Komentar: Neka si mala, samo da si zdrava...

Kad u Međimurje hodočaste državni dužnosnici, bilo ministri, predsjednici ili izaslanici, to vam uvijek izgleda isto - dođu, malo se pocerekaju u objektive, pred nosevima nam mahnu nekakvim ugovorčićima, stisnu pokoju žuljevitu, međimursku ruku, a sve to neprestano sipajući jedne te iste floskule - vi ste vrijedni i poduzetni, svi bi se u vas trebali ugledati.

Korak dalje otišao je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, pa čak skovao pojam prelogizacije kao puta gospodarske promjene i rasta koji bi se, po modelu grada Preloga, proširiti trebao cijelom zemljom. Nema što, zavrijedio je barem kandidaturu za nagradu 'Dr. Ivan Šreter', koja se dodjeljuje za najbolju novu, hrvatsku riječ.

E, da je barem tu stao... - Posebno cijenim poduzetnike i sve one koji rade da bismo mi drugi isto tako mogli živjeti i dobivati plaće, prvo je što je izlanuo. No, sad barem znamo da je svjestan kome otima od usta da bi imao za grijana sjedala u službenom vozilu.

Pa je nastavio u revijalnom tonu: - Vi, Međimurci, ljudi ste drugačijeg kova, marljivi i radišni. Ovdje uvijek razgovaramo o poduzetništvu i jačanju privatnog sektora, kod vas nema one svakodnevne histerije s ideološkim temama na prvome mjestu.

Histerija oko ideologije, gospodine predsjedniče Sabora, poniče iz klupa u kojima vi sjedite, i da postoje konkretna rješenja za spomenutu prelogizaciju - a da to nije uvoz radne snage - po kratkom biste postupku lako ideologiju sasjekli iz javnog prostora. No, i dalje je lakše gladnim psima baciti kost, u Hrvatskoj pogotovo onu s (ne)poćudnim imenima i pozdravima. Neće džukele na ruku koja ih hrani, naučio je Gogo još u maloj školi za velike političare - rastrgat će se međusobno.

No, kaže on, mi Međimurci ne galamimo i ne bučimo da bismo privukli pozornost. Jest, požalimo se ponekad, doprli su do njega jauci, da su plaće u prosjeku možda i niže, nego u drugim dijelovima Hrvatske, ali su ovdje one - pazite ovo! - zdravije (?). Tamo gdje ima poduzetništva, tamo je zajamčen rast i razvoj i tamo su, kaže naš uvaženi gost, plaće zdrave.

Kakvu je utjehu Jandroković donio Međimurcima! Već su idući dan još marljivije i radišnije prionuli poslu, odradili ne jednu nego dvije smjene u tvornici, oprostili poslodavcu sve nagomilane neisplaćene prekovremene sate pa uz svoju, a da ih nije molio, pobrali i susjedovu kuruzu. I s istim će žarom, nanovo prosvijetljeni, raditi sve do 1. ili 15. u mjesecu, kad im na račune sjedne plaća. A onda će spokojno na prsa prisloniti isplatnu listu, zatvoriti oči i svojoj plaćici šaptom zatepati: - Neka si mala, samo ti meni budi zdrava...