Jesmo li doista tutleki?

Ne znam koliko se međimurskih mladih obitelji upustilo u utrku zgrabiti svoj subvencionirani stambeni kredit za prvi stan ili kuću, za koje će država u prve četiri godine plaćati pola rate po friškom zakonu o subvencioniranju stambenih kredita? Da je tu i 2.000 obitelji, što je s desecima tisuća ostalih? Još važnije: jesu li u toj utrci svi u ravnopravnom položaju? Nisu. U toj bi priči Međimurci mogli ispasti tutleki koji ne prigovaraju, jer "to su ipak državne stvari". Važan preduvjet je i kreditna sposobnost. Na primjer, za 80-tak tisuća eura kredita, rata je gotovo jednaka prosječnoj međimurskoj plaći. U Međimurju su skoro najniže plaće u državi (prosjek cca. 4.000 kuna "zdrave plaće"), trećinu niže od zagrebačkih na primjer, a 1.970 kuna prosječna je mirovina. Tu utrku gubimo, tko ima kreditnu sposobnost od onih kojima treba subvencionirani kredit?

U prošlosti gubili smo mi još utrka, šutke, kak' tutleki.

S jedne strane: cijeli čakovečki kvartovi i brojne zgrade po Međimurju građene su sredstvima solidarne stambene izgradnje iz doprinosa na neto plaću. Država je i te stanove proglasila svojima, prodavala nositeljima stanarskog prava, novac nije trošen za novu solidarnu stambenu gradnju ili održavanja nego je ispario.

Jesmo li ikad zbrojili vrijednost tih stanova, zapravo dvaput plaćenih, samo u Međimurju gdje je takva gradnja bila najzastupljenija? Jesmo li bar pustili glas ili smo bili tutleki? S druge strane: obiteljska tradicionalna stanogradnja u Međimurju sad je neostvariva. Na tisuće kuća Međimurci su digli s obiteljskom mobom, s majstorima iz rodbine, sami su gradili kuće bez države i subvencija. Materijal kupimo, ruke naše, pa nekak' bu... Danas je samogradnja nedopuštena, prijatelji i rodbina ne dolaze na betonaže. Danas (po zakonu) se zabije samo tabla uz gradilište, uz tablu ostavi "rogožar penez" i čeka na "ključ u ruke".

Dakle, Međimurci tu gube utakmicu koju su inače uvijek dobivali. Jer, zagonetka je u ovome: kako napuniti "rogožar penez" da bi se gradila obiteljska kuća, kad međimurske "zdrave plaće" nisu dostatne ni za ratu kredita za stan?

Čuli ste već: voda poskupljuje 10 do 30 posto, pa neće poskupiti, pa veliki su gubici u sustavima... U našem, međimurskom vodoopskrbnom sustavu, gubici su na tehnički dopustivoj razini. Sad bi mi trebali plaćati vodu (još) skuplje da bi krpali vodovode onima koji ih ne održavaju?! I tu bi mogli opet ispasti tutleki! Pa dokle više?