KICOŠKI ŠARMER NADAN OBILATO NADMAŠIO IVU SANADERA

Ne mogu a da se i ja ne osvrnem na aferu koja ovih dana potresa Hrvatsku. Pogađate, riječ je o Nadanu Vidoševiću, najdugovječnijim predsjedniku Hrvatske gospodarske komore koji je zatečen s prstima u pekmezu. Nakon razotkrivanja otuđenja tridesetak milijuna kuna iz HGK-a, za što je najprije osumnjičena šefica njegovog ureda Zdenka Peternel, poput mnogih od vas, i ja sam bio sam uvjeren da će policija pokucati i na Vidoševićeva vrata. Prevršilo bi svaku mjeru neuvjerljivosti da se i u ovom slučaju, kao primjerice kod Božidara Kalmete, prihvatilo obrazloženje kako „glava kuće“ nije ništa znala što joj rade podčinjeni suradnici. „Muž zadnji dozna!“, bila je prva Nadanova izjava nakon uhićenja Peternelove, aludirajući kako on s tim nema nikakve veze. No, klupko se počelo odmotavati, pa je ubrzo uslijedilo i njegovo uhićenje.
Ne želim biti sudac Nadanu Vidoševiću, već uprijeti prstom u one koji su neizravno omogućili počinjenje kaznenih djela za koja se sada okrivljuje. Nema dvojbe da je po vrijednosti nekretnina i pokretnina jedan od najbogatijih Hrvata. Po tome je osjetno nadmašio i Ivu Sanadera kojem se štošta stavlja na dušu, među ostalim i upitno porijeklo vrijednih umjetničkih djela, procijenjenih na milijun eura. Sada doznajemo da je u podrumu velebne vile N. Vidoševića na Prekrižju pronađena galerija slika i skulptura svih naših najpoznatijih slikara i kipara, peterostruko veće vrijednosti od Sanaderove! To se prije nije moglo znati jer je u tajno građen skriveni podzemni bunker ulazio samo on. Ali se zato znalo za brojne njegove kuće i zemljišta širom Hrvatske, pa i u BiH, koje je teško sve pobrojati, a vrijednost im se također procjenjuje na milijune eura. O tome su mediji već odavno pisali. Na sve to je mladoliki i uvijek nasmiješen kicoški šarmer Vidošević odgovarao kako posjeduje sposobnost i sklonost poduzetništvu te da je znao ulagati, pa ponekad i špekulirati.
Imamo mi još
„Vidoševića“
Da je na nekom od njegovih brojnih zemljišta šiknula nafta ili otkrivena zlatna žica, da je u Americi, pa mu se posrećilo na njujorškoj burzi na Wall Streetu, još bi se i moglo naći opravdanje za njegovo basnoslovno bogatstvo. Ovako, unatoč tome što je stalno bio na dobro plaćenim poslovima, upitno je odakle mu novac za sve to? Još je upitnije kako se sve do otkrivanja ove afere u Komori ni krim policija, ni USKOK, ni DORH, nisu pozabavili njime? Da nije „otkucana“ Zdenka Peternel, zacijelo bi Nadan Vidošević nastavio predsjednikovanje u HGK-u jer njezin nadzorni odbor ustvrdio je kako se poslovanje odvijalo po protokolu! Ni Upravni odbor nije ukazivao na bilo kakvu nezakonitost, premda su ukradeni i oprani deseci milijuna kuna. Koliko točno, i u kojem vremenskom razdoblju, tek će istraga utvrditi.
Ima u Hrvatskoj još „Vidoševića“ koji bi vrlo teško mogli opravdati porijeklo svoje imovine, ali ih zasad još nitko za to ne pita, premda za takvog što ima zakonske osnove. Tko se obogatio od svoga rada ili inovativnosti, a ima ih, nema se čega bojati. Dakle, nisam pristalica bezrazložnog dizanja hajke na bogate, ali gdje ima osnova sumnje, ima i posla za mjerodavne službe. To nikako ne znači da se kampanjski krene s ispitivanjem porijekla imovine po receptu iz prošlog režima. Namjera je tada bila dobra, ali se zloupotrebljavala. Naime, vikendice ili mercedese, što je najčešće navođeno kao bogaćenje, morali su pravdati uglavnom bogatiji privatnici, ali ne i politički dužnosnici i podobnici koji su ih također posjedovali. Nisam, dakle, za selektivnu primjenu, koje ima i danas.
Zabrana zbog Lukrecijinih golih grudiju
Nedavno je obilježeno Stoljeće filma u Čakovcu. Spomen je to na sto godina od prvog kinematografa u gradu. Ugodno je, posebice nama starijima, prisjetiti se vremena, u kojem je film bio glavna ugoda, zabava i razonoda. Televizija je bila tek u povojima, a televizori, dakako, samo crno-bijeli, u rijetko kojem kućanstvu. Srećom, u našem malom gradu u jednom smo razdoblju imali čak tri djelatna kina (Čakovečki kino, Udarnik i Dom), pa se imalo kamo izaći. Premda su u poratnim godinama prevladavali filmovi mahom iz socijalističkih zemalja, bilo je i velikih američkih hitova s najpoznatijim filmskim zvijezdama toga doba.
Uglavnom su to bili revijalni i muzički filmovi, komedije, pustolovni i povijesni spektakli, ljubići, pokoja melodrama te kaubojski, kako smo tada nazivali westerne. Sadržajno, svodili su se na sukob dobra i zla, bilo je puno pjesme i ljubavi, a u pravilu su završavali happy endom. Nije bilo ni izbliza toliko nasilja i seksa, kao danas.
Za mlađe čitatelje, prisjećam se zgode s filmom „Lukrecia Borgia“ u kojem je glavni lik tumačila tadašnja velika francuska zvijezda Martine Carol. Kako da se ne sjećam kad je uoči njegovog prikazivanja našom osnovnom školom po razredima kružila oglasna knjiga. U njoj je bila napisana direktorova zabrana učenicima da pogledaju taj film!
No, kako to obično biva, to nas je sve još više zagolicalo i - naravno da smo se „prošvercali“ u dvoranu Dom kina. No, tamo je već bio i direktor škole. Prije projekcije, dok su još bila upaljena svjetla, popisivao je sve svoje učenike koje bi zapazio u punoj dvorani, one koji se nisu uspjeli sakriti pod stolce.
Kako nas je bilo poprilično, nije bilo nikakvih disciplinskih sankcija jer bi se moralo podijeliti mnogo ukora. A zbog čega nam je zabranio taj film? Navodno zbog njegove opscenosti, a samo se u jednoj sceni Lukrecija, odnosno lijepa blondina Martine, kupala golih grudiju! To je bio sav krimen.

Umjesto P.S.-a

U našem kraju bogata je tradicija sajmovanja. U Čakovcu prvi izložbeni sajmovi sežu u daleke pedesete i šezdesete godine. Na prostoru današnjeg MEIKA bili su izgrađeni čak i izložbeni paviljoni, s namjerom na ondašnji Međimurski tjedan, kako se sajam zvao, postane stalan. No, doživio je sudbinu, kao i mnogi sajmovi u novije vrijeme. Posljednji zapaženiji sajam s dužim vijekom trajanja u Čakovcu bio je onaj ekologije i ekološke poljoprivrede, ali je i on ugašen. Sajamske priredbe sada su disperzirane, pa se u kontinuitetu održavaju jedino na Mesapu u Nedelišću, a sve više napreduje sajam jabuka u Donjem Kraljevcu te za Urbanovo sajam vina i vinarske opreme u Štrigovi. Zasad se još ne nazire oživljavanje nekakve sajamske aktivnosti u Čakovcu, premda je ona poželjna i održiva, čemu svjedoči susjedni Varaždin sa svojim sajmovima.