Stjepan Mlinarec: jedna od najvećih zbirki fotografija Preloga

Sedamdesetčetverogodišnji Stjepan Mlinarec iz Preloga život je posvetio ljudima te ni danas ne može zamisliti dane bez druženja. Još je u mladosti osjećao snažnu potrebu da doživljeno arhivira - bilo kao fotografiju, bilo kao zapis. Sa smiješkom pokazuje malu bilježnicu na čijim požutjelim stranicama živi njegova davna 1957. godina:
- Te sam godine vodio dnevnik i svakog dana upisao neki osobni doživljaj ili događaj koji se odigrao u mom životu. Katkad otvorim te stranice i sa sjetom vraćam davne slike. Ima i dana u kojima nas ti moji zapisi i nasmiju. Zabilježio sam i sve svoje susrete s tadašnjim simpatijama, zajedničke plesove i šetnje - priča Stjepan, dok njegova supruga Jela (72) uz smijeh dodaje:
- Neke stranice iz te bilježnice nedostaju jer sam ih ja davno strgala. Zato što me suprug stalno zadirkivao i čitao mi sjećanja na svoje puce iz mladosti.
U bilježnici, na primjer, piše kako je 2. ožujka 1957. godine Stjepan primio plaću, a na večer u kinu pogledao kaubojski film Žuto nebo. U jednom sljedećem danu spominje se susret s izvjesnom Ljubicom, a malo kasnije i ples s istom damom na jednoj zabavi.
- Znam ja koja je to Ljubica. Z menom je u poduzeću plela korpe, a z njim se shajala - komentira Stjepanova supruga Jela potvrđujući nam kako mnoga poslijepodneva i večeri provode u razgledavanju fotografija i evociranju uspomena. Toliko se zapričaju o mladosti i lijepim danima da ne osjećaju ni tegobe bolesti ni glad.
Jela i Stjepan 20. studenoga prošle godine s djecom, unucima i prijateljima proslavili su 50 godina braka te smatraju da je recept za sklad sadržan u poštivanju i međusobnom razumijevanju.
- Znao je moj Štef kao mlad čovjek ponekad i popiti. Ali uvijek bi se doma vraćao nasmijan i raspoložen. Samo smo po gromkoj pjesmi znali da si je malo spil - kaže Jela Mlinarec.
Stjepana mnogi stariji Preložani pamte kao svestranog čovjeka koji se uspješno okušao na mnogim poljima. Igrao je nogomet u Mladosti od 1954. do 1968. godine, angažirao se u tadašnjoj omladinskoj organizaciji, igrao tenis te trenirao streljaštvo u preloškim klubovima. Uz sve to, živio je od poljoprivrede i pronalazio vremena za rad u priločkoj Seljačkoj slozi čiji je član bio do 1989. godine.
Članice Sloge bile su i supruga te kćerke Biserka i Irena, dok sin Josip još uvijek druguje s nogometnom loptom. Jela sa suprugom dijeli druželjubivost, a do prije pet godina, dok nije teško oboljela, u cijelom je Međimurju bila poznata po svatovskim kolačima te kao vrsna kuharica.
OJ, MLADOSTI MOJA
Naš sugovornik počeo je intenzivno pretraživati svoju obimnu fotoarhivu jer su ga iz Nogometnog kluba Mladost Prelog zamolili za pomoć:
- Godine 2013. Mladost će obilježiti 100-godišnjicu djelovanja i pripremaju veliku monografiju. Za tu knjigu pripremam stare fotografije kojima dodajem pisana objašnjenja i razdoblje iz kojeg datiraju - objašnjava Stjepan čija su sjećanja ostala kristalno jasna te uz svaku fotografiju nepogrešivo upisuje pripadajuću godinu.
Tijekom vremena nakupio je toliko starih izdanja novina da ih se ipak trebalo riješiti i očistiti tavanski prostor. Za akciju skupljanja papira koju su provodila djeca iz preloške osnovne škole Jela i Stjepan prikupili su 1.400 kilograma starog papira!
Od starih novina Stjepan još čuva izdanja Muraköz (na mađarskom jeziku) iz 1916. i 1917. godine.
S lupom u ruci svakog se dana vrati dragim uspomenama i porazgovara s prošlošću.
Željka Drljić