Kolumne 28.11.2013. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:49.

MOJ TJEDAN: Moramo li oguglati na razbojstva?

Nakon jedne sedmice odmora, radni tjedan počinje u utorak uobičajenim vijestima iz policijskog biltena o događajima prethodnih dana. Vikend i ponedjeljak nisu bili osobito uzbudljivi, ali ovaj put ova ocjena ima dvostruko značenje. U ponedjeljak je počinjeno još jedno razbojstvo, ovo baš u mom kvartu, u METSS-ovoj prodavaonici na tržnici. Tamo redovito navraćam u nabavke, a ovaj put ne pitam za ovaj ili onaj artikl sa svoje liste za špeceraj, već što se to dogodilo sinoć. Odgovor je, evo, mlada kolegica je baš bila za kasom, njoj je to razbojnik prijetio nožem, reče jedna od zaposlenica. Kaj, bude to neka izjava za novine, u tonu šale, ali kisele, mene zapita napadnuta. Ma ne, odgovaram, pošteno govoreći, ovo što se dogodilo prethodne večeri i ne odudara od prosjeka, ono što bi još pred nekoliko godina bila značajna vijest, sada je postalo obično, na to smo već oguglali. Jedan detalj valja primijetiti, sudeći po opisu, a i po nespretnosti u izvedbi - prisutni građani umalo su razbojnika uspjeli zadržati. Napadač se nije dosad pojavljivao u policijskim kronikama, tu je novi lik. Je li to još jedan znak krize i njenog odraza na kriminalitet, očekivanog (čak najavljenog) porasta broja delikata protiv imovine?
Neka kaznena djela počinjena su diletantski, možda je to naznaka da su počinitelji novaci na putu kriminala. No, nasuprot tome, policijski podaci za prvo polugodište ove godine govore da je počinjeno 508 teških krađa i krađa, što je za oko 11 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine. To tek traži objašnjenje. Jasno, prvo treba sačekati da se vidi kako će se policijska statistika razvijati do kraja godine – možda se stvari naprosto vrate u normalu.
Kiseli osmijeh
U petak me zapada još jedan od standardnih novinarskih zadataka. Županijska organizacija SDP-a održala je izbornu konvenciju kojom je kompletirala svoje vodstvo za sljedeće razdoblje. Izbori su bili otvoreni, što je teži put kojim druge stranke ne idu, kako je u svojoj riječi prisutnima rekao Zoran Milanović, predsjednik stranke kojeg bismo inače rado ovdje vidjeli kao hrvatskog premijera. Nije sigurno da će ih primjer SDP-a ohrabriti, osjetila se podijeljenost konvencije “po komisijama”, prema “tko je naš”, ne po tematskom ključu. Ali možda to ima kvalitetu iskrenosti, bez lažnog monolitizma koji stranke vole projicirati kao sliku. Osim toga, pamtit ću jednu epizodicu: predsjednik stranke sjeo je pred konvenciju s lokalnim aktivom za stol, a kad sam ih pokušao fotografirati, jedan od tjelohranitelja povuče me za rukav rekavši “nema snimanja”. Hajde dobro, tonskog, ali škljoc s kamerom? Uslijedila je kratka primalna verbalna komunikacija – oteo mi se uzdah negodovanja i prezira, a kao odgovor sam dobio ironizirajuću imitaciju mog uzdaha, valjda kao signal neumjesnosti.
Što je sad meni ostalo no da se kiselo nasmijem?

Izvor: 3057