Zašto župljani traže odlazak svećenika Pavla Mesarića?

Josip Šoltić (82) iz Vratišinca dobro je poznat svim župljanima Župe Uzvišenja Sv. Križa Vratišinec. Mještani i oni koji ga poznaju za njega imaju samo riječi hvale te svjedoče kako oduvijek vjerno služi svojoj zajednici radeći kao zvonar u crkvi u Vratišincu. Josip je odmalena vezan uz crkvu, poštujući njezina načela. - Zvonarija je kod nas u obitelji. I djed i otac bili su mi zvonari. Ja sam kao mali bio ministrant i kada mi je 1948. godine umro otac od njega sam preuzeo posao zvonara, priča J.Šoltić iza kojeg je gotovo 68 godina zvonarskog staža, a zadnjih 58 godina mu pomaže supruga Marija. Uvijek su, kažu, svim svećenicima vjerno služili i stajali na usluzi, pa tako i sadašnjem župniku vlč. Pavlu Mesariću koji je šesti župnik s kojim surađuje.
-Uvijek smo mu vjerno služili i slagali smo se. Svi smo bili jako sretni kada je došao jer tako dobrog svećenika još nismo imali. Bio nam je i čest gost u kući, dodaju Josip i Marija.

Nečasni otpust

Problemi su nastali kada je župnik Pavao Mesarić odlučio bračni par Šoltić otpustiti iz službe zvonara.  - Jesmo već u godinama, ali cijela obitelj nam je priskakala u pomoć kada je to bilo potrebno. Posao se uvijek odradio. Prisjeća se da mu je vlč. Mesarić 15. siječnja, kada je došao po misno vino, spomenuo da bi najbolje bilo da s početkom veljače ode u mirovinu. Ostao je zatečen i zamoli ga da mu objasni na što mu je svećenik odgovorio da je takva naredba odozgo, iz Biskupije. - Rekao mi je da mu je biskup tako naredio i da zvonar iz Gornjeg Mihaljevca i ja moramo biti zamijenjeni jer smo stari. Josip je informaciju provjerio i od župnika u G.Mihaljevcu te čuo da ne postoji naređenje više instance, već da je njihov zvonar dobrovoljno otišao u mirovinu.

Burna nedjeljna misa

Situacija je eskalirala na jutarnjoj nedjeljnoj misi, 24. siječnja, kada je nakon svete mise vlč. Mesarić, pred velikim brojem vjernika, rekao da će Vratišinec od sada imati novog zvonara, prema naredbi iz Biskupije. - Tada sam ustao i pred svima rekao da to nije istina. Duhovni stol i Biskupija nemaju ništa s time nego mi je on sam dao otkaz. Nakon toga nastala je cijela hajka u crkvi, svi su se uznemirili. Ljudi su skočili na noge, počeli pljeskati kada sam rekao da sam zvonar već 68 godina i uzvikivali "Ne damo zvonara", priča Josip koji je, potom, uzeo ključ od crkve koji je već više od 100 godina u rukama njegove obitelji, predao ga svećeniku i otišao.

Svećenik zvao policiju

Narednih dana vlč. Mesarić počeo je iznositi u javnost optužbe na račun zvonara. Prva takva situacija dogodila se odmah nakon otkaza, kada su crkvena zvona počela zvoniti u za to neprikladno vrijeme, za što je svećenik optužio zvonara Josipa. - Optužio me da imam rezervne ključeve crkve i da namjerno idem zvoniti, što je smiješno, kaže Josip.
No, ono što je bračni par Šoltić dovelo do "tableta za smirenje" je tek uslijedilo: dolazak policije na njihov kućni prag. Vlč. Pavao prijavio je bračni par Šoltić policiji i zatražio policijski nadzor jer se osjeća ugroženo i boji za svoje zdravlje.

Crkvena demokracija

Optužbe na račun bivšeg zvonara Šoltića čuli su i članovi pastoralnog vijeća koje je župnik vratišinske Župe sazvao nakon što je priopćio da će zamijeniti zvonara. Nekolicina članova žustro se zauzela za bračni par Šoltić, što nije polučilo rezultat, zbog čega je jedan od istaknutijih članova istupio iz vijeća. Na mjesto J. Šoltića odabrana je Ivanka Debelec iz Križovca. Velika većina župljana stala je u obranu gospodina Josipa, a u želji da mu pomognu obratili su se Biskupiji. Biskupija je od samog početka upoznata sa situacijom u Vratišincu te je vlč. Mesarić dobio zadatak da se župljanima i zvonaru ispriča za cijelu situaciju, no on je umjesto isprike na nedjeljnoj misi rekao da oprašta svima koji su ga uvrijedili. Gospođa koja se usudila upitati ga što je s isprikom dobila je odgovor: Molim Vas da napustite crkvu.

Zašto?

- Naknada mi se svodila na ono što su mi ljudi daju. To nije novac od kojeg se čovjek može obogatiti, a ionako sam većinu sredstava ulagao u crkvu. Puno toga smo sami kupovali: od sredstva za čišćenje do žarulja. Svećenik želi da novi zvonar ima fiksnu plaću od 2000 kuna, a ostatak bi zadržao u župnoj blagajni, dok bi novi zvonar osim brige o crkvi trebao voditi računa i o čišćenju toaleta u župnom dvoru, čišćenju vjeronaučne dvorane i uređenju okoliša oko crkve i župnog dvora, kaže Josip. 

Što kaže župnik?

Vlč. Pavao Mesarić na upit nam je dostavio pisani odgovor:
- Bivšeg zvonara Josipa Šoltić upoznao sam odmah prvih dana ,no sve je bilo lijepo do prvog blagoslova kad sam od Josipa Šoltić bio ucijenjen da Mihael Hertarić ne smije ići s nama na blagoslov jer on odmah daje otkaz, tad sam shvatio da mu je glavno novac i zarada u toj službi , te sam godinama to morao gutati jer nisam poznavao ljude i nisam znao tko bi ga zamijenio. Kad sam to nedavno rekao u Biskupiji rekli su mi da sam mu već tada trebao dati otkaz.

Prvih dana odmah sam mu kupio jedan veliki usisavač da može usisavati prašinu u crkvi i oslobodio sam ga da ne treba peći hostije koje je do tada treba peći, što je veliko bilo olakšanje a on je za uzvrat pomagao u vrtu tj. njegova žena i druge žene.
Problemi nastaju starošću... i tako više nisu mogli savjesno obavljati svoj posao u zadnje dvije godine, kad su prešli u osamdesete ,nisu imali snage za to pa su im priskakali drugi ljudi ( ukućani), a ljudi su prigovarali da se neljubazno odnose kad je netko dužan za zvonarinu, te da su vikali na njih, vidio sam da se crkva ne usisava na vrijeme, kor se ne čisti ,da jednostavno zbog starosti ne vide gdje je prljavo. Zvonar je najuži suradnik župnika i svećenik ga odabire, a ja sam proveo razgovore s više kandidata te odabrao. Vijeća, kao što su ekonomska, pastoralna, Caritas vijeće mogu dati savjet, ali ne mogu oni odlučiti nego župnik.

Zvonara financiraju župljani, a još imam četiri druga zvonara te svaki dobiva 40 kn ili 50 kuna zavisno od sela, po obitelji. Glavni zvonar je u Vratišincu na službi i on je po mojoj procjeni dobivao otprilike 4500 do 5000 kn mjesečno - dakle bolje je bio plaćen od svećenika početnika u službi, što je van pameti. Zato je tolika i bura jer se radi o tolikim novcima. Starom zvonaru plaćalo se dio u blagoslovu kuća, dio poslije Svih svetih, dio kad se zvoni za mrtve, dio za sprovod... ma, šuma davanja. A on je to vodio kao neki privatni biznis, pa mi nije predao ni bilježnicu da vidim tko je dužan, a koje je uredni platiša. Plaćanje nove zvonarice, je odredilo ekonomsko vijeće i na moj prijedlog, a to će biti sada na početku teško dok se ne bude skupljalo za zvonarinu, pa ćemo davati pozajmicu-nagradu od 3000 kuna mjesečno iz župne blagajne i možda iz kredita, jer računamo da će svaka obitelj davati kao do sada 50 kn, što će se sve voditi u obiteljskoj knjižici i župnim knjigama, te će to biti skupljanje za svo osoblje koje se plaća jer mi plaćamo i orguljaša i uređivanje župne kuće i okoliša, dosta toga.

Zvonara sam prijavio policiji jer me u nedjelju 24. siječnja nakon što sam mu se lijepo zahvalio na službi i na dugogodišnjem radu napao krajnje nepristojno, bezobrazno i grubo, vrijeđajući me pred punom crkvom vjernika. Drugo pozvao sam policiju jer sam u biskupiji čuo da mi se njegov zet Toni Perčić, koji živi s njime prijeti da će mi nešto napraviti što je također nedopustivo i kažnjivo. U Biskupiju su prijetili da će zabiti vrata od crkve daskama, pa zar to nije dovoljan razlog da se pozove policija i da se spriječi nasilje. Njima se pridružila Vesna Martinjak i Biserka Tarandek, žene koje me stalno lažno optužuju u Biskupiji. Vesna zato jer dva puta godišnje velim da roditelji paze na djecu što ih u školi poučavaju učitelji, a to njoj j jako smeta jer je učiteljica, a Biserka me već nekoliko godina ne poziva na blagoslov kuće, jer nije uspjela biti načelnica mjesta pa me zbog toga smatra krivim, jer podržavam sadašnjeg načelnika kao i on mene. Te dvije žene pokrenule su peticiju protiv mene, a sad ću ja zamoliti vjernike da naprave peticiju podrške za mene, pa ćemo skupiti nekoliko stotina i tisuća više potpisa.
Ključeve sam morao promijeniti jer ne vjerujem da su mi predali sve ključeve od crkve, napisao je vlč. Mesarić, nabrojivši u nastavku obimne poslove koje je dosad odradio u svojoj Župi.