Stanislav Rebernik: Zbog propale Tijare, Štrigova polako ide u propast!

"Tijara internacional" d.o.o. Štrigova zvalo se poduzeće (osnovano 2005. godine) oko čije najave gradnje tvornice za proizvodnju voćnih rakija u Jalšovcu, vrijedne 100 milijuna kuna, je od sreće pred deset godina upravo hliptala cijela politička vertikala vlasti od općinske do državne. Jer, u gospodarski pasivan kraj trebala je ta "Tijara" donijeti odmah barem 200 novih radnih mjesta (180 stalno zaposlenih radnika plus dvadesetak povremeno) u prvoj godini, "a u drugoj godini 150 % više radne snage..." 

● DAJEMO GRUNT ZA TVORNICU!

Tako je najavljivano u pismu namjere (pokojnog) Nenada Antončića, utemeljitelja "Tijare" (s tadašnjom adresom u Malinskoj na Krku). Sreća lokalne vlasti bila je tolika da je N. Antončiću za gradnju tvornice Općina Štrigova 2006. godine darovala na izlazu iz Štrigove prema Jalšovcu livadu, cca 2.400 čhv-a (ili točno 8.612 m²) na pet katastarskih čestica zemljišta koje je tadašnji načelnik općine Branko Resman opisao kao močvarno i neplodno, nekorisno, a Antončić se ugovorom napisanim na jednom listu A4 formata (ugovor o poklonu s nametom - "donatio sub modo") u 2007. godini izgraditi tvornicu koja će "donijeti preporod cijelom štrigovskom kraju".

A TVORNICE NEMA!

Počela je 2016. godina, u "Tijari" nema ni jednog radnog mjesta, nema ni tvornice jer goli zidovi minimalne roh-bau konstrukcije sablasno sviraju zimskih dana s vjetrom, a nema ni poduzeća "Tijara", jer je 2011. godine otišlo u stečaj, ostavivši dugove, a poznavatelji prilika na tržištu kažu da je "Tijara" povukla u stečaj i izvoditelja radova, danas nepostojeće poduzeće "Međimurje-inženjering" iz Čakovca. Što je ostalo?

● GLAVOBOLJA I SUDOBOLJA

Ostala je velika glavobolja općinskim ocima Općine Štrigova koji su – nakon što je projekt "Tijare" neslavno završio pucanjem staklenih nogu megalomanskog projekta (u Međimurju) s neostvarivom proizvodnjom od 7,5 milijuna litara (?!) rakije (za to bi trebalo barem šest puta više fermenta od voća!) – pokušali zaštititi jedva vidljiva općinska imovinska prava iz darovnog ugovora i krenuli u sudsko istjerivanje pravice.
Do sada je održano niz sudskih ročišta nakon što je zbog neispunjavanja ugovornih obveza općina (krajem 2008. godine) raskinula ugovor o darivanju i zatražila povrat svoje nekretnine.

● PRERANO SE PONADALI

Sud je tri godine kasnije donio odluku u korist općine, a Stanislav Rebernik (tada novi i današnji načelnik općine) se ponadao:
- Uvjereni smo da će zemljište biti vraćeno u vlasništvo Općine Štrigova jer nisu ispoštovani uvjeti ugovora sklopljenog s investitorom "Tijare". Ovo je presudan korak u našem nastojanju da privučemo novog investitora na ovo područje, jer do sada je bilo interesa za njime, međutim, neriješen imovinsko-pravni odnos s "Tijarom" kočio nas je u poduzimanju konkretnih koraka...

● A GDJE JE I ŠTO JE "TIJARA"?!

Zanimljivo je da cijelo vrijeme – od početnog "razvojnog zanosa" do časa kad je općina zatražila sudski povrat zemljišta nitko i nije primjećivao da se općina cijelo vrijeme spori s fizičkom osobom, N. Antončićem, a zatim, nakon što je on u međuvremenu preminuo, s njegovom udovicom, Ljiljanom, a ne s poduzećem "Tijara" koje je zapisano u cijeloj priči samo na jednom mjestu: na tabli koja je stajala uz gradilište:"Investitor: Tijara international d.o.o. Štrigova". U sudskim spisima "Tijare" nema, ali u procesu povratka zemljišta općini zato se pojavili novi elementi. 

● DOBILI, PA POSTALI DUŽNI...

Prvobitno, zemljište je općini vraćeno. No, na žalbu tužene nasljednice N. Antončića, ud. Ljiljane, proces je zakotrljan još daljnje tri godine, a krajem prošle godine zadnja presuda koja je došla Općini Štrigova zapravo je nepovoljna: sud nije osporio pravo općine na povrat zemljišta, ali je istovremeno naložio općini da Ljiljani ud. Antončić, sada Bosanović(u međuvremenu se ponovo udala) plati 1.699.768,80 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 4. prosinca 2014. godine za ono što je na zemljištu izgrađeno!
Da stvari budu još složenije, u pozadini sudskog procesa općine s N. i Lj. Antončić, vrtio se još jedan proces: partneri pokojnog N. Antončića, troje talijanskih državljana iz Udina uspjeli su na nekretninu (zemljište i objekt) ishoditi zabranu raspolaganja za Antončićevu udovicu Ljiljanu, njegove ostale nasljednike i za Općinu Štrigova, jer im je N. Antončić ostao dužan u nekim drugim "internacionalnim" poslovima ukupno 480.000 eura!

● I ŠTO SAD?

- Načelnik Općine Štrigova S. Rebernik kaže da je – nakon razmatranja problema na sjednici OV-a Štrigove - donijeta odluka da se krene dalje sa sudovanjem (iako općina već ima pozamašne troškove) i da se zatraži (opet) da se nekretnina Općine Štrigova (zemljište, dakle) vrati općini u "prvobitnom stanju" (da se objekt, dakle, ukloni), jer općina niti može otkupiti, niti joj je potreban nefunkcionalan nedovršeni objekt koji je sada zapravo smetnja mogućem investitoru koji bi doista nešto na tom zemljištu – korisno za sebe koliko i za samu općinu – izgradio. Jer procijenjenavrijednost vremenom već devastirane novogradnje na ulazu u Jalšovec jednaka je cjelokupnom godišnjem izvornom prihodu proračuna Općine Štrigova, pa je jasno da nikakvo "obeštećenje" nasljednika investitora ne dolazi u obzir.

● U BANKROT SE NE DAMO

Hitac je to na veliku daljinu, no S. Rebernik kaže:
- Mi smo čak pokušavali zajedno s udovicom N. Antončića naći zajedno rješenje, investitora koji bi otkupio objekt,prenamijenio ga, iskoristio, mi bismo postigli svoj cilj, zapošljavanje mještana, rješavanje spora... Ali s uključivanjem u cijeli proces bivših poslovnih partnera pokojnog N. Antončića u toj smo mogućnosti blokirani i želimo li zaštiti općinski interes i vlasništvo, moramo se vratiti ishodištu: ugovoru koji N. Antončić nije ispunio, a njegovi nasljednici to i ne mogu, te izbjeći mogućnost da zbog jedne objektivno neodržive presude i drugih poslova investitora s kojima mi nismo Imali nikakve veze općina dovede u bankrot...