I bez ustavnih promjena, regionalizacija se uvlači na mala vrata

Regija još nema zapisanih u Ustavu Republike Hrvatske, ali se regionalizacija naveliko uvodi na mala vrata. Kako drukčije nazvati okrupnjavanje većine javnih službi i djelatnosti na pet centara, koliko je regija najčešće spominjano u nekom budućem teritorijalnom ustroju Hrvatske? Započelo je sa sudovima, nastavljeno s policijskim upravama, očekivano će uslijediti s poreznim upravama i zdravstvenim ustanovama, a sada već, eto, predstoji i u državnoj upravi. Umjesto dosadašnjih dvadeset, koliko je županija, sada se predlaže uspostavljanje svega pet (regionalnih) centara ureda državne uprave. Prigodom svake od provedenih ili najavljenih reorganizacija uvjerava nas se da građanima neće biti umanjena, niti otežana prava, dapače, bit će bolje nego do sada, a k tome će se dogoditi uštede jer će biti smanjen broj rukovoditelja na županijskim razinama.
Ne čudi što sve poteze Vlade RH u tom pravcu zdušno pozdravlja jedino slavonski HDSSB. On je, uostalom, i pristao sudjelovati u promjenama Ustava jedino pod uvjetom da kao oblik teritorijalnog ustroja države budu uvrštene regije. Time ova regionalna stranka dobiva sigurnu izbornu bazu i osigurava si stalnost nazočnosti u Saboru.
Ostala oporba je u manjini i ne može zaustaviti ovaj projekt tihe regionalizacije. Vladajući se, razumljivo, bez obzira na stranačku pripadnost, ne protive odlukama i zakonima svoje vlade. Ne protive se iako su i sami svjesni da je ovo, htjeli to priznati ili ne, određen korak ka daljnjoj centralizaciji države premda su se svi odreda uoči izbora zaklinjali da će se zalagati za veću decentralizaciju!
Županov boj s vjetrenjačama
Ovakav trend u vrlo neugodnu situaciju dovodi međimurskog župana Matiju Posavca koji se upušta u boj s vjetrenjačama. Zasad se drži izuzetno odlučno i hrabro. Ne deklarativno, već vrlo argumentirano, protivi se postupcima ukidanja županijskih institucija i njihovom preseljenju u nekakve nigdje službeno legalizirane regionalne centre. Priziva i poštivanje Deklaracije o jedinstvenosti Međimurja koju je donijela Županijska skupština. Stječe se dojam da je M. Posavec prvi međimurski župan koji je spreman usprotiviti se i državnoj vlasti i svojoj stranci u obrani i zaštiti interesa Županije i njenih žitelja, i to ne samo kad je riječ o regionalizaciji, već i svim drugim segmentima, koji donose boljitak . Koliko god to patetično zvučalo, prvi je koji je postao svjestan da su ga za župana imenom i prezimenom izabrali građani Međimurja te da ga jedino oni mogu smijeniti. Ne Vlada RH, ne HNS, već samo Međimurci!
Ako ostane tako ustrajan, teško će mu biti jer se u našoj zemlji puno toga radi na brzaka i bez promišljanja. Neke odluke najčešće pogađaju upravo one koji se ponašaju racionalno, šparno i razvojno. Ti najviše plaćaju. Najsvježiji primjer: Ministarstvo poljoprivrede uvelo je novi namet na cijenu vodnih usluga koji ćemo plaćati svi koji se koristimo uslugom opskrbe vodom iz javnih vodovoda. Navodno to traži EU!? Riječ je o nekakvoj razvojnoj naknadi od 2,80 kuna po potrošenom kubičnom metru vode. Nisam siguran da je to baš taj iznos, ali sam zapamtio da je to neka vrst solidarnosti jer, kaže ministar Tihomir Jakovina da „svako domaćinstvo mora imati pitku vodu“! U Međimurju svako domaćinstvo već ima pitku vodu, ali je do nje došlo vlastitim uplatama ukućana i solidarnim izdvajanjem sviju preko Međimurskih voda. Samo manjim dijelom, magistralne vodove sufinancirale su Hrvatske vode. Oni koji već imaju pitku vodu sada u Međimurju uplaćuju razvojnu naknadu za izgradnju sustava odvodnje. Nasuprot tome, neki drugi u nekim drugim krajevima lagodno su živjeli i čekali da im država izgradi vodovode. Upitno je plaćaju li barem kućne priključke? Za takve, ili neke još komotnije, odsad ćemo svi mi plaćati dodatnu naknadu „solidarnosti“! Za Međimurce - to će biti naknada na naknadu.
Naknada na
naknadu
Umjesto nagrade za najubrzaniji razvoj vodoopskrbnog sustava u zemlji, kazna! Neće nas nagraditi ni uz saznanje da su Međimurske vode među svega pet komunalnih vodoopskrbnih tvrtki u državi, od ukupno njih 123, koje ne varaju pri obračunu potrošene vode. Naime, u Međimurju svaki korisnik zna što je sve sadržano u cijeni vode, odnosno, koliko za koju namjenu plaća. O visini iznosa može se raspravljati, ali sve što je sadržano u cijeni spada u kategoriju ove komunalne usluge. Premda to ovaj put nije tema, i tvrtka Međimurje-Plin po ovim se kriterijima ubraja među najbolje distributere u Hrvatskoj. Spominjem to zbog toga jer bi se moglo dogoditi da pri neselektivnom odlučivanju, kakvo je kod nas uobičajeno, i ova dva poduzeća netko odluči pripojiti nekome drugome radi okrupnjavanja i ušteda, čime se ovakvi postupci najčešće opravdavaju.
Jednoslojni
toaletni papir
A sada nešto malo sasvim osobnog. Zbog liječničkog štrajka, na red za dogovorenu kiruršku intervenciju došao sam s tri mjeseca odgode. Uz ono najnužnije, opskrbio sam se i rolama toaletnog papira, kako je to uobičajeno u Županijskoj bolnici Čakovec. I ispao sam smiješan. Tamo, u zagrebačkoj KB Dubrava, u kojoj sam liječen, toga ne nedostaje.
Nije, doduše, troslojni, kakav sam ja ponio, ali u bolnicama je dobar i običan jednoslojni. Važno je da ga ima. Nije to, valjda, najveći trošak. No, pustimo sad papir. Tamo je pacijent od samog prijema, pa do odlaska kući, obasut pažnjom svega osoblja. Liječnici vrhunski stručnjaci. Da nije bolnica, rado bih češće tamo svraćao.

Umjesto P.S.-a

Osamdesete godine prošlog stoljeća bit će u Čakovcu zapamćene po tome što je u njima nestao čitav jedan gradski blok starih građevina. Prostor je to omeđen Trgom Republike, današnjom Ulicom Katarine Zrinski i poštom. Najprije su srušene niske prizemnice uz Jelensku cestu prema parku. Na tom prostoru sagrađeni su objekti Doma omladine, boraca i JNA (današnjeg Centra za kulturu) te Gradske knjižnice i čitaonice. Građanima je obećano da će se sačuvati objekat ondašnjeg Doma JNA i viša katnica na uglu, poznatija pod nazivom Generalturist, koji su bili pod zaštitom konzevatorskog zavoda. No, ondašnji gradski “oci” uspjeli su isposlovati odobrenje za rušenje i tih zgrada, uz obećanje da će nova građevina posve ličiti na srušeno.
Na njihovom mjestu izgrađena je Robna kuća Međimurka. Kolika je njezina sličnost sa starim Generalturistom, prosudite sami. A bio je to, osim glavne Tomislavove ulice, još jedini preostali dio izvornoga središta staroga Čakovca.