Kolumna Vladimira Trstenjaka: Što je dozvoljeno Jupiteru, nije dozvoljeno volu

Proteklog sam tjedna bio u velikom strahu, a vjerujem da je u strahu bila i velika većina hrvatskih građana kad sam saznao da su na razne strane svijeta gotovo istovremeno otputovali naši dragi vođe i ostavili nas same na vjetrometini, izložene brojnim ugrozama.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović otišla je u daleku Rusiju promovirati uspravnicu i inicijativu triju mora, te po svoj počasni doktorat, premijer Andrej Plenković otputovao je u Bruxelles razmjenjivati nježnosti i puse s predsjednikom Europskog vijeća Junckerom, a predsjednik Sabora Gordan Jandroković u hladnu Kanadu, kako bi se upoznao s funkcioniranjem njihove zimske službe.

Nitko nije ostao doma da vodi Hrvatsku, sve je stalo u vrijeme njihova odsustva, istina, dani su bili lijepi, uz nešto magle ujutro, ali moglo je biti i drugačije. Što bi bilo da su se Slovenci baš u te kritične dane u Piranskom zaljevu odlučili provozati svojim bojnim brodom? Ili da je opet planulo kod Splita? Ili da su bivši branitelji uz obilježavanje obljetnice šatorovanja u Savskoj ponovo odlučili postaviti šator i nabaviti plinske boce za kuhanje kave u prohladnim i maglovitim zagrebačkim jutrima?

Ili da su Rusi odlučili doći po svojih milijardu i nešto dolara? Tko bi nas branio i štitio, kad je cijeli državni vrh izvan zemlje? Zakon kaže da bi to trebao biti najstariji potpredsjednik Sabora Furio Radin, ili možda vitez Reiner, a čak su se čuli i prijedlozi da privremena zamjena bude kardinal Bozanić. Srećom, ništa se izvanredno nije dogodilo, sve je ostalo po starom.

Po starom izgleda vozi i naš treći stup vlasti, onaj sudbeni. Uspjeli su se u vrlo kratko vrijeme zanimljivim presudama izblamirati u očima javnosti do te mjere da više nikome nije neobično što su jedini pravi osuđenici u ovoj državi pokoja baka s placa i pas Medo.

Nakon oslobađajuće presude (još nepravomoćne) Tomislavu Horvatinčiću, samo još zaista najveći naivci vjeruju hrvatskom pravosuđu. „Quod licet Iovi non licet bovi“ - Što je dozvoljeno Jupiteru (caru), nije dozvoljeno volu. Možda bi ta izreka trebala pisati na ulaznim vratima naših sudova?

Na tvrdom madracu

Gotovo do suza ganula me zabrinutost pojedinih komentatora i odvjetnika kako će čelni ljudi Agrokora, nakon što im je Državno odvjetništvo poklonilo najmanje šest mjeseci za sklanjanje kompromitirajućeg materijala i konačno odlučilo pokrenuti akciju, podnijeti pritvorske uvjete.

Pa nisu to obični ljudi naučeni spavati na tvrdim madracima, bez zlatnih zahodskih školjki i bez posluge i sluškinja. Ipak je to cvijeće našeg društva, kojem bi zatvor u velikoj mjeri mogao utjecati na duševno zdravlje. Zato su ih i pustili da se brane sa slobode. I kad nakon (ovo nije pretjerivanje) 20 godina (!) pravomoćno završi „najveći pravosudni proces u Hrvatskoj“, kakvu presudu možemo očekivati? Stvarno smo naivni. Jednako kao i ovi koji se iz petnih žila trude oživjeti već mrtvo povjerenstvo za Agrokor.

Cirkus ide dalje, predstave počinju već u ranojutarnjim terminima, oko pet, pet i pol ujutro, topotom potplata interventnih policajaca, a završavaju u kasnim noćnim satima pred vratima pritvorskog nadzornika. Sve se to može pratiti uz povoljnu cijenu od samo osamdeset kuna mjesečne televizijske pretplate, pardon, pristojbe.

Obljetnica

Prije nekoliko dana (17. listopada) obilježen je Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključivosti, pa su sve televizije, prigodno, svoje reportere poslale pred pučke kuhinje i socijalne dućane. Slike i statistika bili su strašni. Lijepa Naša Siromašna. Dovoljno je bilo vidjeti red poniženih, gladnih ljudi koji čekaju svoje tjedno „sljedovanje“ da bi preživjeli i shvatiti da smo svi mi volovi, a Jupiteri žive u nekom svome svijetu.

Slušao sam predsjednika Vlade Andreja Plenkovića kako govori uoči prve godišnjice svoje Vlade. Slušao i pitao se kome taj čovjek maže oči. Nama ili sebi? Žive li on i njegova svita u nekom paralelnom svemiru? Prema podacima Sindikata stopa rizika od siromaštva 2016. godine iznosila je u Hrvatskoj 19,5%, a iznos minimalne plaće sasvim je blizu tog praga, prosječna mirovina niža je od iznosa neto minimalne plaće, a više od polovice umirovljenika prima mirovinu ispod prosječne.

U mjesecu kolovozu bilo je blokirano 320.165 građana sa dugom većim od 42 milijarde kuna (otprilike toliki dug natukao je samo jedan čovjek - Ivica Todorić), siromašno je više od pet posto zaposlenih, a više od šest tisuća ljudi za svoj rad nije primilo plaću tri mjeseca zaredom…

Ivica se vraća kući

Međutim, više od svega ovoga, našim Jupiterima zanimljivija je i životnija vijest da se Ivica vraća kući. Ne Todorić, taj neće tako skoro u voljenu domovinu, nego Vrdoljak. Ivan Vrdoljak. Čovjek je bio predsjednik HNS-a, osigurao Plenkoviću većinu, raskolio stranku, a sad se ponovo vraća na njezino čelo. Dosadno čovjeku, tko zna možda se i naš Matija (Posavec) ponovo aktivira na nacionalnoj razini.

 

Vijenac:

Kod nas doma: HTV 1, petak, 17:20

Iako ne volim ovakve formate emisija, Barbara Kolar proteklog je petka odradila sjajan posao. Zabavno, opušteno i gledljivo. Poznati zetovi govorili su o svojim punicama.

Kaktus:

Prelomilo se u četrdesetima: HTV 2, utorak, 21:00

Neprobavljiva romantična komedija u kojoj već od prve minute znate rasplet, osim možda činjenice da će glavna junakinja ostati trudna. Ovakve filmove bez problema bi mogli snimiti filmaši - studenti prve godine.