Kolumne 02.06.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:40.

Ustav po mjeri

GOST KOMENTATOR

Kucamo na vrata Europe, a u rukama nam paket reformi i promjena Ustava. Reforme je Vlada uskladila sama sa sobom, uštedjela gdje se moglo i gdje se nije moglo, uglavnom i bez izuzetka na leđima onih koji najmanje imaju (kao da je ikad itko prije napravio drugačije), a Ustav su partneri u upravljanju ovom državom, vlast i oni koji se predstavljaju opozicijom vlasti, uskladili sa zahtjevima Europe i, usput, s vlastitim trenutačnim potrebama. Tako usklađen Ustav dolazi u Sabor i može se očekivati da će, nakon gotovo osam mjeseci pregovaranja, doživjeti ovacije. Politička elita, kako reče jedna od čelnica oporbe, „preuzela je odgovornost“ i odlučila. Ostali – poklonite se, ionako vas nitko ništa ne pita.
Sve što se novo dogodilo u Ustavu moglo se dogovoriti za nekoliko tjedana razgovora i bez posebnih napetosti. Bilo je vremena porazgovarati i o Hrvatskoj narodnoj banci i o Državnoj reviziji i o sudstvu i o tzv. dijaspori i o europskim poglavljima (o kojima ionako nemamo što razgovarati, ona su zadana), a i o referendumu na kojem će se odlučiti hoće li Hrvatska u Europu ili ne. Bilo je vremena za sve to, a bilo je i vremena da se građane pita hoće li oni to tako jer to je, ipak, njihov ustav i po njemu će se njima krojiti zakone. No, oni koji se nazivaju političkom elitom izveli su igrokaz sukoba, inata, besmislenih prepucavanja (što je i inače popularan sport) i produžili pogađanja na osam mjeseci. Sad više niti ima vremena niti volje da se građane nešto pita. Elita je, naime, preuzela odgovornost. I odlučila po svojim potrebama.
A što je, zapravo, napravila i zašto je napravila to što je napravila?
U javnosti je lansiran samo prijepor oko glasovanja hrvatskih državljana u Bosni. Oko toga su se HDZ (sa svojim trabantima) i SDP (sa svojim kukuriku-satelitima) natezali, znajući unaprijed rezultat. I rezultat je očekivano dogovoren. Glasuje se u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, i to za fiksna tri saborska zastupnika. Kao da je moglo biti drugačije! O drugim ustavnim promjenama gotovo ni riječi.
A bit promjena, ono što je važno i što bi moglo proći sasvim nezamijećeno - na drugom je mjestu. Naime, što! Da bi se elita osigurala da u ovim turbulentnim vremenima ne bi građanima Republike Hrvatske palo na pamet da se dosjete da možda i nije jako dobro pridružiti se Europi, promijenjen je dio ustava koji govori o udruživanju Republike Hrvatske i razdruživanju. U članku 141. Ustava, stavak 4. do sada je stajalo „Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi“, a u promijenjenom će tekstu stajati „Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu”. Dakle, ako izađu tri (glasača), referendum je valjan, a prošao je ako dva glasaju ZA. Toliko o povjerenju političke elite u narod. Ne vjeruje narod njima, ali ne vjeruju ni oni narodu. Odnos je uzajaman.
No, pravi razlozi razvlačenja dogovaranja oko Ustava nisu ni tu. Oni se kriju u promjenama članka 86. Ustava, onog koji govori o raspisivanju referenduma kao načina izravnog izjašnjavanja građana. U članku 86. Ustava stoji: „Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj”, dakle isto kao i kod referenduma o udruživanju. Promjene koje se ovdje događaju praktično su iste kao u članku 141., pa bi ovaj stavak sada glasio „Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu.” Iz ustava se briše odredba o pravovaljanosti referenduma vezano na odziv građana s pravom odlučivanja!!!
Dakle, opet je dovoljno da na referendum izađu trojica, dvojica glasuju ZA i referendum je prošao. Takav referendum raspisuje Sabor u normalnoj proceduri, kao i za svaki drugi zakon. Istovremeno, u Ustavu ostaje odredba da je za inicijativu građana o pokretanju referenduma potrebno u roku od 15 dana prikupiti 10% potpisa SVIH birača (dakle, u Hrvatskoj oko 450.000), što je dosad neizvedeno, a vjerojatno i neizvedivo. Jednostavno rečeno - ako Sabor (odnosno većina u njemu) želi referendum, raspisat će ga jednostavno. Tko izađe na njega, dobro je izašao, gotovo je nemoguće da padne. Ako to žele građani, neka obave nemoguću misiju, pa ćemo onda vidjeti.
A zašto to nekome treba? Zakon o referendumu temelji se upravo na ovim ustavnim odredbama. A on se primjenjuje i za eventualnu smjenu lokalnih čelnika (župana, gradonačelnika i načelnika) prije isteka mandata, ali ako referendum traže građani, tada zakon o lokalnoj samoupravi propisuje da trebaju prikupiti potpise čak 20% državljana s biračkim pravom na području na kojemu bi se referendum provodio. Do sada je svima bilo jasno da je takav referendum gotovo nemoguće provesti. Niti na lokalne izbore ne izlazi više od 50% građana, a da bi izašlo na takav referendum, sada to više nije potrebno. Dovoljno je da članovi centralnog, glavnog ili središnjeg odbora partije ili zajednice, ili tako nekoliko zainteresiranih građana, izađe na referendum i riješili smo se nepoćudnog gradonačelnika. Jesu li o tome osam mjeseci razgovarali u našoj veleučenoj političkoj eliti? Jesu li razgovarali o tome kako se riješiti Bandića prije isteka mandata? Kako maknuti Keruma kad se s njim više ne može izaći na kraj? I tome slično.
Mogli bismo se okladiti da je sljedeći potez promjena Zakona o referendumu i njegovo prilagođavanje s Ustavom, a onda slijede referendumi o smjeni tamo gdje treba. Tako i ulazak u Europu i promjenu ustava politička elita, nakon igrokaza u kojem se glumio principijelan sukob, koristi za sređivanje stvari u vlastitim redovima. A ostale – tko šiša?

P.S.
Naravno da će se sada javiti netko i upozoriti nas da i u Zakonu o referendumu postoji odredba o pravovaljanosti ako se na njega odazove više od 50% birača s pravom glasa. To je točno. Ali, zašto onda iz ustava izbacuju takvu odredbu? Zato što će promijeniti i Zakon o referendumu i izlazni prag ukinuti ili ga spustiti na tridesetak posto. Pa to je dobro - barem ćemo se moći riješiti lokalnih šerifa, kažu neki. Da, ali onda se taj izlazni prag od nula ili tridesetak posto odnosi na onaj referendum o ulasku Hrvatske u EU.

Izvor: 2875