DINASTIJA TUĐMAN STVARALA JE PERSPEKTIVE SEBI, A NE HRVATSKOJ

Spadaju li izjave hrvatskih privrednika, ekonomista, menadžera, ekonomskih analitičara i, naravno, političara o tome da ih zanima jedino ekonomski prosperitet, a ne ideologije klasičnim, planiranim, svjesno podturenim  obmanama ili je riječ o enciklopedijskom neznanju?! U kojem se to sustavu privrednici bave biznisom, ekonomisti (tele)vizijama, menadžeri upravljanjem, analitičari analizama, a političari apologetskim podupiranjem tobožnjih neideoloških čina kapitalista? U, naravno, kapitalističkom sustavu, ili, točnije, natruhama - kada je o Hrvatskoj riječ - ekonomskog neoliberalizma i, naravno, takozvanog slobodnog tržišta. A to je slobodno tržište oslobodilo stotine milijuna radnika posla, više milijardi ljudi dostojanstvenog života i sigurnosti, stotine milijuna ljudi slobodno je tržite oslobodilo krova nad glavom, milijarde ljudi oslobodilo je sitosti… U ime čega?! Enormnog bogatstva šačice bogatih. I taj je sustav - često se čuje s političkih pozornica - najbolji. Boljeg, kažu ovovjeki fridmanovci (Milton Friedman, najveći apologet i otac te oživotvoritelj najnečovječnijeg oblika iskorištavanja većine u korist stvarno vladajuće, imperatorske većine), nema niti će uskoro biti. Zašto? Zato što je neoliberalni tržišni kapitalizam pokorio svijet, zauzdao slobodni duh, većinu pretvorio u „moderne“ robove. I to nije ideologija?!
Neće profit vječno stremiti u nebo
Apologeti neoliberalnog tržišnog kapitalizma uvjereni su da će se trend beskrajnog profita s jedne i sve većeg siromaštva s druge strane nastaviti unedogled samo zato što su svjetski oligarsi bankama, „slobodnim tržištem“ i korporativnom „demokracijom“ milijarde ljudi učinili ovisnima i neslobodnima do anemičnosti. Prešutni kompromisi uistinu potlačene, iskorištavane većine i prebogate manjine ne mogu trajati unedogled. I to zato što sustav u kojemu Mark Zuckerberger, računalni programer, vlasnik i kreator internetske stranice Facebooka, s dvadesetak i nešto godina stekne gotovo preko noći tridesetak milijardi dolara djeluje ludo, luđački. Ne može vječno sve imati svoje granice osim profita koji leti u nebo. Ali ne leti Zuckerbergerov profit u nebo samo zbog njegove genijalnosti, nego i zbog - prvenstveno - iskorištavanja više od milijardu ljudi, zbog - s druge strane - nepravedne raspodjele zarađenog novca. S obzirom na uloženo, dobit se može smatrati otimačinom. Otimati možete svima ograničeno, ali ne i sve vrijeme. Nakon što se pomnije prouči što je Friedman proklamirao i čemu je poučavao studente, tzv. Čikaške dečke (s Čikaškog sveučilišta) s onime što je provodio u praksi, primjerice - u Čileu, njegovu neoliberalnu doktrinu tzv. slobodnog tržišta nije pretjerano nazvati genocidnom.
Friedman je bio demagog
Friedman je propovijedao da postoji jedna jedina odgovornost kapitala u kontekstu društva - koristiti sve resurse i raditi sve da uveća svoj profit. Iako ga je praksa debelo demantirala, otac zloćudne ekonomske teorije tvrdio je da želja pojedinca za što većom zaradom na slobodnom tržištu čak i kad nema plemenitih namjera djeluje blagotvorno na čitavo društvo. Čime? Na koji način? Tako što se povećanim profitom otvaraju nova radna mjesta. A kad se otvaraju nova radna mjesta, povećava se i zarada radnika koji kapitalistu svojim radom stvaraju novu vrijednost, veći profit. Od tog profita država ubire poreze. I svi su zadovoljni i sretni. Malo morgen. Friedman je bio, zapravo, ne utopist, već demagog. Podmetao je kako bi opravdao najveću, k tome još i ozakonjenu pljačku. Uvjeravao je svijet da je slobodno tržište - s tek minimalnim uplivom države koja smije biti tek blagi skretničar te sakupljač mrvica - perpetuum mobile. A riječ je, zapravo, o socijalizmu za bogate. Nema novih radnih mjesta. I ona stara se gase. Zato se ni ne povećava zarada radnika, zarada se iz dana u dan smanjuje, pa zato država ubire iz dana u dan sve manje poreza. Jedino je u tom podmetačkom perpetuumu istina da kapitalisti povećavaju profit do nebeskih visina. Kapitalisti se bune kada se država upliće u ekonomske procese, ali se ne bune kada im država pomaže novcem obespravljenih radnika sufinancirati njihove promašaje.
Preskupi robovi
Američki porezni obveznici stotinama milijardi dolara spašavali su banke i američku automobilsku industriju kojima vlasnici i menadžeri nisu znali upravljati. Mislili su svo vrijeme jedino na vlastite profite, a ne na razvoj automobilske industrije te ulogu banaka u društvu. Najveća laž koju je skovao Friedman - a danas se slijepo ponavlja i u hrvatskom parlamentu - jest da nema političkih sloboda bez ekonomske slobode. Hajmo definirati što to jest ekonomska sloboda? I za koga postoji ekonomska sloboda? Tko ima pravo na ekonomsku slobodu? Po sadašnjim regulama i sadašnjoj praksi, sloboda je zajamčena kapitalistima, tajkunima, oligarsima, ali ne postoji sloboda za one koji žive od svoga rada, za one koji stvaraju svojim radom te svojom potrošnjom enormne profite stranim i domaćim kapitalistima, čije je pravo nad (intelektualnim) vlasništvom doslovno porobilo svijet. A o modernom porobljavanju robovlasnici su počeli kovati planove nakon što je 1865. formalno ukinuto ropstvo u Americi (može nam biti na ponos što je Dubrovačka Republika prva u Europi - na samom početku 1416. - zabranila ropstvo i trgovinu ljudima). Britanski i američki bogataši shvatili su da im je preskupo držati robove i boriti se za robovlasnički sustav te da - shodno vremenu i humanističkim stremljenjima društva - treba smisliti suptilniji način porobljavanja ljudi.
I Karamarko će biti poslušnik
Čime? Bankama i tzv. parlamentarnom demokracijom u kojoj narod ima privid da vlada, odnosno, da odlučuje tko će vladati u njegovo ime. Iako se više od dvije trećine hrvatskih građana ne slaže s politikom koju vodi Vlada Zorana Milanovića, vlast Kukuriku koalicije nitko ne dovodi u pitanje. Iako se - sudeći po reakcijama javnosti - veći dio građana protivi privatizaciji autocesta zamotanoj u celofan zvan monetizacija, nitko živ, pa ni najveća opozicijska stranka kojoj će na kraju 2015. vlast pasti u ruke kao zrela kruška, ne želi zbog rasprodaje strateških državnih tvrtki toliko nasapunjati dasku da se Milanović posklizne. Zašto? Zato što HDZ nema rješenje kako zaustaviti krizu i kako prestati građane tretirati kao roblje. Uostalom, i Karamarko će biti samo poslušnik Bruxellesa. I on će, kao što to čini Milanović, slušati zapovijedi briselske administracije koja nemoralno zapovijeda sada već galameći: „Sve privatizirajte!“ Pa i ono što bogatijim zemljama ne pada na pamet privatizirati. Privatizirat ćemo za nekoliko godina i poljoprivredno zemljište. Privatizirat ćemo obalu. Privatizirat ćemo autoceste. Privatizirat ćemo željeznice. Privatizirat ćemo i posljednju banku u vlasništvu države. A potom na red dolazi HEP. Nakon HEP-a JANAF, pa marine na Jadranu… I tako redom. Zato i HDZ i SDP čine sve ne bi li upropastili javne tvrtke, kako bi imali izliku da ih treba - jer država nije dobar gospodar - prodati. Loši gospodari su (politički i ideološki) korumpirani HDZ-ovci i SDP-ovci te njihovi partneri u grabeži.

P.S. 1 O tome koliko Zoran Milanović razumije politiku zorno svjedoči njegova doista somnambulna izjava: „Bavimo se nebitnim izbornim zakonom umjesto da rješavamo nezaposlenost!“ Prvo pitanje? Zar se Milanovićeva Vlada nije kadra istovremeno baviti dvama poslovima? Zar ne postoje u Vladi ministri koji su zaduženi za smanjivanje nezaposlenosti i ministri u čijoj su ingerenciji zakoni?! Drugo - zar doista Milanović ne shvaća koliko je važno promijeniti izborni model koji stimulira negativnu selekciju?! Nezaposlenost je posljedica promašaja i nečinjenja svih nesposobnih vlada, a nesposobne vlade posljedica su lošeg izbornog modela u kojem građani ne mogu izabrati ljude, već jedino - stranku. A strankama autokratski vladaju milanovići i karamarci. Iako još nije niti primirisao vlasti, Karamarko je već počeo dijeliti ministarske fotelje. I to stranci koja ni skokom motkom ne bi preskočila izborni prag. Trgovina je već počela jer glasači su i Karamarku i Milanoviću nebitni. Zato je i moguće da ministar gospodarstva postane Josip Budimir kojeg HSLS preko HTV-a nameće javnosti već godinama. Zašto? Ne zato što je sposoban, već zato što će služiti stvarnim vladarima, tajkunima.

P.S. 2 Oglasila se i penzionerka Ankica Tuđman rečenicom koja otkriva da negdašnja prva dama živi u prošlosti: „Nažalost, Hrvatska ne ide u smjeru vizije predsjednika Tuđmana, u smjeru perspektivne i sretne zemlje!“ A koje je to perspektive Hrvatima otvorio Tuđman pljačkaškom privatizacijom?! U njegovo je vrijeme Miroslav Kutle bio vlasnik 170 poduzeća koja je, mahom, upropastio. Tuđman je odabrao svoje oligarhe i njima otvorio perspektivu. Tuđman je stvorio perspektivu svojemu unuku Dejanu koji je s dvadesetak i nešto godina imao, skupa s Hrvojem Petračem, Kaptol banku. Tuđman je otvorio perspektivu svoj kćerki Nevenki koja je po povlaštenim cijenama dobila od MORH-a, na atraktivnoj lokaciji, prostor o kojemu drugi poduzetnici mogu sanjati. Za njih je Hrvatska - dok je tata i deda Tuđman bio živ - bila perspektivna zemlja. Odlaskom tate i dede Tuđmana. propali su Dejanova banka, Nevenkini poslovi s državom i Bracekove (Stjepanovi) birtije. Toliko o perspektivama koje nam je stvarala dinastija Tuđman.