Kolumne 06.05.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:37.

U crnoj rupi

MEĐIMUREC I DEMOKRACIJA

U proteklih nekoliko mjeseci Hrvatski sabor i Vlada RH donijeli su dva vrlo važna akta vezana uz regionalnu politiku RH - Zakon o regionalnom razvoju RH i Uredbu o osnivanju partnerskih vijeća statističkih regija. Ovi akti  usvojeni su iako im nije prethodila Strategija regionalnog razvoja RH koja je svakako morala biti temelj za donošenje svih akata vezanih za regionalnu politiku. MDS i sve regionalne stranke s velikim su nadama očekivale konkretne poteze aktualne vlasti - u cilju da se u Hrvatskoj konačno legitimira nova, moderna regionalna politika, politika koja će se temeljiti na fiskalnoj decentralizaciji i snaženju autonomije lokalne i regionalne samouprave.  Na žalost, to se nije dogodilo, propuštena je još jedna prilika, pa će Hrvatska i dalje ostati jedna od najcentraliziranijih država u Europi, država s presudnom ulogom centralne vlasti u svim svojim dijelovima. Zanimljivo je da Grčka, s kojom nas danas najviše uspoređuju, upravo u ovo doba ekonomske krize razmišlja o decentralizaciji kao dijelu izlazne strategije za izlazak iz recesije.
Posebno naše primjedbe idu prema Uredbi o osnivanju partnerskih vijeća statističkih regija, pa će MDS podržati inicijativu Primorsko-goranskog saveza za ocjenu ustavnosti toga akta. No, da se vratim nekoliko godina unatrag, kada smo imali i primjedbe na formiranje statističkih regija. Kao što je poznato, Hrvatska je podijeljena na 3 statističke regije:
središnja i istočna (panonska) Hrvatska, jadranska Hrvatska i sjeverozapadna Hrvatska u koju spadaju Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Međimurska županija i Grad Zagreb.
Podjela na te tri regije izazvala je nezadovoljstvo najviše u našoj statističkoj regiji, i to  zbog Grada Zagreba koji sa svojim BDP-om od 16.766 eura diže prosjek cijele regije na 12.681 euro i time smanjuje količinu sredstava na koju možemo računati iz pretpristupnih i strukturnih fondova EU. Sve ostale županije u našoj statističkoj regiji imaju niži BDP od prosječnog u RH koji iznosi 9.656 eura. Međimurje ima BDP nešto više od 8.000 eura.
Zašto mislimo da je spomenuta Uredba dvojbena, pa čak i protuustavna? 
Zato što se statističke regije, pa tako ni partnerska vijeća (kao savjetodavna tijela statističkih regija) ne spominju u Ustavu kao nositelji regionalne samouprave, a predloženim zakonskim rješenjima daju im se ovlasti da, između ostalog, obavljaju poslove definiranja zajedničkih razvojnih prioriteta i predlaganja Ministarstvu razvojnih projekata na razini statističkih regija (ove ovlasti svakako nisu  savjetodavne). I prema uredbi EU-a, statističke prostorne jedinice ne predstavljaju pravnu niti administrativnu podjelu teritorija države, a sukladno pravnoj stečevini EU-a, niti obaveznu osnovu za vođenje i osmišljavanje politike nacionalnog regionalnog razvoja. Ne događa li nam se to upravo sada? Ne provodi li se  u Hrvatskoj tiho, preko noći, a bez izjašnjavanja njenih stanovnika, nova teritorijalna podjela?
      
Ono što posebno bode oči je sastav Partnerskog vijeća koji, zapravo, simbolizira želju države da i dalje centralizira i kontrolira regionalnu politiku. Partnersko vijeće sjeverozapadne regije čine 44 člana - od toga je 16 predstavnika različitih ministarstava, 6 je predstavnika županija, 6 predstavnika razvojnih agencija iz tih županija, 6 predstavnika svih jedinica lokalne samouprave s područja svake županije, 3 predstavnika komora, i po jedan predstavnik poslodavaca, turističke zajednice, sindikata, znanstvene zajednice, udruga branitelja i udruga koje djeluju na području zaštite okoliša i održivog razvoja. Međimurska županija po ovome bi imala samo tri sigurna predstavnika, od 44, u ovome vijeću. Ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva predsjednik je svih partnereskih vijeća, a, također, on i imenuje sve predstavnike u partnerska vijeća.
Na kraju, umjesto zaključka, možemo postaviti nekoliko pitanja: kako će se podzastupljene županije izboriti za svoje interese? Kako će se tu ostvariti obavezno načelo konsenzusa? Gdje je tu obavezno načelo jednakosti, koje se spominje u Uredbi, kad je upravo Vladi RH omogućen dominantan utjecaj nad radom Partnerskog vijeća? Gdje je izborni legitimitet Partnerskog vijeća koje se bavi regionalnim razvojem, a imenuje ga ministar?

P.S.

I prijašnjih godina upozoravali smo na nesrazmjer raspolaganja proračunskim prihodima; i u zadnjem izvješću Revizije spomenuto je da centralna država raspolaže s 82% proračunskih prihoda, Grad Zagreb sa 6%, a sve ostale općine, gradovi i županije s 12%. Dakle,ogromna većina proračunskih prihoda, kao u nekoj astronomskoj crnoj rupi, završava u centralnom proračunu i pod kontrolom je aktualnih vlasti.

Izvor: 2871