Nema stranačkog balansa u kriminalu

Malo je hrvatskih političara imuno na strančarenje. A strančarenje je, pojasnimo, nastojanje da se interes vlastite stranke stavlja iznad interesa šire zajednice, odnosno, općeg dobra. Naravno, često se strančari kako bi se, zapravo, moglo što lakše i efikasnije privatizirati, odnosno, svojatati. Tako su – sumnja se, dokazano je – mnogi politički moćnici, šefovi javnih poduzeća, visokopozicionirani činovnici opće pretvorili u svoje dobro. Kako to dokazati? Ako ste potrošili više nego što ste zaradili, vi ste, bez dvojbe, u minusu. To jednostavno pravilo važi za većinu građana. Osim za moćnike. Oni mogu trošiti daleko više nego što (legalno) zarađuju, ali nikada, ama baš nikada neće biti u minusu. Čak su mnogi političari, šefovi javnih poduzeća, inspektori, činovnici, poreznici, suci, menadžeri... bogatiji nego što to prikazuju u svojim imovinskim karticama. Gdje im je ostatak novca? Skrivaju ga jer ga nisu zaradili, već su ga – oteli. Njima je, kao što reče jedan još uvijek visokopozicioniran političar, najteža kletva: „Bog dao da imao, pa ne smio pokazati.“ Ali i prema onima koji pokazuju daleko veći imetak od legalnim radom stečenog, državne se institucije – predvođene DORH-om – odnose kao da su nevidljivi. Zato je više nego licemjerno kada političari u vlasti, naročito oni koji su godinama – a neki i desetljećima – zatvarali oba oka te žmirenjem poticali ili čak i sami sudjelovali u pljački, tvrde kako nema nedodirljivih.
Minorno „ja“
Kako može ministar u čijem su resoru opljačkane stotine milijuna kuna govoriti o nedodirljivosti?! A ministar Božidar Kalmeta neprestano javnost navlači za nos pričama o tome kako on ni za što nije odgovoran. Niti je luk jeo, niti je luk mirisao. Ako je tako, onda je nesposoban, nekvalificiran ili lijen. Ako je sposoban, radišan i kvalificiran, onda je luk jeo i luk mirisao. Kako može premijerka Jadranka Kosor govoriti o nultoj toleranciji prema korupciji, o borbi protiv korupcije do posljednjega daha, o tome da nema nedodirljivih kada nedodirljivi na svim tim seansama s novinarima stoje iza njenih leđa?! Na prvoj ovogodišnjoj sjednici Hrvatskoga sabora, umjesto da se postavi državnički, premijerka je – poput mnogih zastupnika – strančarila. Odgovarala je na zastupnička pitanja oporbe poput svoga prethodnika - podcjenjivački, osvetoljubivo, uskostranački... Ne shvaćajući – kao što to nikada nije shvatio niti Ivo Sanader – da članovi Hrvatskoga sabora zastupaju narod koji ih je izabrao, a ne, isključivo, stranku. Dakle, kada se podcjenjivački odnosi prema zastupniku, premijerka podcjenjuje i narod koji taj zastupnik predstavlja u parlamentu. Znaju li to političari u vlasti? Znaju. A zašto se onda bahate? Zato što im uglavnom znanjem, sposobnošću i poštenjem nezaslužen položaj zaslijepi ionako ne baš veliku moć rasuđivanja. Htjeli bi oni biti skromni, velikodušni, iznad osobne osvetoljubivosti i primitivizma, široki i demokratični, ali svaki put kada se u njih upere kamere, mikrofoni i fotoaparati, proradi njihov pravi, neglumljen, u većini slučajeva minoran „ja“.
Što je Vinković prema HAC-u
Nakon što se remetinečki zatvor poprilično napunio HDZ-ovim kadrovima, godinama štićenim i od stranke i od izvršne vlasti, neuvjerljivo je i kontraproduktivno SDP-ovcima poručivati: „Neka svatko prvo obriše ispred svoga praga...“ Nakon tog populističkog i u biti politikantskog prijekora, premijerka Kosor počela je poimence spominjati osobe iz konkurentskog, opozicijskog bloka koje su pod istragom ili im se sudi zbog sumnje u kriminal. A svi oni koje je J. Kosor spomenula u odgovoru na pitanje Nenada Stazića nemaju težinu jedne desetine, a možda ni stotine, jednog jedinog, ali krupnog, namještenog posla u Hrvatskim autocestama. Nije – dokazano je – ni SDP bezgrešan. Sabor je skinuo imunitet SDP-ovu zastupniku i gradonačelniku Zoranu Vinkoviću koji je, uzimajući, navodno, dvostruke dnevnice, i od Grada, i od Sabora, oštetio državu za nešto manje od 12.500 kuna. I za to će mu se suditi. Ako se dokaže da je kriv Vinković može dobiti zatvorsku kaznu i do tri godine (po tome bi oni u aferi HAC trebali dobiti deset doživotnih). Šef SDP-a u Dubrovačke županije je neovlašteno prodao državno zemljište Rusima. Stanoviti SDP-ovac Sobol je osuđen... Pokreće se istraga protiv zastupnika i gradonačelnika Koprivnice Zvonimira Mršića koji je prodao (gradsko) odmaralište na Jadranu po, sumnja se, nižoj cijeni od tržišne... Sve to treba istražiti, procesuirati te – ako se utvrdi krivica – kazniti. Ali ne zato da se uspostavi lažni stranački balans u kriminalu.
Rekordna istraga
Zato što balansa nema. A nema ga jer je HDZ na vlasti 16 godina, a u tih HDZ-ovih 16 godina dogodila se prvo pretvorbena, a potom, u vijeme Sanadera, i sveopća pljačka u javnim poduzećima. A čime je to Stazić isprovocirao J. Kosor? Pitanjem predlaže li Vlada produljenje mandata Mladenu Bajiću samo zato da, po navici, sluša premijerku Kosor kao što je slušao premijera Sanadera te kako bi glavni državni odvjetnik i dalje stvarao dojam borbe protiv korupcije istražujući samo otpisane HDZ-ove kadrove, a ne i moćnike poput Kalmete. Državnički, dakle, mudar odgovor, bez strančarenja i obrane onog što je nemoguće obraniti, J. Kosor bi prizemljila sve svoje kritičare. Ali ni J. Kosor nije odoljela pokazati tko je (trenutačna) gazdarica, pa je, uz samohvalu o vlastitoj popularnosti (očito ne razlikujući omiljenost od sposobnosti) dirnula u njoj nenaklonjen osinjak. Glavni tajnik SDP-a na ad hoc presici poručio je Bajiću da istraži je li J. Kosor devedesetih dobila od MORH-a stan od 90 metara četvornih (za tadašnjih 30 tisuća maraka) na legalan način. I sada dolazi do najveće moguće, amaterske pogreške priležnih suradnika - DORH već za tri dana javnosti daje do znanja da je postupak dodjele stana J. Kosor legalan. Kako je to i, što je najvažnije, zašto je DORH i te kako zakukuljen postupak dodjele stana J. Kosor istražio u samo nekoliko desetaka sati te rezultate istrage ekspresno obznanio?
Rasplamsali su sumnju
Zašto DORH nije (bio) tako učinkovit u slučajevima Brodosplit, Brezovica, vojni kamioni, Krašograd, Hypo banka, Glavaš, HAC, HŽ, HEP, Sunčani Hvar...? Kako to da DORH godinama ne reagira na stotine tekstova o na sumnjiv način stečenoj imovini bivšeg premijera Sanadera? Jadranka Kosor nije, siguran sam, stan ukrala, već ga ga je dobila na temelju političke odluke i nemoralnog zakona, odnosno, pravilnika, a ne na temelju – kao što to u rješenju piše – zasluga za razvoj MORH-a. Tadašnji je ministar imao pravo dodijeliti stan kome je god htio, pa i ljudima koji s vojskom veze nisu imali. Što je također dokaz autokracije, a ne demokracije. Vlast je pisala i izglasavala zakone kojima je mogla legalno štetiti društvu, a činiti dobro privilegiranima. DORH i Bajić – o čijoj sudbini uskoro odlučuje upravo J. Kosor – trebali su se suzdržati od pretjerane revnosti (jer im to u sedam i pol godina nije bila jača strana) kako ne bi izazvali pretjeranu sumnju u pogodovanje premijeki. Reakcija DORH-a izazvala je podsmijeh. I rasplamsala sumnju da se ponovo istražuju nezaštićeni, a stranački moćnici – usprkos zaklinjanju premijerke – ostaju i dalje nedodirljivi. U istrazi DORH-a premijerka je bila, brzina to dokazuje, privilegirana. A privilegiranih – propagira premijerka – ne smije biti. Upravo način na koji ju je dezavuirao sadašnji glavni državni odvjetnik premijerki J. Kosor morao bi biti valjan znak da DORH treba novog, za dodvoravanje i političke dogovore nespremnog šefa.
U protivnom, ta omiljenost, bez dosljednosti i rezultata, brzo se može pretvoriti u javni prezir. J. Kosor bi trebala učiti na pogreškama svoga prethodnika koji je u šest i pol godina od svemoćnika i masovnoga (o)miljenika postao najomraženiji hrvatki političar i, u biti, nemoćnik. I to samo zato što je izgubio svaku vezu s realnošću, zato što je izrugivao kritičare te ignorirao sve one koji su glasno i na vrijeme upozoravali da je Hrvatska na putu u – provaliju.

P.S.
A sve, baš sve ukazuje na to da se Hrvatska i dalje kotrlja prema dnu koje pak se – baš kad pomislimo da ne možemo niže – pomiče sve niže i niže. Samo u posljednjih šest mjeseci u Hrvatskoj je bez posla ostalo 73.000 radnika, BDP je pao za 6,2 posto, proizvodnja je pala za 9 posto, potrošnja za čak 15 posto a izvoz za nevjerojatnih 23 posto. U 2010. godini zatvoreno je više od sedam tisuća obrta. Na taj je način na burzu otišlo 15.000 radnika! Ali, upozoravaju analitičari i ekonomski stratezi, u 2010. godini BDP će i dalje padati. Za koliko? Do tri posto. Jedan od najpotentnijih i u praksi dokazanih menadžera Dragan Munjiza (najpoznatiji po tome što je na noge postavio Konzum) predviđa da će u 2010. godini još 100 tisuća radnika dobiti otkaz. Neki od njegovih kolega su optimističniji, pa predviđaju „samo“ 50 tisuća otkaza. To znači da će novih 50 tisuća obitelji biti na koljenima. Mnogi i pred kontejnerima te kantama za smeće. Predviđa se i pad prometa u trgovini do 10 posto, pad izvoza za novih 5 posto. Očekuje se i pad cijena do 2 posto, što će izazvati deflaciju. A deflacija će izazvati smanjenje proizvodnje. Smanjenom proizvodnjom smanjivati će se potreba za radnicima... Krug je začaran ili, točnije, zacopran. Rješenja nema na vidiku. Što može pokrenuti proizvodnju? Novac. Novca će biti više jedino ako će građani više trošiti. Zato treba učiniti ono što je na početku recesije učinio čitav zapadni svijet; smanjiti poreze, odnosno – PDV, ukinuti krizni porez te potaknuti osobn, a javnu potrošnju srezati. Ako će se i dalje smanjivati realna kupovna moć građana, hrvatskoj se ekonomiji loše piše. Uostalom, od 1. siječnja građani će plin plaćati 15 posto više.
Za manje od tri mjeseca očekuje se i povećanje struje za deset posto. Ostanu li na snazi ove na duge staze i te kako štetne, tzv. antirecesijske mjere, u jesen će, s još manje deviznog priljeva od turizma, nastati sveopća depresija. A niti jedno depresivno društvo nije napravilo korak naprijed. A niti jedno depresivno društvo nije se znalo uhvatiti u koštac s ozbiljnim problemima kakav je korupcija. Zato je daleko mudrije i – dakako – svrsishodnije da se Vlada te premijerka Jadranka Kosor konačno usredotoče na rješavanje državnih, općih problema koji su gotovo svim hrvatskim vlastima bili u drugome planu. S tim što će premijerka Kosor javnosti nabijati na nos korupciju SDP-ovih članova, neće se smanjiti dojam o korupciji za koju je isključivo odgovorna vlast kojoj je ona šest i pol godina, prvo kao potpredsjednica, a sada kao predsjednica Vlade. Kosoričina metla mora mesti ispred vrata svih kriminalaca. Ali da bi mogla suparnicima predbacivati kriminal, prvo se mora riješiti mangupa iz vlastitih redova. Kojih? Pa neka samo malo baci pogled na sastav iza sebe i iskreno prizna bi li baš za sve članove svoga tima dala ruku u vatru da su pošteni.