Črno - beli paraziti zbog kojih ste v riti

Strelčani, Držimurčani, Palovčani, Kuršančani, Pribislavčani, Kotoripčani (itd.) - jeste li se zaključali? Poljodjelci međimurski! Vi, težaci što živite od vlastitoga krvavog žulja, pripremate li se za novi vegetativni ciklus? Hoćete li oko svojih polja, kad blagom rode, podići žilet - žicu ili?

Što se crni u polju rodnome,

je l (smrdljiva) snijet ili su gavrani?

Nit je snijet, nit su gavrani...

Slavenskom antitezom do misionara - ljudi iz dalekog Zagreba koji se bave vrlo unosnim poslom - promicanjem tolerancije i prava na prihvaćanje razlika i - kako mudro dodaše - različitosti. Tim riječima svoju sferu djelovanja predstavlja jedna organizacija civilnog društva, toliko marna i predana razlikama i različitostima da im je za oko zapela karikatura našeg suradnika Damira Novaka iz kolovoza 2016. godine, kojom se osvrnuo na pošast krađa krumpira po međimurskim poljima. Ruku na srce, karikatura i nije bila naročito ubojita, u odnosu na težinu situacije.

No, predani i altruistični misionari tolerancije i promicanja prava na razlike i različitosti, odlučiše požaliti se na mene, kao odgovornu osobu, Vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva, zbog objave karikature koja je, kažu, naštetila ugledu romske nacionalne manjine - u Hrvata.

I tu je trebao biti kraj sumanutosti, al nije... U HND-u su jednoglasno zaključili da sadržaj karikature upućuje da su Romi, dakle, pripadnici drugačije, tamne rase - prikazani kao - kradljivci. Jednoglasan zaključak je samo djelomično točan: Romi iz karikature jesu kradljivci, no, nikako nisu pripadnici druge (tamnije?!) rase. Pripadnici su iste rase kojoj pripadamo i mi. Romi su bijelci, i Cigani su isto bijelci. Bez obzira na razlike i različitosti.

Nizala su nam se u doba objave sporne karikature policijska izvješća o (ponovnim) krađama u kojima su brojem počinjenja daleko prednjačili naši obespravljeni, obeshrabreni, omalovaženi, netolerancijom okovani Romi. Negdje u sjeni, iza prava i pravde, ostali su opljačkani poljoprivrednici, zdvojni ljudi, nadvijeni nad dubokim, mračnim i praznim ranama svoje zemlje.

Urezalo mi se u sjećanje jedno svjedočenje s terena, svjedočenje starice iz Držimurca koja je živjela sama.

Gledala je kroz prozor kako joj Romkinja iz Piškorovca čupa mladu, tek niklu salatu iz vrta.

Znate, otvorila sam prozor, iako me bilo strah, i rekla joj da mi ostavi nekoliko glavica. Odbrusila mi je: "Marš stara! Očeš da ti dođem nutra?!

Misionari tolerancije i ljubavi bi ovu istinitu priču falsificirali na sljedeći način: Brižna Hrvatska Majka brala je salatu u susjedinom vrtu.

Molim Vas Brižna Hrvatska Majko, ostavite mi nekoliko glavica!, reče starica.

Svakako, dobra gospođo, samo me pustite da malo uberem... i moja dječica moraju nešto jesti, zamoli Brižna Hrvatska Majka.

Držimurčani, Palovčani, Pribislavčani, Kotoripčani (itd.)! Vašu muku predani misionari ljubavi i tolerancije ne vide. Jer da vide uključili bi se, valjda, u neki od projekata iz spektra Ne kradi, nego sadi! Umjesto toga, sjede u dalekom Zagrebu, klikaju miševima i provjeravaju koliko je tog dana kapnulo para na račun njihove organizacijice iz lokalnih samouprava, državne blagajne, kakvog EU-fondića ili od kojeg mecene. Parazitiraju i više od lopova iz naše stvarnosti, jer se naš ološ i naradi dok podavi tuđe kokoši i povadi tone tuđeg krumpira. I to u trećoj šihti.

Razlika, a bogme, i različitost je da se u listu Međimurje stvari nazivaju pravim imenom, bez eufemizama: postoje črni i beli paraziti - zbog njih smo v riti; značajan dio ovdašnjih Roma terorizira većinski narod; premalo je žita u kukolju; silan novac i trud uložen je u obrazovanje djece i mladih u romskoj populaciji u našem kraju - rezultati su oskudni, al se ne odustaje. Usprkos razlikama, živjeti nam je zajedno.

Ni institucije, ni organizacij(ic)e problem ne nazivaju pravim imenom i zato ga ni ne detektiraju. Obogaćuju li vas, Držimurčani, Kotoripčani, Kuršančani (itd.), različitosti o kojima je ovdje riječ? Ne. Osiromašuju vas.