Komentar Željke Drljić: U crnoj bluzi, u kuruzi!

Što se crni u polju zelenom,

il je dim il su jastrebovi?

Da je dim, već bi se rasplinuo,

jastrebovi, već bi odletjeli.

Nit je dim, nit je jastreb brzi,

to su Vlade Jambrošića druzi.

Volite li više od asocijacije na slavensku antitezu ritam najprodavanije hrvatske pjesnikinje Vjekoslave Huljić, događaj možemo opjevati i ovako:

U crnoj bluzi,

samujem u kuruzi...

Bože, daj mi mozga,

da mi od Thompsona

draža bude Rozga!

Vladimir Jambrošić je jedini među istima medijski fasovao zbog "nogometnih dresića" s natpisom za dom spremni, zato što je vel'ka faca u malom selu: zamjenik je načelnika Dekanovca. Sam je ponio teški, kukuruzni križ, iako, jedini među istima, zna da je antifašizam OK, a fašizam nije, kao što sam reče.

I dok nas Cesarić uči da je krhko znanje, koliko li je tek krhko neznanje? Ekipa iz kukuruza bi sigurno pala na popravnom iz osnovnoškolskog gradiva povijesti.

Ipak, ova priča ima heroja: načelnika Dekanovca Ivana Hajdarovića koji se neviđenom hrabrošću zauzeo za ekipu iz kukuruza, nedvosmisleno poručivši i Gosariću (načelniku Policijske uprave) i Bogu:

Oprostite im, ne znaju što čine!

*(Komentar objavljen u tiskanom izdanju lista Međimurje 4. srpnja)