MOJ TJEDAN: 200!

Ovog ponedjeljka prošle su točno dvije stotine dana od dana kada sam se na jednom od odjela Županijske bolnice Čakovec, po preporuci specijalistice i uz urednu uputnicu, naručio za dijagnostičku pretragu. Bilo je proljeće, evo, dočekao sam i snijeg, a svoju pretragu još uvijek čekam, uz povremeno dosađivanje sestri na šalteru oko novog datuma jer mi je dodijeljeni termin nakon nekoliko mjeseci čekanja “pojeo” štrajk liječnika. Štrajk koji, unatoč nametnutoj im radnoj obvezi, očito još uvijek traje. U međuvremenu, uspio sam bez problema i, unatoč štrajku, odraditi nekoliko pretraga u Zagrebu i Varaždinu, ali ovu u Čakovcu nikako da dočekam. Pokušao sam se na šalteru požaliti kako mi baš i nije dobro, a uputa sestre, uz slijeganje ramenima, bila je vrlo jednostavna - neka vam obiteljski liječnik izda novu uputnicu na kojoj će pisati razlog zašto biste trebali biti primljeni preko reda, a onda će naš doktor procijeniti... Preko reda? Kojeg reda? Ma ite si skupa v rit. Preko reda? Pa nisam ja tražio pretragu, tražio je to doktor jer je smatrao da je nužno potrebna. Nakon 200 dana čekanja, i nakon što cijeli svoj radni vijek uplaćujemo za zdravstvo, plaćamo dopunska osiguranja, uskraćuje nam se pravo na pravovremeno liječenje. Poštujem liječnike i njihov posao, poštujem njihovo pravo da se i štrajkom izbore za bolje uvjete rada, ali mislim da su pretjerali. O ljudima i njihovom zdravlju i životima se radi, ne o tome hoće li u nekoj tvrtki radnici zaustaviti proizvodnju čavala, novina, čarapa... Nedopustivo je da se za svoja prava liječnici bore tako da krše tuđa prava - prava nas pacijenata. A mi šutimo. Kosa mi se diže na glavi kad slušam liječničke floskule kako niti jedan pacijent nije ostao zakinut. Stvarno smo ovce.
Referendum
Izašao sam na referendum, ne zbog toga što mislim da će moj glas nešto promijeniti, nego zato što imam svoj stav. Nikome ga, međutim, neću nametati, kao što se u predreferendumskom ludilu radilo i s jedne i s druge strane. Gušila se svaka argumentirana rasprava, nametala se vlastita istina, a do kakvog je ludila doveo ovaj referendum, možda najzornije oslikava prostački istup Predraga Raosa koji se vrtio na svim televizijama. Raos je i inače poznat kao prznica, ali toliko prostakluka i toliko netrpeljivosti prema onima koji drugačije misle već već dugo nismo čuli. Raos je u jednome bio u pravu. Njegov je istup bio isprovociran stavom vlastite strukovne udruge, a njega kao člana, očito, nitko nije konzultirao. Međutim, to što je Raos imao u džepu pripremljen suzavac govori da je dobro planirao što će učiniti. “Argumente” slične Raosovim, ali srećom bez suzavca, čuo sam u društvu nekolicine uvaženih vijećnika na piću nakon prošlotjedne županijske skupštine. Nije bilo rasprave, nego samo agresivnog nametanja vlastitog stava.Tko zna, možda su moji sugovornici znojnom i nervoznom rukom po džepu premetali doze pepper spraya ili suzavca. Samo ga se nisu usudili upotrijebiti. Ipak su oni civilizirani. Ili su se ipak držali za nešto drugo?!