Lisice pojas "pod vrte" učinile svojim carstvom

Već nekoliko godina to primjećujemo, ali problem kao da se u posljednje vrijeme zaoštrio – lisice zalaze u dvorišta tako često da postaju napast, zbog štete koju naprave ako upadnu u kokošinjac, a pretrčavajući cestu postaju opasnost u prometu. Jedno od izloženijih mjesta je Donji Kraljevec, upadi u kokošinjce su česti, a naleti vozila na lisice izazvali su i općinsku upravu na reakciju. Tamošnji poljokomunalni redar Robert Balent dva puta je pravio zapisnike jer je zbog naleta vozila na kolniku ostala lešina lisice, a zbog šteta koje trpe građani obratio se ispostavi Veterinarske inspekcije u Čakovcu. Nama je rekao:

- Upozorio sam ih da iz Ludbreške ulice tjedno dobivamo dojave mještana o tome da lisice i po danu ulaze u kokošinjce, što je je i neobično ponašanje jer su inače noćne životinje, i da prave znatnu štetu. Molio sam da nas upute ili da sami omoguće Lovačkom društvu Srnjak, koje gospodari lovištem na našem području i u Goričanu, da odstrelom uklone lisice iz naselja, no dobio sam odgovor da Veterinarska inspekcija nije nadležna za postupanje u slučajevima pojave divljih životinja u naseljenim dijelovima jedinica lokalne samouprave, tj. onda kad se pojave u naselju.

Jedna od pogođenih je Ana Koren iz Ludbreške ulice – dvorište njene kuće gleda prema šumarku koji je i granica lovišta. Pokazujući mjesto otkuda dolazi lisica (ili više njih, policijskim žargonom) rekla nam je:

- Pojavila se tu negdje, preskočila je ogradu i ušla u dvoriše. Ja gledam nju kako ona gleda kokoši i ne obazire se puno na mene, zgrabila je kokoš i otišla. Ja sam izgubila četiri kokoši.

Ana dodaje da je kod susjeda bilo i zanimljivije, njemu su se lisičići malone u noge zapletali, kako je rekla. Susjed je Božo Kramar koji je potvrdio da su lisice bile blizu.

- Jednom se lisica pojavila s mladima. I šeta ona tu dvorištem bez straha i gleda kako će ugrabiti kokoš. Supruzi je prišla na svega nekoliko koraka, ali ju je njena prisutnost ipak odvratila pa je otišla.

Božo je ipak izgubio pet kokoši, ali to nije jedina šteta:

- Morao sam se dati u trošak, košinjac sam zaštitio postavivši rešetke na vrata, a i na prozor. Nju ne smeta što je on visoko, ako bude otvoren ona će ući.

Božo dodaje da nije zadovoljan time što se ne može ništa učiniti protiv lisica. Zaštićene su, a tko će zaštiti nas koji trpimo štete, pita.

Lisice nisu zaštićene, upozorava Balent (i sam lovac), za njih važi lovostaja samo u vrijeme visoke skotnosti, samo za ženke. Nisu ugrožena vrsta, naprotiv, inteligencija ih čini prilagodljivima i baš je to korijen ovog problema, naučile su da im je u naselju bolje nego u divljini. Pretpostavka tome je odredba u Zakonu o lovstvu da se lovište može protezati do najmanje 300 metara od najbliže kuće. Izvan lovišta lovci ne smiju pucati i lisice su taj pojas od 300 metara pretvorile u svoje carstvo.

U pomoć poljokomunalnom redaru je priskočio županijski vijećnik Dejan Kovač (HDZ) koji je na nedavnoj županijskoj skupštini od župana zatražio angažman u ovoj stvari. I sam je u svom dvorištu sreo lisicu. Upozorivši da problem traje, a da veterinarska inspekcija nije nadležna, on je odmah ponudio i moguće rješenje:

- Podsjetio sam da je ne tako davno tadašnji viši veterinarski inspektor Ljubomir Kolarek, danas gradonačelnik Preloga, u dogovoru s PU međimurskom pronašao rješenje – lokalnom lovačkom društvu izdana je svojevrsna dozvola za upotrebu vatrenog oružja i blizu samog naselja, izvan lovišta, uz prijavu Policijskoj upravi, u cilju sprečavanja najezde i šteta. Za to su dva lovca bila i posebno educirana.

Tajnik Lovačkog saveza Međimurja Mladen Lacković objašnjava kojih se ograda moraju držati lovci.

Hrvatska je zemlja manjkavih zakona pa tako ni ovakve situacije nisu regulirane na posve zadovoljavajući način. Zakon o lovstvu doista određuje da pojas od 300 metara od kuća nije lovište i mi lovci ne smijemo djelovati izvan njega. Svaka jedinica lokalne samouprave trebala bi zato donijeti svoj program zaštite divljači i njime regulirati ovu problematiku. U slučaju potrebe onda se može donijeti odluka o tome da se intervenira. Lokalna samouprava može onda zatražiti da se učini iznimka i da za to obučeni lovci mogu uklanjati lisice. Tu se treba suočiti i s pitanjem sigurnosti, pa treba računati s drugom mogućnošću, da se lisica uklanja trovanjem postavljanim mamcima. I to ima slabosti zbog opasnosti koje nosi i mogu se javiti proceduralne zavrzlame i postupak potrajati, ali ili tako ili treba promijeniti Zakon o lovstvu.

Balent dodaje i da je bezbrižnost pa i drskost u ponašanju lisica u njemu pobudila strah da se radi o bjesnoći - neobično ponašanje može biti i simptom bolesti. Udarenu lisicu je dao na pretragu, a nalaz je bio negativan. Bjesnoća već nekoliko posljednjih godina nije problem, ne samo u Međimurju već ni u Hrvatskoj općenito, kaže Marijan Glavina, voditelj čakovečke ispostave Veterinarske inspekcije.

- Posljednjih pet godina provodi se oralna vakcinacija protiv bjesnoće, bacanjem iz zraka mamaka s cjepivom. To se radi dva puta godišnje, a uz bacanje mamaka se i ustrijeli nekoliko lisica, na više mjesta terena koji se pokriva, kako bi se postigla reprezentativnost uzorka, i šalje na analizu. Taj projekt plaća EU pa ona i želi znati što se time postiže. Učinak je očito dobar, u tih nekoliko godina ne bilježe se slučajevi bjesnoće, ne samo u Hrvatskoj, nego ni u susjedstvu – tako cijepi i Mađarska, Slovenija je time počela i prije nas.

Glavina dodaje da lisice doista postaju napast, no podsjeća i da, kad je riječ o mjerama koje treba poduzeti, Veterinarska inspekcija za njih nema ovlasti, samo može pomoći savjetom. U dopisu koji je Sektor veterinarske inspekcije Ministarstva poljoprivrede uputio svim svojim ispostavama povodom pojave divljih životinja u naseljima, a naša ga i proslijedila u Općinu Donji Kraljevec, također se ističe odgovornost samih jedinica lokalne samouprave, odnosno značaj programa zaštite divljači. Zakon o lovstvu određuje da se njime propisuje i način zaštite i lova divljači, i lisica, i na površinama koje ne mogu biti lovište, dakle i u naseljima. Za uklanjanje lisica iz naselja postupanje treba propisati jedinica lokalne samouprave, a ako to nije propisano onda zatražiti pomoć nadležne policijske postaje i u suradnji s njom organizirati uklanjanje. Glavina upozorava da za to treba pucati - trovanje mamcima nije prihvatljivo, jer nije sigurno. Za razliku od deratizacije nije moguće postići da mamak pojede samo ciljana životinja, može ga pojesti i druga. Na potezu je, dakle, Općina Donji Kraljevec, ali i druge koje također nisu imune na ovaj problem. Kad je riječ o uklanjanju lisica po pojedinačnom dogovoru s policijom načelnik lokalno nadležne Policijske postaje Prelog Ivan Sokač je suzdržan – u dosadašnjoj praksi je razlog za izdavanje dozvole za pucanje i na samom rubu naselja bila neposredna opasnost od bjesnoće, a nje sad nema, barem po podacima kojima raspolaže Veterinarska inspekcija. Tko će onda odrediti drugi razlog za uporabu oružja? Nitko se ne želi potpisati pod nešto što bi bilo argument za to. Stara hrvatska bolest – nitko nije ni nadležan, niti pozvan.