MOJ TJEDAN: Protokol

U našoj županiji boravio je šef države, a prirodom posla (“kud precednik, tud i ti”), dobar dio dana proveo sam u njegovoj pratnji. I koliko god predsjednika, i države, i Vlade, i Sabora ispratio do sada, nikada se nisam mogao naviknuti na kruta pravila protokola.
Sve isplanirano točno u minutu... Naime, prema protokolu - a protokol je Sveto pismo po kojem se iz raznoraznih razloga mora ravnati čak i prvi čovjek države - Predsjedniku je bilo određeno u koliko sati će se negdje pojaviti, gdje će prerezati koju vrpcu, ili pritisnuti nekakav gumb, s kim će se fotografirati, s kim razgovarati, na koja će pitanja odgovarati, gdje će ručati..., a tako je bilo i za njegova posjeta Međimurju. Čovjek se predizborno došao pokazati radišnom međimurskom puku, ni ne sluteći, međutim, da su mu sastavljači protokola ovaj put skoro podmetnuli “kukavičje jaje”. I sve bi bilo u redu da navodno sam Predsjednik nije primijetio kako je protokolom određeno da će se u Međimurju službeno družiti samo s HNS-ovcima i HDZ-ovcima, ali ne i s nekim iz “svoje” stranke, SDP-a, iz kojeg je i ponikao. Pa su večer uoči njegova dolaska u čakovečkom SDP-u digli graju i mimo protokola u protokol uspjeli “ubaciti” i posjet Gradu Čakovcu.
Osiguranju i pratnji nije ostalo ništa drugo, nego u hodu se prilagoditi novim okolnostima, a da se Predsjednik u utorak službeno nije podružio i sa SDP-ovcima, bila bi to prilično nezgodna poruka...Ovako, dobro je i prošlo, s tim da je međimurski župan, na čiji je poziv Predsjednik i došao u Međimurje, SDP-ovcima ponovo zabio gol. Iz zaleđa.
Sretan Uskrs
Prošlo je nekoliko dana otkada sam ispred jedne mesnice u Čakovcu zatekao čovjeka s kojim sam išao u srednju školu, kako kopa po kanti za smeće. Očito je i on mene prepoznao, ali je skrenuo pogled i udaljio se, u namjeri da izbjegne susret. Dugo se prije toga nismo vidjeli, zadnji put kad smo se sreli pričao mi je kako ima dosta veliku obitelj i da radi u jednoj, sada propaloj tvrtki u Čakovcu. Tada ništa nije pokazivalo da će naš idući susret biti ispred kontejnera. Nije da do sada nisam vidio ljude koji kopaju po smeću da bi preživjeli, ali kad u borbi za golo preživljavanje vidite nekoga s kim ste, makar i davno bili bliski, tada je slika drugačija. Crnja. Žao mi je što nismo uspjeli porazgovarati iako nisam siguran što bih mu mogao reći, a da i njemu i meni bude makar mrvicu lakše. Ne znam kako su on i obitelj proveli Uskrs, nisam uspio saznati gdje sada žive, ali vjerujem da im je barem najbliža okolina barem malo pomogla. Nadam se samo da zbog zbog pogleda stalno usmjerenih u nebo, zbog blagdanskog ozračja, nisu propustili vidjeti što se događa tu, oko njih. Na zemlji.