MOJ TJEDAN:Trgovci zdravljem

Vruće je. Doda li se tome trojna terapija antibioticima, druga u samo tri tjedna koju sam upravo “odradio”, onda je to zaista ubitačna kombinacija koja, barem meni, značajno usporava svaku aktivnost, pa i radnu. Kažu da - ono što se mora, nije teško, ali nije točno - teško je. Je li to zbog “godine proizvodnje”, ili su mi na naplatu došli grijesi iz mladosti, tek sa zdravljem sam odnedavno u poprilično lošim odnosima (uspio sam skupiti ponešto dijagnoza), što podrazumijeva (pre)čest boravak pred vratima ambulanti Županijske bolnice u Čakovcu i u susjednom Varaždinu, radi još pokoje pretrage, ili pregleda. Sigurno nikoga ne zanima moj zdavstveni bilten, ali čestim boravkom u bolničkim gužvama pacijent, htio, ne htio, vidi i ono o čemu je do tada samo slušao. Ono što mi je prvo upalo u oči su samouvjereni, mladi, lijepi mladići i djevojke sa samsonite torbama i u skupim odijelima, “prodavači zdravlja” koji, ne obazirući se na desetke pacijenata pred vratima, bez riječi ulaze u ambulante i idućih sat vremena za sebe “ukradu” doktora ili doktoricu. Koje jadni pacinjenti, na tašte i na rubu dehidracije, od sedam ujutro ponizno čekaju. I nitko, ali baš nitko im se zbog toga neće ispričati i, ne daj Bože, da se netko od pacijenata kojima će zbog padobranca, trgovačkog putnika, pobjeći zadnji autobus prema briježnom Međimurju usudi pokucati na vrata i pitati što se događa i kad će doći na red. Jadno je to kad bolesni ljudi moraju ustuknuti pred trgovačkim putnicima farmaceutskih kuća, a osim što je jadno, trebalo bi biti i zabranjeno. Neka uprava Bolnice organizira tjedne, dnevne, mjesečne - potpuno je nevažno - sastanke doktora s trgovcima, ali izvan radnog vremena. Kad u hodniku čujete da se iz ambulante šire “dobre vibracije i raspoloženje”, budite sigurni da je unutra trgovački putnik i da morate biti jako, jako, strpljivi, bez obzira što vam upravo bježi zadnji i jedini autobus. Žalosno, ali istinito. Isto kao što je istinito i to da se nitko neće udostojiti obavijestiti pacijente da je liječnik, kojeg tako ponizno i uporno čekaju, upravo otišao na hitnu operaciju, ili na odjel svojim pacijentima, i da ga neće biti iduća dva-tri sata. Kao da vas se to ne tiče i kao da niste pri kraju i sa snagom i sa živcima.

Ovce
Ali, začuđuje nevjerojatna poslušnost i poniznost kojom pacijenti stoički trpe ovo ponižavanje. Da, istina, zdravlje je u pitanju. Poneki glas protesta brzo ušutka oštra medicinska sestra... jer, što vi imate vikati po hodniku, smetate liječniku dok s trgovačkim putnikom upravo uglavljuje novu narudžbu onih istih lijekova i aparature koji će vam možda već sutra spasiti život. Pa ti onda budi bolestan. Ne kažu ljudi uzalud da je zdravlje najveće bogatstvo. Zaista jest. Srećom, još malo i - godišnji. Bit će to MOJA tri tjedna, negdje u hladu, uz domaći paradajz i jeger...