Kolumna u okviru TV programa: Na čemu smo svi mi kad ih uporno biramo?

Jednom davno, u ona mračna vremena u kojima se nije smjelo pjevati hrvatske pjesmice, a umjesto jogurta jelo se kiselo mlijeko s kukuruznim kruhom, ali tek nakon što su pokojna stara mama drvenom žlicom obrali vrhnje, a stari japa pili jednako kiselo vino sa žličicom sode bikarbone i motali domaći duhan, seoske žene od konoplje i lana pravile platno za stolnjake, podsuknje i jastučnice za jastuke punjene guščjim perjem, dobro se znalo na čemu je tko. Stari japa su bili na tudumu, stara mama su si kiselinu skrivečki ublažavali rakijom tropicom koju su jezikoslovci kasnije preimenovali u lozovaču, susjed Štef je preferirao kombinaciju tuduma i tropice, a kum Bartol prvi počeo koristiti Radensku Tri Srca da bi ukrotio svoj kiseliš napravljen od šećera, vode i nekoliko kila grožđa kupljenog od Makedonca Kirila. I nitko nikome nije zamjerao...

(komentar V. Trstenjaka u TV prilogu u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju novog broja Međimurja od 28. listopada)