Spidvej u Prelogu - govore Zvonko Hercigonja i Ivan Gradečak

Zlatno doba spidveja, motosporta koji je ime Preloga pronio svijetom, danas još živi u pričama svjedoka tog vremena koji žale što nije uloženo više truda da spidvej u ovom gradu i ostane. Podsjetimo, nakon što nije postigao dogovor s čelništvom Preloga, Zvonimir Pavlic, poduzetnik i negdašnji šampion ovog sporta, umjesto u Prelogu, stadion Milenium podiže u Donjem Kraljevcu. Uskoro, s lica zemlje biva izbrisana i spidvej staza u Prelogu, trn u oku tamošnjih nogometaša.
U jednom od brojeva lista Međimurje iz 1976. godine ostalo je zapisano da je “Prelog bio domaćin četvrtfinala svjetskog prvenstva u spidveju, a utrke je pratilo oko 15.000 gledatelja”.
Zanimljive su te megabrojke jer su i danas podložne “osobnim dojmovima”. Dio svjedoka i aktera zlatnog doba preloškog spidveja tvrdi da je brojka istinita i da na tribinama nije bilo ni centimetra slobodnog prostora, drugi sumnjičavo vrte glavom i kažu da to jednostavno nije moguće. No, i danas je broj posjetitelja na spidvej spektaklima enigma te posjećenost stadiona Milenium u D. Kraljevcu, primjerice, “varira” od 5.000 do koju tisuću manje gledatelja - kad poreznici naćule uši.
Činjenica je da je upravo 1976. zabilježena najveća posjećenost spidvej utrka u Prelogu i taj broj nikada nije nadmašen, svjedoče nam naši sugovornici - suvremenici zlatnog doba spidveja Zvonko Hercigonja (79) i Ivan Gradečak - Joc (60).
NI VOZAČA NI STAZE
U Spidvej klubu Prelog još uvijek “grade kulu iako kamena nemaju”: Klub formalno postoji, ali nemaju ni staze ni vozača. Imaju predsjednika Sinišu Radikovića koji tvrdi da se ime Spidvej kluba Prelog veže uz utrku održanu 15. svibnja 1964. Da je upravo taj datum, dan rođenja pravog spidveja u Prelogu slaže se Zvonko Hercigonja, negdašnji sportski djelatnik i jedan od ljudi koji su stvarali spidvej u ovom gradu. No, to nikako nije datum otkada datira Spidvej klub Prelog, ispravlja Hercigonja, jer su sve aktivnosti provođene u krilu tadašnjeg Automoto društva Ivan Malek Gajer i tako je bilo sve do raspada Jugoslavije. Tek u samostalnoj Hrvatskoj Spidvej klub Prelog počinje djelovati pod tim imenom.
U Klubu ne priznaju činjenicu da je spidvej odselio iz Preloga:
- Trenutno nemamo vozača, ali uz pomoć Grada Preloga nastojimo osigurati zemljište za gradnju malog trkališta - kaže Radiković, a gradonačelnik Preloga Dragutin Glavina dodaje:
- U cilju očuvanja spidveja u Prelogu kao jednog od simbola našeg grada, pomoći ćemo Klubu da dođe do parcele, no, gradnju trkališta ovog trenutka ne možemo preuzeti na sebe. U Klubu kažu da će objekt podići uz pomoć simpatizera i sponzora.
KAD STRAST LOMI KOSTI
Zbog brojnih ozljeda, sa spidvej staze rano se morao povući Preložanin Ivan Gradečak Joc koji je vozio od 1969. do početka osamdesetih. Joc je na stazu prvi put izašao kao osamnaestogodišnjak.
- Prije mene je vozio Josip Szel koji je došao iz Zagreba, a po zatvaranju spidvej kluba u Varaždinu, za nas počinje voziti i Josip Pintarić. U vrijeme u kojem sam se ja uključio u treninge i natjecanja, sport se počeo omasovljavati te su uz mene vozili i Josip Frančić, Josip Glavina, kasnije i Ivan Posedi, Đuro Fleten i drugi.
Strasno je Joc vozio te još strasnije lomio vlastite kosti. “Trofeje” još osjeća pred kišu:
- Odbolovao sam trostruki prijelom ruke, ključne kosti, zatim prsne kosti te rebara zarađene u Krškom i Ljubljani, a u Mariboru sam ozlijedio koljena i šaku. Kad više nije išlo, počeo sam obavljati druge poslove u Klubu te trenirati mlade vozače - priča Joc, negdašnji reprezentativac Jugoslavije u spidveju, nižući uspomene na 70. i 80. godine, kad su zaljubljenici u ovaj motosport proputovali cijelu Europu te bivšu državu. Kao jedan od trenera, I. Gradečak Joc na trkalište je prvi put izveo mladića - Zvonimira Pavlica:
- Zvonkov otac bio je veliki zaljubljenik i sjećam se dana kad je prvi put doveo sina na trening. Zanimljiv je Zvonkov uspon zato što nije bio strelovit i većina nas je u jednom trenutku pomislila “nikaj od tog dečeca” te smo i ocu rekli da je Zvonkovo vozikanje po stazi - gubljenje vremena. No, prevarili smo se. Zvonko je vrlo sporo, ali kontinuirano, rastao kao sportaš i na koncu postao šampion Jugoslavije. Na tu istu stazu Zvonko je kasnije dovodio i svog sina Juricu i sjećam se da je bio još sasvim malen kad smo ga nas dvojica počeli stavljati na motor - sjeća se Joc. Danas mu je, kaže, žao što je spidvej u Prelogu prošlost jer se “sukob između rukovodstva Kluba, gradskih čelnika i Zvonka Pavlica mogao izbjeći da je bilo više sluha i razgovora”.
GDJE NAM JE
PAMET BILA?
Sredinom 50-ih godina u rad Automoto društva Ivan Malek Gajer uključuje se i Zvonko Hercigonja:
- U Prelogu živim od 3. studenoga 1945. godine, a brzinske utrke vozio sam između 1957. i 1963. godine. Spidveju sam dao 45 godina života, kao sportski djelatnik međunarodnog ranga, uz Alojzija Šestana koji je bio sudac A liste i također međunarodni sportski funkcionar. Petnaest godina nosio sam FIM-ovu značku (značku Međunarodne motorističke federacije), a u 79. godini života još sam uvijek zaposlen i svojim vršnjacima često znam reći: “Kako ćete vi dobivati mirovine ako mi mladi ne budemo radili?!”
Zvonko je u mladosti igrao odbojku i nogomet, ali 1955. njegova sudbina postaje motosport:
- Motocikala i ljubitelja motociklističkih utrka u Prelogu bilo je još od 1946., 47. godine. I prije AMD-a I. M. Gajer djelovalo je u Prelogu Društvo narodne tehnike u čijem su krilu počele prve aktivnosti. No, godinama se radilo tek o okupljanjima zaljubljenika u motocikle, druženjima i izletima. Djelatnik negdašnje preloške očne bolnice Josip Žigmund sredinom 50-ih godina dolazi na ideju da na nogometnom igralištu izgradimo stazu za motoutrke. Tih godina dobivamo prvi Tomosov motor, s ciljem osnivanja nacionalne klase, i održavamo prvu trku u Prelogu, s domaćim vozačima, na improviziranoj stazi označenoj trakama. Gledatelji su stajali s vanjske i unutarnje strane staze, a vozači su jurili između njih. Gdje nam je pamet bila?! Pukom srećom se ništa nije dogodilo. U drugoj polovici 50-ih dolazi do procvata entuzijazma i cijeli Prelog živi za utrke na budućoj stazi koju smo počeli graditi po uzoru na varaždinsku. Izgradili smo je bez novca, volonterskim radom. Ljudi su s juga grada, koji smo tad zvali Trate, zapregama dovozili šljunak. Svatko tko je mogao, prihvatio se štihače i lopate. Uskoro se pročulo da u Prelogu ima dobra staza i da su druženja ugodna. Svaka aktivnost iz tog doba završavala je veselicom u Otoku, u Prepelici. Godine 1958. Preložanima smo priuštili prvi prikaz pravog spidveja te na stazu doveli vozače iz Varaždina i Bjelovara. Godinu dana kasnije, našem pozivu odazvalo se svih 16 vozača jugoslavenske lige koji su besplatno došli voziti u Prelogu, s ciljem popularizacije ovog sporta. Već tada se na stadionu znalo okupiti i po 8.500 gledatelja! Entuzijazam ne splašnjava ni u 60-im godinama. U proljeće 1964. Josip Žigmund odlazi u Zagreb na pripreme i dovozi prvi, za ono doba, pravi spidvej motor u Prelog. Prva kvalifikacijska utrka za državno prvenstvo odigrala se 15. svibnja 1964. godine na spidvej stazi u Prelogu i to je dan kad je rođen spidvej u našem gradu. Sve prije toga bile su porođajne muke - svjedoči Zvonko Hercigonja dodavši da je preloški stadion u to doba bio Wembley za većinu jugoslavenskih spidvej trkališta.
KAD POVIJEST
PIŠU TETECI
Na pitanje što se dogodilo da spidvej nestane iz Preloga, Zvonko Hercigonja rezimira:
- Umro je entuzijazam. Danas kažu - kriza je, nemamo novca. Kriza je bila i pedesetih i šezdesetih, pa su ljudi bez novca izgradili našu stazu. Prelog je spidveju dao puno: ovaj je sport narastao iz entuzijazma Preložana, a spidvej je gradu vratio pronijevši mu ime svijetom.
Jako mi je žao što se ovo dogodilo. Da bar nogometaši nisu uništili stazu. Da su bar imali toliko obzira prema sportu zahvaljujući kojem im je održavan stadion. Pogledajte na što im sada liče tereni.
Na žalost, povijest se ponavlja: nekad davno pruga je od Kotoribe trebala prolaziti kroz Prelog, no, našli su se lokalni teteci koji su rekli NE. Pruga je prošla drugom trasom i razvio se Čakovec. U urbanističkom planu Preloga ucrtan je novi spidvej stadion, na jugu grada.
Zvonimir Pavlic imao je najpošteniju i najbolju namjeru da ga tamo i podigne. Ponudio je ostvarenje sna, ali uzalud. Ponovila nam se pruga.
Željka Drljić

Smrt na stazi
Na preloškoj se stazi 1968. godine dogodila tragedija:
- Vozač Zdravko Jurman iz Zagreba pitao me može li voziti našom stazom, no, upozorio sam ga da tog trenutka to nije moguće jer su u tijeku radovi na uređenju staze prema novim propisima. Staza je bila opasna, no, Jurman me nije poslušao. Otišao sam kući, ali sam uskoro čuo zvuk motora sa staze. Odmah sam krenuo prema stadionu pred kojim su me pretekla ambulantna kola. Kad sam ušao na stazu, imao sam što vidjeti: Jurman je ležao, još uvijek pri svijesti, ali potpuno neprirodne, zelenkaste boje lica. Cijela strana rebara zabila mu se u pluća, prsnula mu je jetra... pred jutro je preminuo u bolnici - sjeća se tragedije Zvonko Hercigonja.