DOMOLJUBLJE JE KADA SE SVAKI PAS MOŽE POPIŠATI PO GRBU?!

Oni koji pomno prate rad Hrvatskoga sabora (iako je teško povjerovati - ima i takvih) sjećaju se moje polemike s premijerom Zoranom Milanovićem oko Pikettyjevog Kapitala. Kratko, u „tri“ riječi. Postavljajući mu na aktualnom prijepodnevu pitanje, onako usput, kako bih pojačao dojam, spomenuo sam hit knjigu danas u svijetu već i te kako poznatog, razvikanog pariškog profesora ekonomije Thomasa Pikettyja. Gotovo da niti jedna knjiga nije dočekana s tolikom dobrodošlicom, s mnoštvom orkestriranih hvalospjeva kao pretenciozno nazvana Pykettyjeva knjiga. Autor je najavljen kao moderan, ovovremenski Marx. No, daleko je Pikettyjevo djelo od Marxova Kapitala. I po značaju, i po značenju, i po dosegu, i po ekonomskim rješenjima. Pikettyjev Kapital je odličan pregled, sukus i analiza ekonomskih kretanja, ali ne nudi rješenje. Ne nudi iti jedno provedivo rješenje. Kapital je dijagnoza bez lijeka. Najkraće - Pikety nudi poznato rješenje koje možete čuti svaki dan i u Saboru - bogatstvo treba preraspodijeliti. Uzeti (porezima) od bogatih i dati siromašnima. Kako? Tko? Zar u postojećem sustavu u kojemu je ama baš sva vlast i moć skoncentrirana u rukama multimilijardera?!

Nepristojna 

konverzacija

Naravno da oni koji drže svu moć i gotovo sve bogatstvo u svojim rukama neće bez pritiska ili prisile većine, onih 99 posto obespravljenih, ni s kim išta dijeliti. Bez prisile - a prisila je više vrsta, o tom drugom prilikom - bogataši, kapitalisti, izrabljivači neće dati nikome niti cent. U odgovoru na moje pitanje Milanović je, onako šeretski, s visine, bez argumenata, nonšalantno pred kamerama hitnuo rečenicu u moju facu: „Vi niste, priznajte, knjigu pročitali!“ Prvo - takva vrst konverzacije premijera i zastupnika u Saboru nepristojna je, ali, pobogu, poznato je da Milanović nema ni prosječan, a kamoli dobar kućni odgoj te da bezrazložno godinama nosom para nebo, što mu građani honoriraju otvorenim antipatijama. Ali briga njega za građane. Oni mu, uglavnom, idu na živce. I ja mu, naravno, idem na živce jer sam nesmiljen u kritikama i premijera i njegove Vlade. Sve ovo pišem - iako oni koji pamte to znaju - kako bih vas uveo bez vaših predrasuda u temu. A tema je poziv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović parlamentarnim strankama i klubovima nezavisnih zastupnika na Pantovčak. Dakle, na Pantovčak je pozvano dvanaestak osoba (stranaka, klubova). Zašto? E, to i sam želim dokučiti. Što piše u pozivu? Da je situacija u Hrvatskoj teška, složena te da ju zajedničkim naporima, jedinstvenim djelovanjem treba popraviti.

Manjinska Vlada

Ma što to god značilo. Dakle, trebali bismo razgovarati o tome kako Hrvatsku izvesti iz krize. Postoji li dokument o kojemu ćemo raspravljati s predsjednicom? Ne. Koliko traje razgovor s predsjednicom? Oko 45 minuta. Taman da se upoznamo i izmijenimo nekoliko kurtoaznih rečenica o vremenu, zdravlju i pritisku (svih vrsta). Sve mi ovo miriše, ili, ako hoćete - smrdi na konzultacije o podršci Milanovićevoj Vladi. Ima li za to potrebe? Nema. Zato što Kukuriku koalicija - iako s manjinskom Vladom - još uvijek može u Saboru skupiti dovoljan broj ruku, tim više što su im se, prešutno, priklonili i još poneki stranački trabanti kako bi uz pomoć koalicije (jer sami ne mogu osvojiti nijedan posto glasova) zbrinuli svoje stražnjice u saborske fotelje (mada su tri godine permanentno pljuckali i po Milanoviću i po ostatku kukurikavaca). Sve mi se čini da je KGK napravila svu tu predstavu s parlamentarcima kako bi na Pantovčak namamila Milanovića. 

Namjera je dvojaka. Ako se Milanović odazove na poziv, predsjednica će zabilježiti - misli - veliki plus i dokazati tko je gazda u Hrvatskoj. Ako se Milanović ne odazove, KGK će premijera predstaviti javnosti kao čovjeka koji je protiv dijaloga, protiv suradnje, kao prznicu i tipa zaljubljenog u samog sebe.

Nepristojno je tako pozivati

Krivo su Predsjednicu savjetovali. I još jednom je KGK promašila, rekli bi susjedi Srbijanci - ceo fudbal. Zabila je još jedan autogol kada je - saznajući da Milanović neće doći na Pantovčak - vrlo grubo, potpuno izvan kontrole, počela okrivljavati premijera da ruši institucije države. Čime? Time što se ne želi odazvati pozivu KGK?! A zašto bi se odazvao? Zar stvarno mislite da i u drugim zemljama, primjerice onim zapadnijim, „mrvicu“ demokratskijim, premijer i predsjednica dogovaraju susrete javnim pozivima, mailovima ili faksovima? Kaj god. Postoji drugi i Predsjedničin i premijerov ešalon koji sastanak dogovore, a tek se onda šalje, zbog javnosti, poziv. 

Tako se dogovaraju i međunarodni susreti. Dakle, KGK je bio cilj nametnuti se kao apsolutni gospodar u Hrvatskoj. KGK bi željela biti novi Franjo Tuđman, predsjednica koju svi slušaju i kojoj svi dolaze na poklon, a ona, poput suverena, neposlušnima dijeli packe ili miljenike tapša po ramenima. Vjerujem da se KGK malo pogubila. Smetnula je s uma da je Hrvatska parlamentarna država, da predsjednik Vlade odgovara jedino Saboru i, naravno, kao i svi mi, glasačima. 

Napad na Milanovića, koji je - ne odazvavši se na poziv, postupio dobro, čak i mudro (stil mu je, naravno, i dalje seljoberski, uličarski) te je zabilježio poen pri Predsjedničinu servisu. Trebaju li se ostali odazvati na poziv Predsjednice? Nitko nema obvezu. Je li nepristojno odbiti poziv? Kontra pitanje - a nije li nepristojno bez ikakvih konzultacija, bez dogovora o čemu se tu uopće radi, bez saznanja o čemu će se razgovarati, slati pozive?! Svi članovi našega kluba (nezavisnih ljevičara) otići će na Pantovčak. Svatko od nas zbog drugih motiva. O mojemu sljedeći put (jer bi o tome govoriti unaprijed bilo nepristojno).

P.S. Još jednom o grbu na automobilskim registarskim pločicama. I izmjenu tablica demagozi su iskoristili za dokaz svoga navodnoga domoljublja. Za veliki broj ljudi ljubav prema domovini mjeri se samo izvanjskim, vidljivim manifestacijama. Primjerice, držanjem ruke na srcu u vrijeme intoniranja državne himne. Vješanjem zastave za vrijeme blagdana. Hrvatovanjem bez ikakva sadržaja. A istovremeno su ti držači ruku na srcu mažnjavali državni, točnije - naš novac sve u šesnaest. Krali su, ili kradu, i vole domovinu. Kažu da je nedomoljubno micati hrvatski grb s registarskih tablica i na njih stavljati nekakve kvadratiće (oni kažu - kockice, jer ne razlikuju kvadrat od kocke), koji već dvadesetak godina uspješno primjenjuju brojni dizajneri. Karamarko je zavapio da se ne smije micati grb Hrvatske s pločica jer bi to bio atak na domoljublje, na suverenost… I na te gluposti su mnogi nasjeli. Atak na domoljublje je skidanje grba s registarskih pločica ali nije atak lopovluk, rasprodaja svega hrvatskoga, prijevare, laži, nepotizam… Hrvatski grb na registarskim bi pločicama trebalo zabraniti jer se na taj grb može popišati svaki pas. To zapišavanje grba je domoljublje na Karamarkov način.