Kolumne 14.03.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:02.

Hoće li Putinovi tenkovi zaposjesti i Međimurje?

Nekako u isto vrijeme odvijaju se dva značajna međunarodna događaja koja naoko nisu ni u kakvoj svezi. Pred međunarodnim sudom pravde u Haagu započeo je proces povodom hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije, a u Ukrajini Rusija otima poluotok Krim. U čemu je sličnost? Oba agresora, Srbija nekoć, a Rusija sada, svoje postupanje opravdavaju navodnom ugroženošću te željama i pozivima za zaštitom njihovih sunarodnjaka u susjednim zemljama. Svima nam je još u sjećanju ono Šešeljevo da je Srbija tamo gdje je i jedan srpski grob. Srbija je, ne libeći se i genocidnih nedjela, armijom i tenkovima pošla u „zaštitu“ srpskog naroda u Hrvatskoj te je formirala takozvanu SAO Krajinu, s krajnjim ciljem pripojenja Srbiji. Sada Rusi žele ukrajinski Krim jer su tamo Rusi većinsko stanovništvo koje je, navodno, ugroženo od ukrajinskih „fašista“ kojima, uzgred rečeno, nadmoćnija ruska vojska ne da ni primirisati tome teritoriju. Sličnost namjera i postupaka očigledna je. Aneksiju Krima provodi ruski predsjednik Vladimir Putin koji u isto vrijeme udomljava neke od kreatora objedinjavanja svih srpskih zemalja. Tako pruža gostoprimstvo bivšem jugoslavenskom državnom sekretaru za narodnu obranu Veljku Kadijeviću, a tamo živi i Mira Marković, supruga Slobodana Miloševića, za koju kažu da je bila njegov duhovni guru. No, ima li sve ovo ikakve veze s Međimurjem? Naravno da nema, ali, da se našalim, premda je tema više nego ozbiljna, moglo bi imati. Poželi li gospodin Putin pripojiti baš sva područja na kojima žive Rusi, tada bismo mogli očekivati njegove tenkove i u Međimurju u kojem, zahvaljujući mladalačkoj ljubavi s našim dečkima, obitava prilično brojna skupina Ruskinja!
Porez Hrvatskih šuma na gljive
Sada malo kviza. Znate li gdje se bilježi najveći porast članstva? Nisu to ni političke organizacije, ni sportska ili kulturna društva, ni vatrogasci, ni sportski ribolovci ili lovci, već - gljivari! U čakovečkom Gljivarskom društvu Smrčak broj članova u samo godinu dana povećan je za čak pet puta, ili 500 posto! Od prijašnjih šezdesetak, sada ih je već više od 300. Nisu samo iz Međimurja, već su se u čakovečko društvo počeli učlanjivati i gljivari iz Prekodravlja.
Ovakav „stampedo“ uslijedio je nakon što su Hrvatske šume počele naplaćivati pristojbe za ulazak u šumska područja i branje gljiva. Članovi gljivarskih društava učlanjenih u Hrvatski gljivarski i mikološki savez, kao što je i Smrčak, u šume mogu uz predočenje članske iskaznice i plaćenu članarinu, uz dodatnu taksu koja ide Hrvatskim šumama. To je neusporedivo jeftinije, a i puno praktičnije, nego plaćanje po cjeniku Hrvatskih šuma za jednodnevno, tjedno ili mjesečno branje gljiva.
Zato su mnogi ljubitelji „šumskog mesa“ odabrali učlanjenje kao najbolju opciju. Tako je bilo lani. No, kako to kod nas biva, ne zna se kako će biti ove godine, premda sezona branja prvih gljiva-proljetnica već započinje. Hrvatske šume prozrele su da neće imati nekog većeg prihoda na ovaj način te su od gljivarskog saveza zatražile osjetno veću naknadu po svakom članu. Pregovori o iznosu ovog svojevrsnog poreza na gljive još traju, pa je neizvjesno hoće li uopće biti postignut ikakav dogovor ili će gljivari morati keširati po 200 i više kuna, da bi iz šume donijeli košaricu vrganja, krasnica, rujnica, modrikača, lisički ili cigančeka. Uzgred, najbrojniji berači u nekim međimurskim šumama su Romi, ali niti jedan nije učlanjen u gljivarsko društvo, pa ni ne plaća članarinu, a ni pristojbu Hrvatskim šumama.
Neuki naši voćari i vinogradari
Nemali ceh uskoro će morati plaćati i tisuće naših voćara i vinogradara, velikih i malih.
Naime, od 2015. godine sredstva za zaštitu bilja moći će se kupovati samo uz predočenje potvrde o položenom ispitu za rukovanje njima. Pretpostavljate, to je ponovo direktiva Europske unije! Tako tvrde u Ministarstvu poljoprivrede u čijoj je to nadležnosti.
No, kada će se, i gdje održavati ti ispiti, po kojim programima, to nitko još ne zna! Kasni se, kao i s mnogim drugim stvarima iz ugovora potpisanih s EU-om, premda se o svemu tome znalo već godinama unatrag. Ali, zna se da će to stajati od 600 do 840 kuna po glavi. Čini se da je upravo to najvažnije za organizatore ove masovne i ubrzane edukacije koja, po meni, nikako ne bi trebala biti obvezujuća za sve, ako je uopće potrebna na način kako to obrazlažu u Ministarstvu poljoprivrede.
Naime, prvo pitanje koje se nameće jest jesu li dosad voćari i vinogradari bili neuki pri korištenju pesticida, fungicida i insekticida, pa se masovno trovali, da bi sada morali dokazivati znanje o poznavanju zaštitnih sredstava i načinu rada s njima? O besmislenosti takve obvezujuće provjere znanja govori i činjenica da će je morati proći i profesionalni uzgajivači voća i vinove loze, kao i oni koji se time bave amaterski, vikendaški.
Koliko je to blesavo, pa sumnjam da je upravo tako naloženo iz EU-a, moglo bi se ilustrirati ovakvom usporedbom. Sada bismo svi mi vozači ponovo morali polagati vozački ispit za upravljanje motornim vozilima jer je nastupila nova okolnost, ušli smo u Europsku uniju. Kao, do sada smo vozili - neeuropski.
Začudo, moji poznanici zbog niže cijene kupuju neke preparate za zaštitu voćaka i vinograda u Mađarskoj i Sloveniji koje su starije članice EU-a, ali ih tamo nitko ne pita ni za kakva uvjerenja o nekakvom ispitu za rukovanje njima!
Ako je samo Hrvatska pristala na takve uvjete, upitno je u čijem su interesu ti naši pregovarači pregovarali? Tko zna, možda ćemo uskoro zaista svi morati i na ponovnu provjeru znamo li doista upravljati svojim autima, ako je tako naložila EU. Svašta.

Umjesto P.S.-a

Sve više ljudi u svojim domovima zamjenjuje grijanje na plin ili struju klasičnim načinom - drvenim ogrjevom. Čine to mahom zbog ekonomskih razloga jer je zasad još najjeftinije. Pojedincima je takvo grijanje čak i besplatno. Naime, sve je više krađa šumskog drva. Najčešće se ono siječe u nezaštićenim šumama. No, ima i drugačijih primjera. Uz cestu od Brezja prema Slakovcu Hrvatske šume učestalo znaju deponirati bukvina debla, koja tamo znaju stajati i duže vremena. Kako tom cestom češće prolazim, u nekoliko navrata zapazio sam osobni automobil s prikačenom prikolicom. Po dvoje, troje ljudi motornom je pilom izrezivalo odložene bukve te cjepanice tovarilo na prikolicu, pa kad su je napunili, dodali su gas i odvezli se. Ne vjerujem da Hrvatske šume imaju ovako organiziranu ambulantnu prodaju na terenu, već da je ovo svojevrsna samoposluga, da ne kažem - krađa. I to usred bijeloga dana.

Izvor: 3072