MOJ TJEDAN: Proračuni naši ‘svakogodišnji’

Kasna jesen doba je u kojem gradovi i općine donose svoje proračune za predstojeću godinu - temeljne financijske dokumente u kojima se planiraju sva potrošnja i prihodi u blagajnama jedinica lokalne samouprave. (Grado)načelnici i njihovi suradnici to planiranje obično odrade tako da zadovolje što veći broj korisnika koji su u konačnici i birači, pa oporba (do trenutka u kojem ona eventualno dolazi na vlast, pa se događa vice versa situacija) proračun uobičava karakterizirati kao populistički ili predizborni. Vladajući tada pažnju skreću na stavke „kapitalnih investicija“ te uzvraćaju da je proračun razvojni, ali i uravnotežen. Takav folklor uz nekad i negdje duže, a drugdje kraće rasprave, ovisno o političkoj situaciji u pojedinoj općini ili gradu, mi novinari slušamo svake godine iznova. Nešto je svima i zajedničko - želje su uvijek veće od mogućnosti, odnosno - novaca nikad nema dovoljno te beziznimno uvijek bude i onih nezadovoljnih.

Proračun

Ovih dana čitam o potencijalno zanimljivom projektu istarskog grada Pazina koji je pokrenuo, za hrvatske prilike, a takva praksa postoji u pojedinim južnoameričkim zemljama - pionirski projekt „Pazi(n) proračun“ u kojem će građanima biti pružena mogućnost da sami predlažu na što će se potrošiti dio sredstava u 2015. godini. Više „glava“ znači i više raznovrsnih ideja, prijedloga, projekata, što bi moglo polučiti pozitivan efekt, pa takvo što ne bi bilo naodmet provesti možda i u Čakovcu.

Bilo kako bilo, smatram da u današnje vrijeme opće besparice još više javnog novca treba usmjeriti izravno građanima putem projekata kao što su bili nabavka besplatnih udžbenika i besplatan prijevoz učenika. Za kapitalne projekte poput sportskih dvorana, „zadružnih“ domova i ne znam čega još ne, okrenimo se fondovima Europske unije. Niz investicija tog tipa na spomenuti je način proteklih godina realiziran, primjerice, u susjednoj Sloveniji. Vidjet ćemo koliki će biti naš učinak. A kad smo kod fondova, jedan je lokalni dužnosnik protekli tjedan izjavio da od ulaska u Europsku uniju i građani samostalno mogu pisati projekte i aplicirati za sredstva, odnosno, da „ne moramo sve preko razvojnih agencija“. Naravno da ne moramo, no, trebamo li onda i našim novcem (su)financirati agencije ili ta sredstva možemo usmjeriti prema nečem drugom.

50 posto povećanje!

Dobro je što će Vlada, kako je prošli tjedan najavio ministar Mirando Mrsić, naknadu za stručno osposobljavanje s 1.600 povisiti na 2.400 kuna, no, ne predstavlja li taj potez još jedan dokaz da se država „igra“ našim novcem. Kako su tu vijest primili oni koji su stručno osposobljavanje već odradili za 1.600 kuna, odnosno, još bolje pitanje - nije li 2.400 kuna, ili zašto ne i 3.000 kuna, naknada mogla iznositi i od samog početka tog projekta? I na temelju čega uopće određuju te iznose?