Čakovec je grad Zrinskih i grad djece, ali i grad lopova i lopovluka!

Svatko je sam sebi najljepši u ogledalu jer se nema s kime uspoređivati. Slično je i s raznim izvješćima i ocjenama koja se podnose, pa svatko za sebe sudi da je najbolji jer se za druge ne zna ili ne želi znati. A onda se u medijima pojave usporedni podaci i slika najednom postaje sasvim drukčija nego se prikazivalo ili priželjkivalo. Najočitije je to s nedavnom Večernjakovom analizom stanja sigurnosti u hrvatskim gradovima s više od 20.000 stanovnika. Po lopovluku, grad Čakovec je u samom vrhu! Nažalost, nije to samo puka novinarska percepcija, već rezultat službenih policijskih izvješća u posljednjih desetak godina. Mala je utjeha da su ispred međimurske metropole još samo Pula i Zadar. Kako su u kategoriju lopovluka uvrštena kaznena djela krađa i teških krađa, svi mi koji ovdje živimo svjedoci smo da toga ima i znatno više od policijskih službenih podataka, pa po tome možda zaslužujemo i više od brončane medalje. Možda nam pripada srebro, a tko zna ako ne i zlato. Naime, brojnih onih sitnih krađa, koje se svakodnevno događaju, nema u policijskim izvješćima. Krađe su to materijalnih vrijednosti manje od 2.000 kuna koje se ne progone po službenoj dužnosti, već je to prepušteno svakom pojedinom oštećeniku koji ih, u pravilu, ni ne prijavljuju.

Dakle, sada imamo i službenu potvrdu da uz epitete Čakovec - Grad Zrinskih, Grad djece, na prilazima može stajati i Grad lopovluka i kradljivaca! To vrlo neugodno zvuči, ali istinito je, premda je ponajmanje lopova s prebivalištem u samom gradu . I tako će biti sve dok se ne raspišu potjernice za lopovima ma kakvu god krađu počinili. Po meni - krađa je krađa. Teoretski, isti kradljivac u jednom danu na više mjesta može ukrasti predmeta ili novca svaki put do 1.999 kuna vrijednosti, i nikome ništa? Vjerujem da sam se u ovome prevario, pa da u praksi baš i nije tako. Ili možda je? Blagost i neučinkovitost spram lopova učinili su da danas više od krađa nisu ugroženi samo naši domovi u koje se beskrupolozno ulazi, bicikli koje se ne smije više ni zaključane nigdje ostavljati, polja i vrtovi s kojih se odnosi sve i svašta, već se ne može ni bezbrižno šetati gradom, a da ti netko ne pograbi torbicu ili otrgne lančić s vrata. Kakva li su to vremena u nekoć mirnom i pitomom gradiću nastupila?

Naša je boljka neizlječiva bez oštrog reza

 Zla sudba zadesila je cijelu našu zemlju. Ne samo zbog lopovluka, koji je stalna prateća pojava, pri čemu se krađe ne mjere tisućama, već milijunima kuna, a lopovi uglavnom ostaju neotkriveni, već zbog znatno ozbiljnijih stvari. Teško mi je, kao i većini građana, prihvatiti činjenicu da Hrvatska sve više tone i postaje jedan od najtežih bolesnika u Europskoj uniji, u koju je slavodobitno ušla prije godinu dana. Nama ni to nije pomoglo jer naša je boljka gotovo neizlječiva ako se liječi na dosadašnji način, bez oštroga reza i dugotrajne terapije. I dok su se donedavno kritike na loše rukovođenje državom doživljavale tek prepucavanjem i podmetanjima oporbe, sada one dolaze iz relevantnih svjetskih krugova. EU zasad još vlast kritizira „u rukavicama“, ali iz Svjetske banke već dolaze izravne osude. „Hrvatska zapela u recesiji jer ste nesposobni!“ poručuju nam uz naznaku kako naša zemlja već šestu godinu nikako da krene uzbrdo. Kažu, u zemlji nema čelnika koji mogu provesti nužne reforme te se favorizira javni sektor. Jednom riječju, Hrvatskoj nedostaje vodstvo, jer je sadašnje nesposobno! Tako govori gospodin Hahm, voditelj Ureda Svjetske banke za Hrvatsku.

Najveću krivicu za ovakve ocjene i stanje snosi najodgovornija osoba, a to je predsjednik Vlade RH Zoran Milanović. Nitko, doduše, ne očekuje da on osobno pokrene gospodarstvo i izvuče zemlju iz recesije, jer čemu onda služe ministarstva i (preko)brojne druge institucije, čija je to zadaća? Ali, sve ministre i čelne ljude postavili su on i njegovi saveznici iz Kukuriku koalicije, pa su i suodgovorni za ono što ovi (ne)rade. Odgovornost je tim veća što nikog ne smjenjuju zbog loših rezultata. Nedavno je Zoran Janković, uspješan poduzetnik i gradonačelnik Ljubljane, dao dijagnozu: Za uspjehe i neuspjehe odgovorni su čelni ljudi, kako u gospodarstvu, tako i u politici. To je jedino mjerilo njihovog ostanka ili odlaska. Kod nas, gdje se dužnosnici i menadžeri postavljaju po podobnosti, a ne sposobnosti, takva pravila ne vrijede. Zato smo tu gdje jesmo. I nikome ništa! Nitko ni za što ne odgovara, dok zemlja sve dublje tone, a s njom i njezini građani.

Obećanje - ludom radovanje

Odgovornosti za neprovođenje odluka izostaje na svim razinama. Primjera je nebrojeno, a ovom prilikom samo o jednome iz grada Čakovca. Prije osam godina, Gradsko poglavarstvo prihvatilo je inicijativu Županijskog poglavarstva da se na Franjevačkom trgu postavi spomenik dr. Ivanu Novaku, predvodniku pokreta za oslobođenje Međimurja od Mađara 1918. godine. Ne samo to. Uz spoznaju da upravo po nedostatku javne spomeničke baštine Čakovec zaostaje za drugim gradovima, zaključeno je da se na prostoru pješačke zone, dakle, Perivoju Zrinskih, odrede lokacije za postavu spomenika i drugim velikanima iz međimurske povijesti i kulture. Konkretno su navedeni najistaknutiji članovi obitelji Zrinski, zatim dr. Vinko Žganec, Ladislav Kralj Međimurec, Lujo Bezeredi, Josip Štolcer Slavenski i Franjo Punčec. Što je od toga dosad ostvareno? U parku je postavljeno jedino poprsje Štolcera Slavenskog, i to ponajviše zaslugom Inner Wheel kluba Čakovec. U Ulici Katarine Zrinski njezin je spomenik, ali na krajnje neprikladnom mjestu, na kojem je zaklonjen suncobranima s terase slastičarnice, pa je gotovo nevidljiv! Spomenici Nikoli Zrinskom Sigetskom i Petru Zrinskom podignuti su inicijativom samog autora Mihaela Štebiha i Zrinske garde. K tome, Petar je dobio tek privremenu dozvolu, pa nije poznato hoće li ostati na travnjaku ispred Županije ili će morati seliti negdje drugdje. Da, umalo zaboravih, „spomenički“ fundus nedavno je obogaćen bezimenom drvenom skulpturom kod autobusnog kolodvora. Dr. Novak i ostali međimurski i hrvatski velikani još će izvjesno duže vrijeme čekati da se ispuni zaključak i obećanje Gradskog poglavarstva od pred osam godina!

Umjesto P.S.-a

S 1. srpnjem započela je nova rotarijanska godina. To je vrijeme u kojem upravljanje rotarijanskim klubovima preuzimaju nova vodstva. Naime, u toj međunarodnoj organizaciji čelništva se izabiru na mandat od samo jedne godine! U Čakovcu već sedamnaestu godinu djeluje muški rotary klub, a nešto kraće postoji i inner wheel klub koji mahom okuplja supruge rotarijanaca. U Rotary klubu Čakovec predsjednički lanac od svog prethodnika Josipa Posavca preuzeo je novi predsjednik Robert Tkalčec. Kod inervilki je predsjedničku dužnost od dosadašnje predsjednice Dubravke Nedeljko preuzela Nives Sklepić Premuš. Na fotografiji su novi predsjednici Rotary i Inner Wheel klubova Čakovec. U proteklih godinu dana rotarijanci su bili prilično nezamjetni u svojim javnim aktivnostima. Sudeći prema iznijetom programu prilikom primopredaje dužnosti, može se očekivati uspješna godina.