radi se o posebnoj naravi škole, više od 60 posto njenih učenika čine Romi. Problemi s njihovom integracijom, zbog jezične barijere, ali i drugih problema koji opterećuju romsku zajednicu, određuju i rad škole, odnosno pedagoški proces u njoj. Neki roditelji na hrvatskoj strani školu naprosto doživljavaju kao lošu i traže bolje. Ravnateljica Marija Tepalović ocjenu da je škola loša odbija.
- Nikoga tko doista želi steći obrazovanje neće ove ili one okolnosti u tome omesti, pa ni posebnosti ove škole. S teškoćama koje nam nosi zadatak integracije značajnog broja djece romske nacionalnosti dobro se nosimo, naši učitelji rade po istim planovima i programima kao u drugim školama. Rade i kvalitetno iako u daleko težim okolnostma nego drugdje. Bilježimo uspjehe mjereno raznim pedagoškim standardima, a zato smo i dobili najviše priznanje Grada, Zlatnu plaketu Grb Grada Čakovca. Zbog specifičnosti Škole, imamo i određene pogodnosti, imamo pravo na to da nam odjeljenja budu mala, s petnaestero djece, po čemu bi Škola mogla biti privlačnija od drugih.
Mišljenje roditelja koji djecu vode drugamo razlikuju se od ravnateljičinog. Anita Horvat iz Totovca ni starijeg od dvoje djece nije upisala u Školu u Kuršancu - Martin sada već ide u treći razred u I. OŠ u Čakovcu, dok se Lana sad upisala u prvi. Anita, uz svoju djecu, u Čakovec vozi i susjedu Emu Medved. Rekla nam je:
- Meni zbog posla, prodavačica sam ovdje u Čakovcu, više kao škola odgovara I. OŠ, a i zbog izvannastavnih aktivnosti djece. No, iz razgovora s drugim roditeljima, znam da u školi u Kuršancu ima problema sa socijalizacijom romske djece, a i kriteriji u nastavi prilagođavaju se većini. Ima i sukoba među djecom, ali se to zataškava. Bilo bi dobro kad bi se dio novca koji se dobiva od EU iskoristio za izgradnju škola u naselju i za osposobljavanje romskih pedagoških djelatnika koji će bolje shvaćati djecu Rome. Svatko za svoje dijete ima pravo izabrati što mu je najbolje, pa zato djeca iz našeg mjesta idu u I. i u II. OŠ u Čakovcu, neka u Strahonincu, a neka polaze i Školu u Kuršancu, a u mjestu se najviše druže u DVD-u.
Ravnateljica odbija ocjenu o zataškavanju:
- U svakom slučaju, prilikom nasilja među djecom koje zabilježimo provodimo standardni postupak - razgovaramo s uključenim roditeljima. Radi li se o težem slučaju ili je nasilje znak za probleme u obitelji, to prijavljujemo, pa se, po potrebi, angažiraju i druge službe. Ali nasilje se prvo mora nama prijaviti, a ne sjećam se da bismo u novije vrijeme imali neki teži slučaj. Uključeni smo i u UNICEF-ov program “Za sigurno i poticajno okruženje u školama” i imamo status “Škole bez nasilja”. Taj se status uvijek iznova provjerava, a nedavno je ponovo potvrđen, uz visoke ocjene provedbi ovog programa.
Naravno da integracija djece romske nacionalnosti predstavlja značajan zadatak. Pedagozima u Školi u Kuršancu presudna je u tome pomoć koju im ranom socijalizacijom malih Roma djece mora osigurati država. Pedagoginja Škole Koraljka Bendelja kaže:
- Od odlučujućeg značaja je predškola i otkako djeluje ova u vrtiću “Pirgo”, u okviru Obiteljskog centra za Rome u Kuršancu, i mi u Školi osjećamo značajan napredak iako se može reći da bi još bolje bilo kad bi ona potrajala dvije godine. Neka djeca iz naselja ne idu u tamošnji vrtić, nego u “Zvjezdice” u Šandorovcu i tu je socijalizacija i integracija gotovo potpuna. Ali i “Pirgo” daje već dobro pripremljenu djecu, što treba ojačati.
Ali s ojačanjem ne stoji dobro, ili barem ne jasno. S pitanjem što Grad poduzima da se spriječi tendencija da ljudi ne upisuju u najbližu si školu na pretposljednjoj sjednici Gradskog vijeća suočio se i gradonačelnik Branko Šalamon koji kaže:
- Grad može učiniti jako malo, to je nadležnost države. Grad je dosad uložio maksimalne napore da izjednači kvalitetu Škole za sve učenike. Svjesni smo problema i potrebe da se intervenira, ali sve, na žalost, završava na tome da mi na to upozoravamo. Od države trpimo prigovore da provodimo segregaciju time što u školi nije moguće imati sva mješovita odjeljenja, s čime se ja ne slažem. Roditelji stoga reagiraju tako što ispisuju djecu iz Škole u Kuršancu i prebacuju ih u druge škole. Mi to ne podržavamo, ali shvaćamo. Dosad smo uvijek smirivali situaciju, ali smo zato došli do toga da država smatra da je naš vrtić “Pirgo” segregacija romske nacionalne manjine, pa se sad moramo i oko ovoga buniti. Kod škole je dodatan problem što je to osnova za cijeli budući život, pa ako djeca ne napreduju koliko bi mogla, onda roditelji s opravdanjem traže rješenje za obrazovanje svoje djece. U praksi prigovor države da isključivo romski dječji vrtić znači segregaciju (a ne pripremu za integraciju kad za to bude odlučan trenutak, u prvom razredu škole) znači da je država dosad isključivala “Pirgo” iz programa potpora predškolama za male Rome. To se možda sada promijeni, zauzimanjem Županije. No, dok se tu stvari sustavno ne postave na svoje mjesto, u roditelja hrvatske djece rast će osjećaj da im je bolje voditi djecu u školu koja im nije najbliža, a niti usput kad idu na posao. Ali hajde, sačekajmo što će doći nakon izbora.
Dražen Kovač
Snimio Dubravko Lesar