Kolumne 07.06.2017. 06:52. Zadnja izmjena: 07.06.2017. 09:35.

Piše Vladimir Trstenjak

Međimurski moralni kapitalizam

Nedavno je, kao dobar predizborni spin, Međimurjem krenula priča o Klubu 1000, u koji mogu ući tvrtke čiji radnici primaju 1000 eura plaće, pa je na brzinu pobrojano koliko takvih tvrtki ima u Međimurju. Za sada se došlo do "nategnute" brojke 8, a među 7 privatnih, poput "padobranca" na spisku se našlo i jedno "javno" poduzeće, Međimurje plin Čakovec. Zašto samo Plin, a ne recimo i ŽUC, Međimurska županija, možda Međimurske vode, pojedine općine, gradovi Prelog i Mursko Središće, ili Čakovec u kojem bruto plaća 56 ljudi na gradskom proračunu iznosi 11.036,41 kunu? E, pa zato jer ne bi bilo zgodno kad bi se vidjelo da tvrtke i ustanove koje žive od našeg novca budu spominjane kao one gdje se dijele "visoki" dohoci i koji su u najvećoj mjeri "zaslužne" što ionako niska međimurska prosječna plaća nije još niža.

Čak su i nacionalni mediji nasjeli na priču o međimurskom "moralnom kapitalizmu", zapravo običnoj floskuli, besmislici vrijednosno ravnoj onodobnoj o "socijalizmu s ljudskim likom", ili o "drvenom šporetu". Ako negdje daleko na sjeveru Europe i postoji neka vrsta "moralnog kapitalizma", u Hrvatskoj i Međimurju ga sigurno nema. Klub 1000 zapravo je besmislena priča-jer prosječna plaća je zaguljena stvar, budući da dvadeset i više tisuća šefovih i tri, četiri, pet, pa "čak" i šest tisuća kuna radničke plaće daju stvarno lijep prosjek-dovoljan i za potencijalni Klub 2000.

KLUB MINIMALAC

Porezna uprava nedavno je objavila podatak da u Međimurju svoju zarađenu plaću tri mjeseca zaredom (bez obzira na činjenicu što je neisplata plaće kazneno djelo) nije dobilo 40-tak radnika. Možda će oni osnovati Klub nula? Ipak, najveći broj radnika u Međimurju mogao bi se upisati u Klub minimalac-posebno u trgovačkoj branši i tekstilnoj industriji. U trgovini na veliko i malo u Međimurju je zaposleno oko 2.900 ljudi kojima je  prosjek 3.700 kuna. Tome treba dodati i dvjestotinjak ljudi u trgovini na malo (obrti) čije plaće jedva, ako i to, dostižu zagarantiranu minimalnu plaću. Plaća u trgovini obračunava se otprilike ovako: minimalac, ili koja kuna iznad njega, plus (ponegdje) putni troškovi, (prekovremeni sati i cjelodnevne inventure u pravilu se u domaćim trgovačkim tvrtkama ne plaćaju), minus inventurni manjkovi koje blagajnice velikodušnim poslodavcima mogu platiti i na više rata...

Eto, to je taj međimurski moralni kapitalizam.