[Kolumna V. Trstenjaka] Uzburkala se mutna politička močvara

Možda od dijetne hrane, možda zbog globalnog zatopljenja zbog kojeg meteorolozi na karti biometeorološke prognoze Hrvatske crtaju namrgođene čovječuljke, ili je možda u pitanju kriza srednjih godina - a bit će da je ipak ovo zadnje - šef države od vremena kad je u nekom mračnom zagrebačkom podrumu kreirana najnovija u beskonačnom nizu hrvatskih afera, a zatim putem privatne birtije - ambiciozno nazvane Klub - bačena da ju narod glođe, postao je baš nekako živahan. Pa mlati zoranizmima i lijevo i desno, po ženskom i muškom, po komunistima i liberalima, po bivšim udbašima, po kolegi Plenkoviću koji ništa ne zna, ništa nije vidio, ništa nije čuo i kojemu mu je ne tako davno obećao tvrdu kohabitaciju, po političkim analitičarima, novinarima, sucima i policajcima, Stožeru - zapravo nema koga Zoran Milanović nije ovih dana opalio. Pa se naša učmala politička močvara odjednom uzburkala poput jezera kad krivolovci u njega ubace dinamit.

Lijeni Predsjednik koji, kako su ga opisivali, besciljno baulja po Pantovčaku i traži smisao životu i funkciji, preko noći se od fikusa - s čijeg je lišća spremačica zaboravila obrisati prašinu mekom krpicom umočenom u pivo radi sjaja - pretvorio u prokazivača nečiste savjesti mnogih koji od kada znaju za sebe ovu zemlju troše kao da je njihova vlastita prćija. Čekam samo da se jave crkveni oci koji i inače o svemu imaju stav - ali zasad mudro šute i ne vuku Predsjednika za jezik, jer, kako stvari stoje, to bi tek bila prava tarapana. Pazi ti fore, Predsjednik države podigao je glas i u svojem pravedničkom gnjevu truloj jabuci rekao da je trula...

(komentar V. Trstenjaka u kolumni Tele(re)vizija u TV prilogu u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju novog broja Međimurja od 12. listopada)