Kolumne 28.01.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:36.

Bajić treći mandat ničim nije zaslužio

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić je, bez dvojbe, hegelijanac (hegelist). Ali i pobornik dostojevštine. Znači li to da Bajić iz vlastita uvjerenja slijedi Hegelov misaoni sustav o kvaliteti, kvantiteti, mjeri, dijalektici zbilje ili bitku? Sumnjam. Ali sam siguran da prakticira Hegelovu misao: „Poslušnost je početak svake mudrosti.“ U čemu slijedi genijalnog Fjodora Mihajloviča Dostojevskog? U zločinu s eventualno psihološkom kaznom. Bajić zločince, uglavnom pljačkaše, tretira kao društvene butnovnike, moderne Raskoljnikove, nadmudrujući se s njima poput kapetana Nikodima Fomiča (iz romana „Zločin i kazna“). Zahvaljujući Bajiću, kaznu, izuzme li se prijezir puka i „medijski linč, mnogi zločinci (nemojte smetnuti s uma da su pljačke, utaje poreza i zloporabe položaja - zločini) još uvijek nisu osjetili na svojoj (debeloj) koži. Usprkos tome što ga se doživljava kao lik iz nekog romana ili pripovijetke, Mladen Bajić bi nakon dva uglavnom prošvercana mandata glavnog državnog odvjetnika i – treći. Bajić je sedam i pol godina zakone tretirao kao paučinu kroz koju prolaze velike muhe, a u koju se hvataju jedino – male. Nikada se nije približavao vatri jer mu je „glava od maslaca“. Zato što je plašljivog duha i u gazeli je vidio tigra.
A tko ste to – vi?!
U državi koja je jedino po sportskim uspjesima i korupciji u svjetskome vrhu glavni državni odvjetnik mora biti junak, a sudbina junaka je – tvrdi Voltaire – da bude progonjen. Bajića nisu progonili jer je i on malo koga proganjao. Na lopovluk je sedam i pol godina reagirao kao na (nat)prirodnu pojavu protiv koje se uzaludno boriti. Nikada, ali baš nikada, nije reagirao niti na jedno i s Marsa vidljivo nezakonito bogaćenje. To da Bajić priupita (bivšeg premijera) Ivu Sanadera otkud mu novac za kućerinu u centru Zagreba vjerojatno je isto kao da Crkva podrži poštenog, obrazovanog, pametnog, talentiranog i poslu predanoga ateista. Glasajte za vjernika – grmjeli su popovi s oltara u vrijeme predsjedničke kampanje – ma kakav god on bio. Pa makar i lopov, pa makar i neznalica, pa makar i lažov, pa makar i moralni bijednik – važno da je jedan od nas. Na nedavnom vincekovanju kod Zlatka Viteza jedan je gavelijanac (ne po estetskom opredjeljenju, već po mjestu zaposlenja) okupljeno društvo optuživao da većina nije glasovala za Milana Bandića samo zato što je njihov. „A tko ste to – vi?“ – pitao sam rodijaštvom opterećenoga gavelijanca. „Hercegovci“ – odgovorio mi je zabludjeli. Glasači nisu, naravno, birali predsjednika po principu zavičajne zadojenosti, već na osnovi vrijednosnih kriterija.
Odakle Sanaderu novac?
I Bajić – očito je – dijeli prijestupnike na naše i vaše. Dijelio ih je – spočitnut će mi neki „dobronemjernik“ – do prije šest mjeseci. Sada su mu svi jednaki. Ispleo je mrežu kroz koju ne prolaze ni male, ali ni velike muhe, ili, ako vam je draže - ni male ni velike ribe. Demantira ga, naravno, zbilja. Istina, obruč se steže. Ali oko kojih političara? Otpisanih. Obruč (istrage) se steže oko onih političara (i njihovih pulena) kojih se HDZ odrekao. A odrekao ih se jer mu u istrazi više ne mogu naškoditi. Tako dugo dok bivšega premijera nitko ne pita: „Odakle vam, gospodine Sanaderu, novac za imovinu koja je deseterostruko veća od vaših primanja?“ – borba protiv korupcije je tek zadovoljavanje forme. Jedan od predsjedničkih kandidata u opuštenom je društvu komentirao koja je, zapravo, najveća kletva: „Nije najveća ona židovska kletva ‘Bog dao da imao, pa ne imao’ već ‘Bog dao da imao, pa ne smio pokazati’.“ Ono što znamo da oligarsi nezasluženo imaju tek je djelić njihove stvarne imovine. Pa taman ih imali i stotinu, mnogi su političari i ćukununuke materijalno osigurali. Tek kada počne istraživati sve ono ispod sante leda, državno odvjetništvo dokazat će da se kani ozbiljno boriti protiv pljačke poreznih obveznika. Kako premijerka J. Kosor može biti uvjerljiva u suzbijanju korupcije kada u njezinoj Vladi i dalje sjedi Božidar Kalmeta, ministar sektora u kojem su se događale – i još uvijek se događaju – najveće pljačke?!
Nečinjenje je kažnjivo
Trebala bi J. Kosor javnosti detaljno objasniti po kojemu je to kriteriju Vlada dala prolaznu ocjenu Mladenu Bajiću za sedam i pol godina nerada?! Već zbog činjenice da je godinama u ladici držao dokaze o zločinu nad nemoćnom, bolesnom djecom u Brezovici, Bajić ne bi smio biti ponovo, po treći put izabran za državnog odvjetnika. Četiri se godine povinovao političkoj odluci da se afera vojni kamioni ne istražuje, odnosno, procesuira. Mediji godinama upiru prstom u pljačke, ali državno odvjetništvo nije reagiralo. Zašto se afera Brodosplit uporno zataškava? Kako to da državno odvjetništvo nije reagiralo na pljačku u autocestama prije medija? Odgovor je dao Zoran Milanović: „Bajić je radio po nalogu HDZ-a... Okreće se kako vjetar puše. Zato Bajić mora otići (a doveo ga je – Račan)!“ Bajić je – uvjeravaju nas događaji – počeo obavljati dio svoga posla tek kada je otišao Sanader, čijih se naputaka držao kao pijan plota. Tko može jamčiti da Bajić i ubuduće neće slušati naloge iz Banskih dvora čiji će ga šefovi ponovo uvjeravati kako je toleriranje lopovluka opće dobro. Nakaradno-bolesna teza glasi: „Ako optužite ministre, srušit ćete Vladu, ako pak srušite Vladu, nastat će kaos.“ A kaos godinama stvaraju upravo oni koji štite lopove. Štite ih ili iz vlastitog interesa, ili zbog kukavičluka. Profesionalni medijski zaštitnici Bajića tvrde da kritičarima aktualni državni odvjetnik nije valjao kada nije uhićivao lopove, a ne valja im ni sada kada ih uhićuje. Krivo. Bajiću malo tko vjeruje da ne uhićuje ponovo po – nalogu. Bajić treći mandat ničim nije zaslužio. On je, zapravo, najodgovorniji što je Hrvatska postala jedna od najkorumpiranijih zemalja u svijetu.
I Vijeće treba otići
Ako prolaznik, nestručnjak unesrećenome ne pruži prvu pomoć, učinio je moralni prekršaj. No, ako unesrećenome ne želi pružiti prvu pomoć za to osposobljen i na mjesto nesreće pozvan liječnik, riječ je o kaznenome djelu. Liječnik ne samo da će zbog nečinjenja odgovarati na sudu, već će izgubiti i licencu. A za to što je svojim nečinjenjem unesrećio stotine tisuća opljačkanih poreznih obveznika, saborska će većina Mladena Bajića nagraditi?! I na taj način preuzeti na sebe odgovornost. Kao što je ta većina odgovorna što je godinama povlađivala za korupciju najodgovornijem političaru, vođi kojega se danas odriče s onoliko strasti s koliko je godinama gajila kult ličnosti. Nedosljednost caruje i na HRT-u. Konačno je smijenjena s mjesta urednice Informativnog programa Hloverka Novak Srzić, ruglo i sramota hrvatskoga novinarstva, politička namjesnica koja je desetljeće i pol na Prisavlju gušila slobodu, kreativnost, poštenje, profesionalnost i smisao javnoga medija. A tko je samozvanu „kraljicu relevatnog televizijskog novinarstva“ smijenio? Programsko vijeće. Isti oni ljudi koji su je – prvo – izabrali usprkos šteti koju je H.N. Srzić počinila do tada i – drugo – isti oni ljudi koji su dvije i pol godine tolerirali, usprkos alarmima unutar i izvan Prisavlja, sustavno uništavanje HRT-a. Iako u dotadašnjemu radu Vanja Sutlić nije pokazao niti jednu osobinu potrebnu glavnome ravnatelju HRT-a, Vijeće ga je izabralo na funkciju kojoj nije dorastao. Kada je smijenilo Sutlića, a potom i Hloverku, Vijeće je, zapravo, glasalo protiv sebe. Bilo je, osim Anje Šovagović Despot (i novopridošlih članova), neprincipijelno i licemjerno. Za nemjerljivu financijsku i programsku štetu koju je napravio tandem Sutlić-Srzić odgovorno je i Vijeće. Zar i ono nakon ovih katastrofalnih rezultata ne bi trebalo odstupiti? Bi. Ako je „tijelo“ bez morala, nisu bez morala, valjda, i osobe u njemu?! Trebalo bi, prvo - izabrati v.d. ravnatelja, potom Vijeće (samo)proglasiti privremenim, prionuti pisanju novog zakona koji bi naglasio odgovornost vlasnika (Sabora) za HRT te omogućio novi način izbora ravnatelja i Vijeća. Vijeće više nikada ne smije postati trećeligaško parapolitičko tijelo bez ikakve odgovornosti. Otkako se u Vijeće ORF-a (austrijske nacionalne televizije) ponovo biraju članovi parlamenta, ORF funkcionira lakše, bolje, profesionalnije i demokratskije. Pa, naučimo nešto i od u vježbanju demokracije naprednijih susjeda, a neka sada Europi za pokusne kuniće posluže, primjerice, televizije nekih od Hrvatske članstvu EU udaljenijih zemalja.

P.S.
Usprkos tome što uglavnom „politiziram“, ovih ću nekoliko redaka posvetiti kazalištu i glazbi. U subotu je (prijatelj) glumac i redatelj Zlatko Vitez u Histrionskom domu upriličio gotovo dvosatni koncert pod naslovom „Samo za te,dragi kaj“. Vitez se nakon 40 uspješnih godina, na desetke antologijskih uloga izvedenih na mnogim pozornicama u zemlji i inozemstvu (od rodnog Varaždina do Amerike), prošle godine oprostio od glume. Sada ću – priprijetio je - 40 godina pjevati. Nije nemoguće jer je i Zvonimir Rogoz na pozornici bio sa sto. Uostalom, Vitez je častan čovjek, a časni ljudi navek održe svoju reč. Ako je glazba - kao što u Davnim danima reče Miroslav Krleža, Vitezov omiljen pisac, lirska paučina između srca i mozga – Vitezov koncert kajkavskih popevki jest spoj promišljanja i emocija, splet duha, scenskog šarma, ljubavi (prema njemu dragim ljudima), zaljubljenosti (u KAJ), talenta i zaigranosti. Vitez ne glumi pjevača, on jest pjevač. Vitez ne glumi zadovoljstvo, on uživa u glazbenoj (kao što je uživao i u dramskoj) kajkavštini za koju kaže (a ne bio kajkavac koji se s njim ne slaže): „Kajkavski nije narječje, već jezik.“ A kajkavski u Vitezovim popevkama, od kojih je nekoliko međimurskih, je kajkavsko milozvučje. Vrhunac večeri bila je odlično odrepana, a pri tome i virtuozno artikulirana Krležina „Ni med cvetjem ni pravice“. To treba čuti. Obećajem da ću Viteza – i njegov besprijekoran ansambl predvođen pijanistom i skladateljem Zvonkom Presečkim – dovesti u Čakovec čija publika – zahvaljujući prije svega ČČ-u – prepoznaje vrhunski artizam. A ovaj, Vitezov, začinjen strašću, prava je poslastica.

Izvor: 2857