Supružnici Novak zajedno 67 godina!

Za mnoge, posebno mlađe generacije, nepojmljivih 67 godina u braku su Marija (86) i August Novak (88) iz Knezovca.

Najdugovječniji bračni par u Međimurju, a vjerojatno i šire, od 1998. godine stanuje u Domu za starije i nemoćne osobe u Čakovcu. Djelatnici te ustanove i čelnici Udruge umirovljenika Čakovec u srijedu, 2. srpnja priredili su im skromnu, ali dirljivu proslavu - uz kolače, tortu, šampanjac i prisjećanje na sva protekla desetljeća.

- Oboje smo rođeni u Knezovcu i poznajemo se još od djetinjstva. Već od osnovne škole imao sam Mariju „na piku“. Bila je lijepa djevojka, pa su joj se udvarati pokušali i drugi. No, brzo su shvatili da će ona biti moja. Rano smo se počeli družiti, ponajviše na tadašnjim „čeharama“ i zabavama na kojima se, sjećam se, svirala usna harmonika. To su bila lijepa vremena iako je potom započeo i rat. Nakon 2. svjetskog rata, u siječnju 1947. godine u župnoj crkvi u današnjem Svetom Juraju na Bregu vjenčali smo se. Otada smo zajedno, kaže s osmijehom na licu gospodin August koji, unatoč poznim godinama,  frapira svojom lucidnošću.

- Ponekad zaboravim što sam rekla dan ranije, pa me gospodin August zna podsjetiti, nadovezala se za našeg posjeta proslavi, „domaćica“ - ravnateljica Doma Štefica Martinez.

August Novak dodaje kako su, s obzirom da je rat tek bio završio, vjenčanje i svadba bili skromni, uz prisustvo samo najbliže obitelji i prijatelja. Supružnici su do odlaska u Dom živjeli na obiteljskom imanju u Knezovcu. Čitav radni vijek, pa i u vrijeme rata, August je proveo u bojadisaonici tvornice braće Graner - kasnije čakovečkog MTČ-a. Otac gospođe Marije bio je vlasnik male trgovine u Knezovcu, pa je neko vrijeme radila kao prodavačica.

- Kao zet, imao sam sreće, pa sam dobivao besplatne cigarete Drinu, šali se August. Marija se kasnije posvetila obitelji te bila domaćica. Kao i mnoge međimurske obitelji, uz grunt, imali su i „poljoprivredu“.

Supružnici Novak roditelji su troje djece. Sinovi Stanko i Vlado su preminuli, dok je kćerka Ana učiteljica i živi u Ivancu.

- Često nas posjećuje i to nas jako veseli. Nažalost, unučad nemamo. U mojoj obitelji nas je inače bilo 6. Majka mi je umrla vrlo rano, no, moj otac je bio predivan čovjek, kaže Marija.

Kod Augusta ih je bilo petero. Još uvijek su živi sestra Barbara koja živi u Knezovcu te brat Stjepan iz Novog Sela Rok.

- Sestra nas redovito obilazi, svaki tjedan, brat zbog poodmakle dobi rjeđe, no, dođe i on, ističe August.

Aktivni i omiljeni u Domu

Uz posao i bavljenje poljoprivredom, bio je i društveno aktivan u tadašnjem Općinskom komitetu. Organizirao je različite priredbe, bio vatrogasac… Slično je danas i u Domu, potvrđuje nam ravnateljica Martinez:

- I gospodin August i gospođa Marija sudjeluju u aktivnostima koje organiziramo u Domu, igranju binga, priredbama, radnim terapijama. Prije nekog vremena, gospodin August ostao je teško pokretan, no, zahvaljujući svojoj velikoj volji, energiji i upornosti, danas ponovo hoda. Svih ovih godina, bračni par Novak ni s kim u Domu, što je zapravo rijetko, nije imao nijedan konflikt. Omiljeni su i ostalim korisnicima i zaposlenicima.

Sve smo prebrodili, ljubav je ostala

Supružnicima sa stažem od gotovo 7 desetljeća postavljamo i ono neizbježno pitanje - koji je recept za uspješan brak. Zajedno odgovaraju - ljubav, razumijevanje i tolerancija.

- Ovo što se danas događa, tolike rastave, nama zvuči nevjerojatno i žalosti nas. Mlađi ljudi očito - čim nastupe prvi problemi, odustaju jedno od drugog. Neki valjda i „uživaju“ u tome. Određeno vrijeme su recimo zadovoljni, a onda olako odluče potražiti novog partnera, dok se i nje ili njega ne „zasite“. I u našem, kao i u mnogim drugim životima, osim lijepih, bilo je i teških trenutaka, no, sve smo prebrodili i ljubav je ostala, naglašavaju.

Recimo na kraju da su supružnici Novak i vjerni čitatelji lista Međimurje.

- Svaki utorak već u pola 8 ujutro odlazim na kiosk po svježi primjerak novina koje onda, jer ona slabije vidi, čitam supruzi, povjerava nam August.

Na nama je samo da im poželimo još puno godina sretnog braka. (V. Kelkedi)