Kolumne 04.09.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:49.

MEĐIMURCI PREDVODE U HRVATSKOJ PO PLAĆANJU SVOJIH DUGOVANJA

Grad Čakovec, a ni Međimurska županija, zasad se nisu oglasili u svezi najavljenog smanjenja poreza na dohodak koje bi trebalo omogućiti povećanje plaća zaposlenih građana. Nisu zajaukali poput dužnosnika nekih drugih hrvatskih gradova i županija koji putem medija nariču kako će u tom slučaju ostati bez novca za dječje vrtiće, škole, socijalne programe, i što ti ja znam čega sve ne. Istina je, dođe li do spomenutih poreznih promjena, jedinice lokalne i regionalne samouprave ostat će bez izvjesnog dijela dosadašnjih prihoda. No, to nikako neće biti toliko dramatično kako poneki župani i gradonačelnici žele prikazati jer postoje rezerve iz kojih mogu djelomično nadoknaditi ovaj „gubitak“ prihoda.

Stoga je simptomatično da je najviše protivljenja iz onih sredina u kojima se najmanje vodi briga o urednom ubiranju i naplati obveza građana i pravnih subjekata. Tamo se dugovanja naprosto opraštaju ili otpisuju. A godišnje je riječ o milijardama kuna nenaplaćenih potraživanja. I tu smo iznimka. Prema nalazima Državne revizije, Grad Čakovec je u društvu još svega šest općina i gradova u Republici Hrvatskoj u kojima tih problema nema! U samom je vrhu po naplati! Uostalom, svima nama koji tu živimo dobro je znano s koliko revnosti gradska uprava, ali i javna poduzeća, skrbe da ne prekoračimo rokove uplata naših obveza. Promptno nas upozoravaju na zakašnjenja, potom šalju opomene, a nakon toga poduzimaju pravne mjere za naplatu. Nema oprosta, ni otpisa. Slično je i sa županijskim službama.

Ali, ruku na srce, sami građani najviše pridonose tome što ovdje ni izbliza nema teškoća s naplatom, kao u nekim drugim krajevima, jer Međimurci su oduvijek u većini bili uredni platiše. Jednom sam već u ovoj kolumni karikaturalnim ustvrdio da se u Čakovcu u redovima čeka na plaćanje nekih komunalnih usluga! Vjerojatno se samo kod nas događa da uz mjesečni račun za plin od Međimurje-Plina dobijete napomenu da „platite dospjele nepodmirene obveze“ koje iznose toliko i toliko kuna, ali bez da vas obavijeste kada su, i zbog čega, te obveze nastale! Ne čudi stoga da je Međimurska županija u cjelini na samom dnu među jedinicama regionalne samouprave po iznosu nenaplaćenih potraživanja. Tik do nje su Ličko-senjska i Krapinsko-zagorska županija. Kada bi se i drugdje s više upornosti i odgovornosti pristupalo naplati dugovanja, najavljeno smanjenje poreza na dohodak bilo bi znatno manji problem. Ako mogu Međimurci, zašto ne bi i Zagrepčani i Dalmatinci koji prednjače u neplaćanjima, a i svi drugi? 

Koliko Bogdana za jednu Seve?

No, kao da nam je suđeno da se po mnogočemu dobrome razlikujemo od drugih. Primjer tomu je i orcijunkulovsko proštenje. Zacijelo je to jedina manifestacija te vrste u Hrvatskoj za koju nije izdvojena ni kuna iz gradskog proračuna, dapače, ostvarena je zarada! Druge slične višednevne fešte s gostovanjima poznatih zabavljačkih imena, kao uostalom i naše Porcijunkulovo do ove godine, ne mogu bez dotacija gradova ili županija. Sada, kad je podvučena crta ispod prihoda i rashoda, naše Prcinkulovo je u plusu čak 200.000 kuna! Taj novac ostaje gradskoj Turističkoj zajednici. Zaista nešto neočekivano. Kažu u Gradu - ovakav rezultat ostvaren je jer je bio rekordan broj izlagača, pa i rekordan prihod od placarina i uplata ugostitelja i luna-parka.

Najveći izdatak bili su koncerti, ali izvođače su platili - sponzori! Koncertni troškovi ukupno su iznosili 460.000 kuna. S obzirom da su bile sponzorirane, ostali smo prikraćeni saznanja kolike su bile gaže estradnih zvijezda koje su narod zabavljale na ovogodišnjem Porcijunkulovu? Mene bi najviše zanimala cijena nastupa Severine koju bih volio usporediti, recimo, s onom Zvonka Bogdana. Ili, koliko Bogdana i Plavih orkestara za jednu Seve? Tko zna, možda bi iznos njezine gaže bio također jedan od rekorda čakovečkog Prcinkula?

Kad već zanovijetam s porcijunkulovskim proštenjem, ima još nešto. Hvale vrijedna bila je zamisao da se dio prihoda donira Udruzi međimurskih udomitelja djece. Zahvaljujući tome, tridesetak mališana boravilo je nekoliko dana na moru. Za tu je namjenu Udruzi dodijeljeno 11.300 kuna. Bilo je najavljeno da će za ovu humanitarnu namjenu ići prihod od prodaje stometarske pogače i kišobrana koji su natkrivali glavnu gradsku ulicu. Bilo ih je, navodno, tisuću. Iz Turističke zajednice, čija je bila ideja o dobrotvornoj prodaji, pozivali su građane da se predbilježe jer je za kupnju vladalo veliko zanimanje. Koliko se zna, svi su kišobrani prodani. E, sad, ponovo malo cjepidlačenja. Određen broj mamrela je zasigurno bio oštećen, pa ih se nije prodavalo. No, kako je cijena bila 30 kuna po komadu, ispada da ih je prodano svega 376, ako je za donaciju išao samo taj prihod. Ako je tomu pribrojen i novac od prodaje pogače, zacijelo je kod građana završio još manji broj kišobrana. Pitanje se nameće samo po sebi: Koliko je stvarno kišobrana bilo u porcijunkulovskoj instalaciji? Nije li brojka od njih hiljadu ipak bila prenapuhana?

Šteri ima 

najdeblešega?

S procijenjenih 200.000 posjetitelja, Porcijunkulovo je zaista stasalo u veliku i masovnu zabavnu manifestaciju, najveću u Međimurju. A u svojim začecima sve se svodilo na nekoliko štandova, mahom s prodajom proštenjske bižuterije. 

Vrlo skromna bila je i preteča sada već tradicionalnog Festivala krumpira u Belici koji je održan već po 14. put, ako kroničari točno bilježe. Naime, s kolegom Dragom Ovčarom Beličkim, svjedočio sam rađanju medijskog mita o beličkom kalamperu. Sastali se domaći dečki u kafiću i uz runde gemišta odmjeravali čiji je veći, šteri ima najdeblešega? Gomolj krumpira.

Ta razbibriga prerasla je u mjesno natjecanje za najveći i najteži belički krumpir, sa slavljenjem laureata i slikanjem po novinama. Našli smo si posla. Potom je to prošireno na jela spravljena od krumpira te, naposljetku, preraslo u festival u općini koju već godinama vodi Zvonimir Taradi, ali njegov nikad nije bio najvekši. Nije ga izložio javnom mjerenju. Protekcije nema ni za načelnika.

 

Umjesto P.S.-a

Rijetko tko se dosad uspinjao na terasu nad čakovečkom tržnicom čiji je ulaz, uostalom, uglavnom pod ključem. Koliko me sjećanje služi, terasa, otkako je sagrađena, nikad nije poslužila svojoj prvobitnoj namjeni kao prodajnog prostora. Nije korištena ni za išta drugo, neku izložbicu, recital ili komorni koncert na otvorenom, primjerice. Takvih ideja nije bilo. Terasa iznad prodajnih prostora u suterenu oslikava kako se vremenom arhitektonski mijenjao okoliš čakovečkog placa koji je desetljećima ostajao manje-više isti na istom mjestu. 

Na sadašnjoj je lokaciji negdje od šezdesetih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme okruživale su ga niske prizemnice, da bi sada gradska tržnica bila u sjeni naknadno sagrađenih višekatnica. Neka tu i ostane.

Izvor: 3097