[Kolumna V. Trstenjaka] Alkohol branimo do zadnje kapi...

Ne znam zaziva li to netko neku novu revoluciju po uzoru na onu Oktobarsku u majci Rusiji, ili nekakvu novu Seljačku bunu kakva se 1573. godine valjala tu blizu, po bregima s obje strane kasnije nacrtane slovensko hrvatske granice na Sutli, kad su seljaci vilama, motikama i u priručnoj kovačnici sklepanim kosama, navalili na višestruko jaču vojsku svog gospodara Franje Tahyja. Službena historiografija kaže da su se seljaci pobunili protiv nepravde i izrabljivanja, ali živa je istina da pobune ne bi ni bilo da seoskom loli Matiji Ambrozu-Gupcu iz Hižakovaca, Tahiyevi utjerivači poreza nisu iz drvene klijeti zaplijenili zadnju bačvu do pola punu šmarnice. To je bila ona zadnja iskra koja je zapalila ionako kratak fitilj brkatog Gupca

Trpio je Gubec i crkvenu desetinu i to što je pravo prve bračne noći s Gupčevom novopečenom mladom iskoristio jedan od feudalčevih pobočnika i to što je sirkovom metlom morao pomesti i zadnje zrno žita i predati ga gazdama, ali preko toga da mu diraju svetinju - preko toga nije mogao. Uzeti ponosnom seljačkom mužeku jedino što mu u životu pomaže, mrzlu šmarnicu koja se s pajdašima pila iz politrenih glinenih ćupova u hladu, pod brajdom – e, to ne može! I tako je krenula seljačka revolucija...

(komentar V. Trstenjaka u okviru TV priloga u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju novog broja Međimurja od 5. listopada)