Čakovečko javno-privatno partnerstvo više od stoljeća prije Čačićevog

Za nepuna dva tjedna izbori su za Europski parlament. Nema uobičajene predizborne živosti i žustrine. Iskre vrcaju uglavnom u verbalnom razračunavanju oporbenog šefa Tomislava Karamarka s predsjednikom Vlade RH Zoranom Milanovićem, i obrnuto. Karamarko poput papige iz dana u dan ponavlja kako ova vlada i njezin predsjednik ne valjaju, nesposobni su i treba ih smijeniti. Traži prijevremene izbore, ali samo na riječima jer, svjestan je, oni sami - HDZ sa svojim partnerima, izbore izboriti ne mogu da ih stvarno i žele. S druge strane, Milanović poručuje kako se na europskim izborima može glasati samo za dva svijeta: Onaj reda i zakona, a to su, naravno, „njegovi“, ili onaj kriminala i bezakonja, a to je, kaže, dio njihove konkurencije. Koliko su ovakve predizborne „teme“ poticajne za izlazak birača na birališta, prosudite sami.
U kampanji, koja to i nije, najmanje se čuje o Europskoj uniji i sadržajima kojima se u tamošnjem parlamentu bave ili se trebaju baviti naši zastupnici. Jasno je da i ove europske izbore dvije najjače političke stranke koriste za međusobno razračunavanje, a to je zaista već prevršilo mjeru. Potvrđuju to i ankete o njihovoj (ne)popularnosti među građanima. HDZ ne treba likovati što je nakon dugog vremena za nijansu pretekao SDP. Rezultati pokazuju da SDP pada, ali i da HDZ ne raste! Kakva li je to omiljenost u najširoj javnosti od svega dvadesetak posto glasova i kod jednih i kod drugih? S takvim mizernim postocima izbori se ne dobivaju. Nastavi li se taj trend, o pobjedniku će odlučivati netko treći.
EU parlament uskrisio Međimursku stranku
No, ne kanim se baviti samo državnom politikom, jer u novinama ponovo imamo Pisma iz Zagreba, koja su znatno bliže događanjima u metropoli. S međimurskog ugla gledanja, izvjesno iznenađenje je da je Europski parlament ponovo uskrisio već gotovo zaboravljenu Međimursku stranku. Na političkoj pozornici ponovo se pojavio njezin predsjednik Damir Grašić, premda sam se ozbiljno zabrinuo da je zbrisao u političku mirovinu. Skompao se on s umirovljenim predsjednikom istarskog IDS-a Ivanom Jakovčićem. Ni manje, ni više, Damir Grašić poziva Međimurce da na izborima za EU parlament podrže Ninu Jakovčića, a ovaj će, izjavio je u Čakovcu, u Bruxellesu i Strasbourgu zastupati i interese Međimurja, ma što to značilo! Kud Međimurska stranka agitira baš za isluženog političara s drugog kraja zemlje koji na završetku svoje karijere traži bogato uhljebljenje u Europskom parlamentu? Kad sam već pri međimurskom sudioništvu na ovim izborima, sama se po sebi nameće dvojba o sudjelovanju na njima Međimurskog demokratskog saveza, MDS-a, sa svojom stranačkom listom. Pretenciozno od predsjednika Željka Pavlica ili samo povođenje olimpijskim geslom za autsajdere: Važno je sudjelovati! I čuti se, i slikati u medijima.
U ovo predizborno vrijeme zaredali su posjeti ministara Međimurju, pa čak i onih iz SDP-a. Bio je prošli tjedan u Čakovcu Branko Grčić, potpredsjednik Vlade RH i ministar regionalnog razvoja i fondova EU. Nekoliko dana prije dolaska navršio je okruglih pedeset ljeta. No, nije došao s nama proslaviti životni jubilej, već otvoriti prvu novu veliku investiciju na čakovečkom Istoku. Njemački tekstilni servis CWS boco preko svoje hrvatske ispostave u čakovečkom pogonu zaposlit će pedesetak radnika. Za ulaganje vrijedno 12 milijuna eura malo, ali nama je dobrodošlo svako novo radno mjesto. Na svečanosti nije govoreno kakve će biti radničke plaće. To Međimurci, uostalom, ni ne pitaju. To zna i ministar Grčić. „Imate najmanje plaće, ali barem imate posao!“ - navodno je izjavio za razgovora sa županijskim čelništvom. Nek se zna: Jeftino se dam, samo da delam! I to je naša komparativna prednost.
Grad vojarnu iznajmio
ministarstvu!
Inače, u Vladi RH više se gotovo ni ne spominje javno-privatno partnerstvo kao model po kojem bi se poticala ulaganja. Na tome je najviše ustrajavao prvi potpredsjednik Radimir Čačić. Njegovim odlaskom kao da je zamro ovakav oblik sprege javnoga s privatnim koji je svojevremeno, za Čačićeve vladavine, zaživio uglavnom u Varaždinskoj županiji. Pozabavio sam se tom temom te pronašao da je neka vrst javno-privatnog partnerstva upravo u Čakovcu korištena znatno prije Čačića iako se tada to nije tako nazivalo i nije bilo preslika Čačićevog JPP-a. Naše datira od pred sto i više godina. Ondašnji gradonačelnik Alojz Prusac okupio je sposobne ljude, među kojima je bio i gradski vijećnik i odvjetnik dr. Rudolf Wollak. Najviše zahvaljujući njemu, Čakovec je 1896. godine sam završio izgradnju velike vojarne sa svim brojnim zgradama koje stoje i danas te je putem partnerstva dao u najam odgovarajućem državnom ministarstvu! Tako je otplaćivan kredit. Dr. Wollak nije stao na tome. Sagradio je i zgradu trgovačkog kasina, današnjeg Doma sindikata, koja je dovršena 1904. godine. Ona je dana u najam gradskom udruženju trgovaca. Tih godina izgrađena je i Gradska kavana koja je također bila u zakupu i donosila prihode. Bilo je to razdoblje značajnog gospodarskog razvoja Čakovca. Htjelo se i znalo se. Našlo se načina kako velikim koracima kročiti naprijed. A u svezi modela JPP-a, upitno je je li Radimir Čačić znao za poduzetništvo dr. Rudolfa Wollaka, ali sigurno je da dr. Wollak za Čačića nije, a ipak je našao načina za značajna ulaganja od kojih je i grad, a ne samo on, imao velike koristi.
A propo vojarne: Grad Čakovec ju je izgradio, a sada Županija mora plaćati za njezino vraćanje!

Umjesto P.S.-a

Upravna zgrada čakovečke Elektre među ljepšim je građevinama u gradu. Sagrađena je 1972. godine, kada je bila jedna od perjanica ovdašnje arhitekture. Zanimljivo je, međutim, da je na tom prostoru nekada bilo židovsko groblje! Samo stariji Čakovčanci mogu se prisjetiti ostataka nadgrobnih spomenika koji su se tamo nalazili još do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je, naime, židovsko groblje proglašeno urbanističkim područjem na kojem je uz Elektru izgrađen i današnji Dom lovaca Međimurja. Ovo groblje, utemeljeno davne 1795. godine, već se znatno ranije prestalo koristiti jer su Židovi zasnovali svoje novo groblje u Mihovljanu, gdje je i danas. Naime, u vrijeme nastanka prvog židovskog groblja još nije bilo željezničke pruge na tom prostoru, niti ikakvog naselja u njegovoj blizini. Tako su prometni razvoj i širenje grada pridonijeli da ono nestane.