Kolumne 04.09.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:49.

MOJ TJEDAN: Apeliranje na savjest!?

Kao i dosta drugih Međimuraca, i sam sam se proteklog tjedna našao iznenađen obaviješću da moram podmiriti neplaćeno dugovanje za plin. Na šalteru, u velebnoj zgradi našeg opskrbljivača, objašnjeno mi je da nije plaćena potrošnja iz svibnja protekle godine. Moguće da smo zaboravili platiti račun? Teško, jer brigu o tome vodi bolja polovica i ako ona kaže da je plaćeno, onda je plaćeno! Ali ipak, za svaki slučaj, doma je pokrenuta akcija potrage i - gle vraga, sporni račun je nađen, pa sam se drugi dan ponovo našao na istom šalteru, ali sad mi je objašnjeno da je možda netko u pošti, ili banci u kojoj je račun plaćen, ukucao krivi broj, pa je lova otišla nekamo drugamo. Da? I što ja imam s tim? Odakle bih ja to mogao znati kad mi više od godinu dana niste poslali nikakvu obavijest, ili opomenu? Tu vam je potvrda da je račun plaćen i idem ja... Međutim, ne ide to samo tako. Morao bih, objašnjeno mi je, sam otići u poštu ili banku i tamo vidjeti gdje je pogreška. Priznajem, nakon toga sam postao bezobrazan, žao mi je zbog službenice na šalteru, nije žena kriva, a stvar su tek nakon galame u ruke uzeli “oni na prvom katu” koji su me nakon dva dana telefonom obavijestili da više ne moram brinuti za račun, da je pogreška ispravljena... Nisam niti brinuo jer sam račun platio i samo sam želio imati čistu karticu kod njih, a osim toga, za potraživanje je nastupila zastara, međutim, ovaj je mjesec bilo previše sličnih priča da bi to bilo slučajno, pa se čini da su se u Međimurje-Plinu malo pogubili... Čujem da sada prvi čovjek javno apelira na savjest potrošača neka podmire sporna dugovanja - iako su neka debelo u zastari. Proba čovjek, pa možda skupi kakvu lovicu koju nisu uspjeli na ovaj ili onaj način naplatiti...

Knjige

Veselim se malo dužem dopustu koji me čeka od ovog tjedna. Veselim se Muri koju sam potpuno zapostavio, berbi u mađarskim goricama, a možda “padne” i vikend na moru... Osim toga, na noćnom ormariću već mi godinama leže Kratka povijest vremena Stephena Hawkinga, Prve tri minute Stevena Weinberga, Posljednje tri minute Paula Davisa i Plava točka u beskraju pokojnog Carla Sagana, knjige koje ponovo i ponovo čitam. Bez obzira što sam svaku pročitao više puta, još uvijek im se, kako se to voli reći, rado vraćam.

Ne radi se o književnim remek-djelima, niti o čistoj znanosti, a sve su pisane prije mnogo godina i pomalo su već zastarjele, ali su nezaobilazna djela koja su znanost približila širokoj publici i mnoge potaknula da svoj pogled usmjere prema zvijezdama. Ponovo ću ih u miru, jednu po jednu, pročitati. Treba nam ponekad zagledati se u beskraj, previše gledamo prema dolje.

Izvor: 3097