Dr. Željka Markić, ni ne znajući, tisućama osigurala "božićnice"

Do ušiju mi dopire vapaj: „Daj, Bože, da bude što više referenduma!“ U prvi mah pomislih kako to netko zbija šalu, ali ton izgovorenog bio je vrlo ozbiljan. Okrenuh se i vidjeh mladu ženu kojoj, izgleda, i nije do smijeha. Na upit misli li ona zbilja da nam treba još takvih referenduma, kao što je bio ovaj o braku, odgovorila je da nju uopće ne zanima o čemu su se ljudi trebali izjašnjavati?! Za nju je jedino važno to da je na jednom biračkom mjestu u gradu bila u biračkom odboru ili, kako se to već zove, i za to dobila novčanu naknadu od 250 ili 300 kuna, ne sjećam se više. Kaže, nezaposlena je, pa će sada tim novcem i ona svoju djecu moći obradovati darovima za Božić i Novu godinu. Bez ove „božićnice“, koju joj je osiguralo Državno izborno povjerenstvo, tko li drugi, njezini mališani ne bi bili darivani za dolazeće blagdane. Stoga je poželjela da bude što više referenduma jer izbori ipak nisu svake godine, pa da još koji put za svoje kućanstvo priskrbi koju kunu.
Žalosno je, ali istinito, da su brojni naši sugrađani jedino na ovakav način došli u priliku da koliko-toliko uljepšaju Božić sebi i svojim najdražima. Valja znati da je u cijeloj zemlji u biračkim odborima i povjerenstvima za ovaj referendum bilo angažirano više od 20.000 građana! Svima njima bile su isplaćene novčane naknade čija je visina bila ovisna o tome na kojoj su razini bili i kakvu su dužnost obavljali. Može se vjerovati da su u biračkim odborima mahom bili ljudi bez posla, studenti i oni slabijeg socijalnog stanja jer, kad se državni novac već dijeli, neka ga onda dobiju najpotrebitiji. Ti su ujedno najpošteniji i najsavjesniji u obavljanju povjerene im zadaće. Srećom, na referendumu pri izboru radnih tijela nije bitan stranački konsenzus, pa te dužnosti mogu obavljati nestranački ljudi. Zbog toga razumijem prizivanje spomenute sugrađanke da referendumi budu što češći. Kad već državna vlast za to nema senzibiliteta, a to opravdava besparicom, onda neka za socijalno ugrožene i nezaposlene isprovociranim referendumima „skrbe“ - jučer dr. Željka Markić s udrugom „U ime obitelji“, a sutra već možda Stožer za obranu Vukovara. Tko je sljedeći?
Varaždin centar regije
Možebitno će izjašnjavanjem građana zaštitu tražiti županije čije će referendumsko pitanje glasiti: Jeste li ZA ili PROTIV regionalizacije po zamisli Branka Grčića, potpredsjednika Vlade RH i ministra regionalnog razvoja? Iako službeno još nije u proceduri, njegov projekt o izvjesnim planskim regijama već nailazi na veliko protivljenje u većem dijelu hrvatskih županija. To je, zapravo, zametak formiranja budućih pet regija kojima bi, uz sadašnje urbane centre Zagreb, Osijek, Rijeku i Split, kao peti bio pridodan Varaždin. Da ublaži nezadovoljstvo, ministar Grčić uvjerava da županije ostaju. Ako je tako, čemu onda planske regije? Zar se i bez njih susjedne županije ne mogu dogovarati o zajedničkim projektima prema fondovima EU, što je po njemu glavni razlog ovakve regionalizacije?
To, dakako, ne drži vodu. Isto kao ni tvrdnja da planske regije neće biti novi trošak. Mi, nešto stariji, znamo kako to ide. Kad su se osamdesetih godina prošlog stoljeća formirale zajednice općina, bila su slična obrazloženja. No, ubrzo su one počele gomilati rukovodni i birokratski aparat jer je svaka od udruženih općina htjela uhljebiti svoje kadrove. Tako je bilo i sa Zajednicom općina Varaždin u kojoj su zapošljavani samo odabrani iz pridruženih općina Čakovec, Ivanec i Ludbreg. Regionalizirane su čak i političke organizacije! Sve su to plaćali radni ljudi iz cijele regije jer, molim vas lijepo, koji je to od političara – bivših ili sadašnjih, spreman nešto raditi besplatno? Što je još gore, upravo formiranje Zajednice općina Varaždin bilo je početak razvojne stagnacije Međimurja, koja traje još i danas. To i unatoč tome što je Općina Čakovec (koja je tada obuhvaćala cijelo Međimurje) imala, mogli bismo reći, poseban status u odnosu na općine Ivanec i Ludbreg, pa je zadržala većinu funkcija i institucija koje je i ranije imala.
Županije će ostati fikusi
Sada, tek ususret najavljenom novom hrvatskom regionalnom ustroju, Međimurska županija već ostaje bez mnogo toga, a podosta će joj još biti oduzeto. Reorganizirani su sudstvo i carina, s novim sjedištem u Varaždinu. Pri najavljenoj reorganizaciji bolnica, neke medicinske djelatnosti također će preko Drave. Najavljuje se preustroj Ministarstva unutarnjih poslova s ubuduće samo pet policijskih uprava, čija se sjedišta znaju. Sada se najavljuje i ukidanje turističkih zajednica u nekim županijama, a zacijelo neće to biti u Istri ili Dalmaciji. Zna se gdje. Kod nas će, po svemu sudeći, ostati samo turistički informativni centri. Takvom, zasad još samo „puzajućom“, regionalizacijom sve više jača pet velikih centara, dok se „pokrajina“, da ne kažem periferija, sve više marginalizira i osiromašuje.
Stoga, dobro je da je Skupština Međimurske županije donijela Deklaraciju kojom se protivi možebitnom njenom ukidanju. Slično su već prije postupile Istarska i Dubrovačko-neretvanska županija. U njima, kao i u Međimurju, sve su političke stranke u tome bile jedinstvene. U našem slučaju, inicijator donošenja Deklaracije o jedinstvenosti Međimurske županije bio je MDS. To je najviše odgovaralo HNS-u i SDP-u jer nisu morali ponijeti tu odgovornost i biti u prvim redovima, što bi im mogla zamjeriti njihova čelništva na državnoj razini koja provode regionalizaciju. Po svemu sudeći, županije bi mogle ostati, ali Vlada RH ključne će ovlasti prenijeti na regije, čitaj: zajednice općina. U njima će se uhljebiti odabrani stranački ljudi, a županije će biti, kako su govorili za Stjepana Mesića, predsjednika bez ozbiljnijih ovlasti – fikusi!

Umjesto P.S.-a

Tada se još nije tako zvalo, ali izgradnja čakovečkog Hotela Park bila je doslovno greenfield investicija. Podignut je u pustoši predjela Globetka, podalje od naselja, gdje su prije toga bili samo divlje raslinje, žbunje i jedan mali potočić. Bio je to veliki uspjeh čakovečkih ugostitelja jer u gradu tada nije bilo niti jednog ozbiljnijeg smještajnog prostora. Hotel je za ondašnje prilike bio vrlo suvremen i svrstan u tzv. B kategoriju. Imao je 72 kreveta u 44 hotelske sobe U njegovom sklopu bile su garaže, pa čak boksevi za pse jer se računalo na brojniji prihvat talijanskih lovaca. Svečano je otvoren 30. prosinca 1966. godine, a dan kasnije, u njemu je već organiziran i prvi doček Nove godine. Hotel je kasnije dograđen, a zatvaranjem otvorene terase,proširen je restoranski dio. Zanimljivo je spomenuti, da je s prijelaza XIX. na XX. stoljeće Čakovec imao čak četiri hotela!