MOJ TJEDAN: Puno poglavica, malo Indijanaca

Radni ciklus ovog tjedna počinje mi one subote. Predstavila se međimurska organizacija stranke Održivi razvoj Hrvatske (ORaH). Ponuda joj nije nezanimljiva, nije niti bez vraga. U njoj je element otpadništva od SDP-a u ličnosti predsjednice, a tu je i alternativna platforma razvoja temeljenog na ekološkim obzirima, planiranog tako da se u ulaganjima izbjegnu indirektne štete veće od koristi. Obje dimenzije imaju potencijala u Međimurju, osobito prva. Tu je jaka privrženost idealima jednakosti u društvenim šansama, ali postoji i osjećaj da se stranka koja ih ističe kao svoju zastavu - SDP, zapravo ne bori za njih. Na čelu lokalne međimurske inicijative ORaH-a je Kristijan Mavrek koji uživa glas uspješnog poslovnog konzultanta, dakle, ozbiljan čovjek. No, ni intrigantna politička pojava predsjednice stranke ni dobar glas lokalnog povjerenika još nisu ovdje okupili značajnije snage koje bi dale pretpostaviti da s njima treba uskoro računati. Konstituiranje ogranka će tek u jesen.
Slično je s Nacionalnim forumom, drugom novom strankom značajnih pretenzija na nacionalnoj sceni. Njen naglasak uspostavljanju javne uprave i pravosuđa koji nisu korumpirani, kao pretpostavke razvoju poduzetništva, svakako će imati simpatije i u Međimurju. No, i ova se stranka u Međimurju zasad prepoznaje, ako se već prepoznaje, tek po Dijani Posavec, nekadašnjoj zamjenici (i supruzi) nekadašnjeg župana Josipa Posavca. Za jače pomake u odnosu snaga na u međimurskom političkom borilištu to je još nedovoljno. Ne odskačemo po raspoloženju od drugih u Hrvatskoj, postoji osjećaj zasićenosti politikom i teatrom koji uz nju ide. Istina je da se za našu naklonost bori tek dio od 140, ili koliko ima političkih stranaka u Hrvatskoj, ali i ovo što imamo već čini gužvu na sceni. Puno poglavica, malo Indijanaca, rekli bi Englezi.
Do ozbiljnih osvježenja moramo se zadovoljiti dinamikom u etabliranim strankama: „drama“ u HNS-u (i izvan njega) i smiješne „ostavke“ u čakovečkom HDZ-u. Kojim bi to plodovima mogla uroditi ova navodna politička živost?
Posao me u utorak vodi u Goričan. U tričetvrt sata (i to usput) čujem priče nekoliko mladih ljudi - jedan je ekonomist, drugi bravar, treći strojar. Svi bez posla i s klimavim izgledima za njega. Možda će biti nešto na nekoliko mjeseci - ako krenu javni radovi. Za ozbiljnije poboljšanje moramo, izgleda, čekati da u drugoj polovici godine doista počne obilnije pritjecanje novca iz EU-a, što ga najavljuje Vlada.
Trudimo li se sami da si pomognemo - ponovo usput, čujem i prigovor: načelnik (Mario Moharić) se nikaj ne briga da se tu otvori koje radno mjesto. Imali ste nedavno referendum o kompostani, odgovaram, tu bi ih bilo nekoliko. Kaj nemre drugač, nego da nam dopelaju smetje? Pitanje legitimno, ali i podsjećanje - svaka odluka ima svoju cijenu.