MOJ TJEDAN: Utorak, petak, srijeda, subota

U utorak sam cijeli dan mislila da je petak, a u srijedu da je subota. Onda sam u četvrtak ispod monitora na poslu napisala: “Danas je četvrtak.” Vlastitu dezorijentiranost u vremenu pripisala  sam neprekidnoj okupaciji obvezama koje se protegnu od ponedjeljka do nedjelje. Pretpostavljam da se to događa i mnogima među vama, a da se nešto slično ne može dogoditi onima koji rade od ponedjeljka do petka, od 8 do 4. I dan prije blagdana ili praznika rade skraćeno. Do podneva najčešće. Zato što im se valja psihički i na sve druge načine pripremiti za sutrašnji slobodan dan. Kakav apsurd, je l’ da?

Prošlotjednog ponedjeljka dosta se dobro sjećam. Bio je sparan i, umjesto da navečer odem s prijateljima na langoš u Pribislavec, odmetnula sam se na rolanje. Dugo nisam. Od lani. Godio mi je mir koji se ne može doslovno zvati mirom jer sam u uši nagurala slušalice i pojačala zvuk mobitela iz kojeg je Colonia pjevala pjesmu Anđele. Dobro je, volim ritam. A volim i kad mi mobitel ne zvoni. Malo izolacije ne škodi. Naprotiv, godi.

Nije u vinu samo istina

Jedan sam radni dan zaključila s prijateljicama na čaši momjanskog muškata. U nekoliko sati susreta nismo spomenule nijednog muškarca. Osim Rine Prelca. On je istarski vinar. Iz Momjana. Sudbina je htjela da se promijeni moda za stolom, pa se kao aperitiv pije pjenušac, a rakija i likeri ostavljaju se za kraj. Kao digestiv. Da želucu olakšamo posao i malo se dezinficiramo. No, vraćam se na aperitiv i pjenušavo vino stvarano u Banfiju, Sibon obitelji Horvat. Spojio me sibonezer, kako ga odmila zovem, s nekim novim ljudima koji ga jednako preferiraju i uz njega pričaju viceve, komentiraju koncerte i slike. Nije u vinu samo istina, već i neobičan spoj kojem ljudi dodijele vlastiti karakter. A s njim, karakterom, se lakše živi ako je prilagodljiv.

Kiša zalijeva život

Kiša je obilježila prošli tjedan. Neki na kiši samo pokisnu, a neki je osjete. Doživljavaju. Spadam u ove druge. Usred pljuska sam jednom sjela na bicikl i odvezla se doma. Bez kišobrana, naravno. Praktična sam i uglavnom se bez puno razmišljanja rješavam viškova. Dakle, pljusak je s mene sprao cijeli taj (ne baš posebno dobar) dan, nametnuo posve novo bivanje u vlastitoj koži. Pustite povremeno kiši da učini ono što je njezin smisao. Da vas zalije i ostavi na životu.

Vrijeme je za odmor

Kad odu na odmor od nekoliko tjedana, Šveđani svoje stanove iznajme. Zašto da nekome ne omoguće stanovanje ili noćenje po povoljnoj cijeni i pritom nešto zarade? I imaju pravo. U vezi je to sa socio-kulturološkim dosegom koji mi teško razumijemo, ali ovako, s distance nam se čini dobrim. Nasreću ili žalost, Šveđanka nisam, ali stan imam. Bez dodatne zarade, prepustit ću ga nekome tko dolazi u Međimurje na liječenje. Dobar je to osjećaj.