Imamo li još Hrvatsku?

Uz prigodni praznik, 25.lipnja, kada je 1991. Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom – ovo naslovno pitanje zvuči blasfemično, domohulno. Pa ipak, razloga za slavlje, naravno, imamo, no možemo li slaviti u stanju u kome se nalazimo, u kome su mnoge vrijednosti, ne samo od ‘91. nego znatno otprije devalvirane i potisnute?
Ruku mi je dopao izvrstan rad velikoga povjesničara Vjekoslava Klaića, «Deset zapovijedi Majke Hrvatske» (1917.) pa bih ih u ovoj prigodi predstavio prepričavajući ih, a sve zato da se upitamo koliko smo se u ovih dvadeset i nešto godina tih zapovijedi «majke Hrvatske» držali…
1. Govori hrvatski. «Govori hrvatski u kući i u javnosti jer samo po jeziku tvome znat će svijet da si Hrvat. Ako kažeš da si Hrvat a ne govoriš svojim rođenim jezikom, onda naprosto lažeš. Ptica se pozna po perju, čovjek po govoru.(…)Nemoj upletati u svoj govor riječi tuđinske, jer tim odaješ da si rob tuđincu ili da ne znaš svoga jezika». Cijeni tuđe jezike, piše Klaić, ali njima govori u zemlji čiji je jezik.
2. Radi! «Raditi nije sramota nego dika! Nije onaj gospodin koji ništa ne radi, trateći vrijeme i novac što ga je baštinio, već je gospodin onaj koji je svojim radom stekao imetak. (…)Rad je koristan i za dušu. Besposlica mora uroditi grijehom i porokom svake vrsti. Tko radi, zlo ne misli». Rekli bismo danas – Vi ste, g. Klaić, puno, puno zdavnja živeli, denes su Vam čistam druga vremena, a jedno od tih obilježja današnjeg odnosa prema radu je u aforizmu: «Ništa ma tako ne privlači kao rad – moga bih satima promatrati!» Pored nerada još je veći jad tko želi a nema priliku raditi a još pak veći tko nečasno radi (zarađuje).
3. Štedi. «Štedjeti je lako, samo ako hoćeš. Neka ti bude prvo pravilo da nikad ne potrošiš sve ono što si svojim radom privredio nego da svakom prigodom bar nešto od svoje zarade otkineš i pohraniš. Ako ćeš tako udesiti da trošiš tek za ono što ti je od najpreče potrebe, a da se kaniš onoga što je suvišno.» Ali, štedjeti je lako ako možeš! Kad se danas jedva spaja kraj s krajem, kad se ne zna kako do prvoga – o kakvoj se štednji može govoriti? Ali, pomislimo da uvijek i svugdje ima jadnijih od nas: dok ovo pišem, u predahu sam na tv vidio reportažu o majci koja s 10-godišnjim sinčićem stanuje u jednom splitskom podstubišnom prostoru od 10m², jasno, bez kupaonice i kuhinje, a sa samo 350 kn državne milostinje!
4. Budi umjeren i trijezan! «Nema traga ni radu ni štednji ako ne živiš umjereno i trijezno (nije u značenju «koji nije pijan» nego «razborit, razuman», op.). (…)Kanimo se, dakle, gošćenja i pijanaka, osobito u ovo teško doba. Budimo umjereni i trijezni, pače kojiput od usta za narodne – hrvatske – potrebe». Probajmo to reći kad započinje preblagdanska, najčešće predbožićna potrošačka groznica, kad caruje ono «nije u pitanju», unatoč svoj krizi i besparici…
5. Čuvaj zdravlje! «Kažu da je zdravlje najveće blago što ga čovjek može na ovom svijetu imati. Kad je tako, a jest tako, onda si najveći zločinac spram samoga sebe kad to najveće blago s pomnjom ne čuvaš. A sačuvat ćeš ga svakako ako se svega kloniš što bi ti zdravlju nauditi moglo. Ako ti škodi lula i duhan, a ti razbij lulu i razaspi duhan.» Recimo si iskreno: koliki «fajfaju» premda je cigareta postala ovih dana još skuplja, premda je mirovina mala, premda sve češće napada kašalj…Možda se ne ćete složiti, ali to je isto tako domovinska tema!
6. Ženi se! «Govore: Teško je breme života, jedva se sam proturaš, pa da se još ženiš! A ja ti velim: Ženi se i udavaj, jer ako je breme života teško, lakše ćeš ga snositi u dvoje nego svaki za sebe.» Vrijedi li ovo i danas? Itekako, samo vrlo malo mladih mari za to, uobičajeno otpovrnuvši «da nema uvjeta», isključivo pritom misleći na materijalne uvjete. Posljedice toga, s obzirom na «uvjete» vide se u Europi koja – nestaje a slično je već i kod nas: dovoljno je samo navesti koliko se u Županiji pozatvaralo područnih škola jer nema djece a koliko je u mjestu neženja i udavača…
7. Uči i napreduj! «Kaže se da je u zdravlju i tijelu također zdrava i jaka duša. Ali, ako duša zarđa, a je ne njeguješ, a ponjegovat ćeš ju poglavito tako da sveđer učiš i napreduješ. (…)Hrvatski sine, uči i napreduj! Rasprši tminu neznanja i oslobodi se duševnoga ropstva.»
8. Budi svoj. «Budi svoj i značajan. Nikomu na volju, nikomu za ljubav ne skreni s puta koji si jednom odabrao i kojim si pošao. Ne gledaj ni lijevo ni desno, već uvijek ravno preda se. Ne daj se odvratiti s puta istine, poštenja i ljepote ni milom ni silom, ni mitom ni prijetnjom: radi onako kako ti skladno nalažu pamet, srce i volja tvoja.» E, koliki bi danas, oni koji su na vlasti i koji odlučuju o sudbinama drugih morali ovo «uzeti k srcu» i tako djelovati!
9. Pomaži Hrvatu. «Čestit čovjek ne radi nikome o glavi, pa ni zatorniku sreće svoje. A kamo li da čestit Hrvat kopa grob svome bratu Hrvatu. (…)Hrvatska je zavist daleko na zlu glasu, hrvatski je jal otac još težim grijesima: kleveti, potvori, zlobnom douškivanju i još zlobnijem opadanju. Iščupajmo iz grudi naših korov zavisti i nesloge, te podignimo u srcima našim oltar bratske ljubavi i pažnje.»
10. Sve za domovinu, za Hrvatsku! «Domovina je čovjeku kao i rođena majka. Kao što ima samo jedna majka, tako je i jedna domovina. (…) Za svoju domovinu Hrvatsku živi i radi, hrvatski sine, da ti bude velika, slobodna, slavna i srećna! Radeći za njezino dobro, radiš za sebe, za svoju porodicu, za sve što ti je milo i drago».
Umjesto da podsmješljivo ustvrdimo kako su ove Klaićeve «zapovijedi» anakrone, upitajmo se radije, uz blagdan svoje Domovine, koliko se i koliki drže njih u ovo naše vrijeme?
Ova je Država stvarana u dramatičnim, krvavim prilikama, u oslobodilačkom ratu. Međutim, već tada javile su se najmanje dvije skupine ljudi, naših sugrađana, jedni su nam uništavali materijalno (blago), drugi duhovno. Prvi su najprije bili «psi rata»: dok su jedni držali pušku u ruci, oni su imali ruku na lisnici i u onim godinama pretvorbe pokrali materijalna dobra. Ja to doživljavam kao izravan akt veleizdaje! Nakon toga nasljednici su im postali tajkuni pa članovi upravnih timova koji su uspjeli tvrtku dovesti «na ništa» ali su dobili debele otpremnine a radnike ostavljali s transparentima, prazna želuca ali puna srca –gnjeva! To je kao u onom vicu: mali Ivica šeće hodnikom stalno govoreći:-Nema logike, nema logike. Kad ga je podvornik upitao o čemu se radi rekao je: -Ja se usmrdio u razredu, učitelj mene potjerao van, a sada svi koji su ostali udišu moj smrad! Nema logike!
Drugi nikako da prihvate činjenicu da je nastala nova država za koju su se građani Hrvatske odlučili tajnim izjašnjavanjem i to u vrlo velikom postotku. Među njima se čak čuje: «neka crkne Hrvatska («tvorevina»)», sve što je hrvatsko im je ustašoidno, sve je što je nacionalno njima je subverzivno. A da toga «subverzivnoga» nije bilo ne bi bilo ni ove Hrvatske, ni vlastite uprave, ni samoodlučivanja o vlastitoj sudbini. Takvi razaraju i rastaču duhovnu supstancu.
No, pored njih (jasno, i zbog njih) ponavljam pitanje iz naslova. U jednoj izjavi Nikica Gabrić je otprilike rekao da smo zemlja «bez suvereniteta». Mislio je pritom na banke koje nisu naše (a ak imaš penez sam si sebi gospodar), na medije, na energetske resurse (INA), uskoro će se prodavati i šume, voda i slično. Pa se pitam, u ovoj svečanoj prigodi – nemamo li samo «papirnatu» Hrvatsku?
Kako bilo – sretan nam Dan državnosti u predbriselskoj Hrvatskoj!

P.S. 1. Svatko objektivan, razložan, neopterećen ideološkim i stranačkim sponama trebao bi se složiti da je presudna osoba za «imamo «Hrvatsku» upravo prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman. To da bi u Međimurju on dobio kakvo spomen-obilježje to je, nažalost, politička fantastika, ali da nema niti jedne ulice…? Oprostite ima, jedino u romskom naselju u Orehovici. NO COMMENT!
2. Predlažem da se kroz ljeto odmorite od ovih mojih «Premišljavanja». Dakle, vidimo se ujesen u EU!