NIJE VIŠE PROBLEM ČAČIĆ, VEĆ - MILANOVIĆ

Dva pravila koje bi političari trebali i te kako upamtiti glase. Prvo - nikada nemoj lagati, a u najtežim slučajevima nauči šutjeti. Drugo - tko laže, treba imati jako dobro pamćenje. Kako je glasila presuda koju je Radimiru Čačiću izrekla mađarska sutkinja Krisztina Kostyak? KRIVI STE. „Radimire Čačiću, KRIVI STE za izazivanje prometne nesreće u kojoj su poginule dvije osobe. Osuđujem vas na godinu i deset mjeseci, uz rok kušnje od tri godine te zabranu vožnje na rok od također tri godine“ – čitala je gospođa Kostyak, ne krijući nezadovoljstvo lošim, zapravo, katastrofalnim istražnim radnjama. Policija se – umjesna je sumnja - potrudila učiniti sve da se ne dokaže ništa. Samo nekoliko minuta nakon presude, Čačić ponovo bahato obmanjuje: „Odgovoran jesam, ali nisam kriv!“ Tako je on protumačio presudu. A presuda je glasila: KRIV JE! Čemu ta glupa laž?! Ali ide Čačić i korak dalje: „Tužit ću svakoga tko me u javnosti proglasi krivim!“ - Je li on normalan? - pita me uzbuđeno prijatelj odmah nakon što je čuo Čačićevu izjavu. Čačić nije naučio šutjeti. Blebeće i blebetanjem iritira čak i one koji su mu i te kako bili skloni. Kako Čačić uopće može nekoga tužiti ako samo ponovi ono što je izrekla mađarska sutkinja: KRIV JE?!
Zna li što govori?
Može, kažu i Čačić i njegov sve kontroverzniji odvjetnik Čedo Prodanović jer se, navodno, prema mađarskom zakonu, nakon objave pravomoćne uvjetne presude, briše kazneni dosje. I što onda? U nas nema tog instituta i ne važe odredbe iz mađarskoga zakona. Uostalom, može li itko ikome zabraniti da citira, pa makar i za sto godina, presudu sutkinje Kostyak? Ne može, naravno. Čim je izašao iz sudnice, Čačić je počeo prijetiti! Nečuveno. Političar kojem se sudilo jer je u prometu izazvao smrt dvoje ljudi i zbog toga je nepravomoćno fasovao kaznu prijeti svima koji će se usuditi reći da je proglašen krivim?! Smije li takav čovjek obnašati bilo kakvu javnu funkciju? Milanović smatra da smije. Čak štoviše - Čačića samo zatvor može spriječiti u obavljanju funkcije prvog potpredsjednika Vlade – kategoričan je Milanović za kojega je ta nesreća, s dvoje poginulih, etički neutralna. Zna li i Milanović što govori? Zna, ali očito ne razumije bit. Kao što ne zna definiciju javnog sadržaja javne televizije, tako ne zna ni što je etika. Ne zna što je politička odgovornost. Koliko je oko Čačića od suosjećajnosti, emocija i odgovornosti kastriranih ljudi potvrđuje i komentar njegove PR agentice Ankice Mamić na pitanje je li njezin klijent kontaktirao Katalin Liptak koja je u nesreći izgubila muža i majku:
Ekshibicionist protiv ekshibicija
„Zašto bi ju Čačić kontaktirao? Pa nije Čačić za takve ekshibicije. Zašto bi išao k njoj? Što bi time postigao? I za njega je taj događaj bio tragedija, ne toliko kao za gospođu Liptak, ali ni on otad nije onaj stari.“ Arogantno. Bezosjećajno. Neljudski. Grozno. Kontaktiranje žrtve za Mamićku je ekshibicija?! A Čačić nije za takve ekshibicije, tvrdi PR-ica koja postaje, iz dana u dan, sve okrutnija i sve sličnija Ratku Mačeku. Pa nema većeg ekshibicionista među političarima od Čačića. Kako samo Mamićka besramno Čačića pretvara u ipak malo manju žrtvu od gospođe Liptak te, na kraju, izražava i svoju i Čačićevu bezosjećajnost za dvoje mrtvih. Koliko su i Milanovićeve izjave bezglave svjedoči tvrdnja da se to što se dogodilo Čačiću može dogoditi svakom.
Nije točno. To se ne može dogoditi onima koji se pridržavaju propisa. Onima koji prilagođavaju brzinu uvjetima vožnje. Onima koji – ako su svjesni da su loši vozači – ne jurcaju po brzim autocestama. Pa, Čačić je, i po vlastitom priznanju, već do sada skršio nekoliko automobila. Zaspao je i prevrtao se. On je, dakle, već ugrožavao živote ljudi na cesti. Prometne nezgode koje je do sada Čačić prouzročio valjda je i teško zbrojiti. Pa, sjetite se, čak je i na Markovom trgu, pred kamerama, treskom parkirao.
Prepustio nas u ruke lošeg vozača
Da, točno, svima koji sudjeluju u prometu može se dogoditi prometna nezgoda, ali svi nisu i neće biti krivi zbog nezgode. Čačić, iako jest kriv, ne samo da arogantno tu krivicu negira, već i prijeti onima koji bi se, ne-daj-Bože, usudili ponoviti riječi sutkinje. A one su neizbrisive. No, ne čude javnost reakcije Čačića koji je odavno izgubio kompas. Problem postaje predsjednik Vlade Milanović koji svojim nevjerojatnim tezama počinje zabrinjavati čak i one koji su glasali za njega. Kako tumačiti izjavu: „Ispada da je sudbina, status hrvatske Vlade u rukama jednog službenika, suca suda u Mađarskoj, ali to nije vladavina prava?!“ Ta je Milanovićeva teza ne samo šokantna, već i plitka, glupa. Sudbinu i status hrvatske Vlade nije i neće rješavati mađarska sutkinja, već to čini, sve naopakije, upravo Milanović. On svojim nečinjenjem, lošim kadroviranjem, prepuštanjem u ruke lošega vozača i navigatora (u bukvalnom i prenesenom značenju) ne samo vlastitu, već i sudbinu hrvatskih građana, Hrvatskoj namjenjuje hudu sudbu. Status hrvatske Vlade je u Milanovićevim rukama, a ne u rukama mađarske sutkinje. Milanović je znao da je Čačić sudjelovao u nesreći s tragičnim ishodom. Znao je za mogući ishod jer se Čačić zaletio u škodu, a ne škoda u Čačićev auto.
Sutkinja je rekla tko je kriv
Iako je znao da Čačić može zbog toga biti proglašen krivim, pa čak i završiti u zatvoru, Milanović je strastveno ušao u koaliciju koja se samo šest mjeseci nakon preuzimanja vlasti pokazuje lošom, promašenom. Jedan od najvećih utega te koalicije su Čačić i HNS, o čemu svjedoči niz afera odrađenih u Čačić-Mamić-Ferenčakovoj kuhinji.
Premijer koji nije u šest mjeseci riješio niti jedan problem, koji nije uspio predstaviti javnosti niti jednu strategiju, premijer koji svakim danom iskazuje manjak demokratičnosti, a višak autokratičnosti, odgovornost za lošu sudbinu Vlade prebacuje na prema Čačiću dobrohotnu sutkinju?!
Ne, gospodine Milanoviću, nesreća s dvoje poginulih nije etički neutralna, naročito ako se utvrdi nedvojbeni krivac. A sutkinja je pokazala prstom na krivca - na Čačića. Dobro je da Milanović ima ljudsko razumijevanje prema Čačiću.
Pa razumijevanje prema predsjedniku HNS-a nakon nesreće pokazao je dobar dio hrvatske javnosti. Sve do trenutka u kojem Čačić nije počeo vrijeđati istu tu javnost te relativizirati ne samo svoju krivicu, već i svoju odgovornost.
Nitko osim zlobnika nije Čačiću nabijao na nos nesreću. Sve do trenutka kada je obznanio da se neće povući iz politike ako ne bude bezuvjetno kažnjen. Iz politike ću otići samo ako ću morati u zatvor.
Prvi drznik
Tumače i Čačić i Milanović, prometna nesreća nema nikakve veze s poslom koji Čačić obavlja. I te kako ima. Zašto je onda morao odustati od liste za Sabor varaždinski gradonačelnik Habuš koji je ogrebao – istina, pod utjecajem alkohola – tek blatobran?! Ni taj događaj nije bio etički neutralan. Pa kako onda može biti etički neutralno kada dvoje ljudi pogine?! Je li Milanović postao prvi drznik hrvatske države? Je li on uopće kompetentan za moralno prosuđivanje? Ako nije, kako može voditi Vladu?! „Ovo se pretvara u hajku na Čačića“ – tumači reakcije javnosti Milanović. Ne tiče ga se čak ni to što 76 posto hrvatskih građana traži da Čačić ode iz Vlade. Je li to obezvređivanje onih koji su Milanoviću omogućili da u njihovo ime upravlja zemljom? „Neću dopustiti da se čovjeka zbog njegova malo oštrijeg karaktera, gluposti ako hoćete, zakuca u zemlju“ – brani Milanović svog koalicijskog partnera. Da, u pravu je premijer - to je linč. Ali Čačić linčuje građane, a ne građani Čačića. Čačić linčuje sve one koji ga s pravom kritiziraju. Čačić snižava kriterije nastojanjem da prvostepeno osuđenog Ferenčaka za kriminal ugura na jednu od vodećih pozicija u Janafu. Čačić nema – treba ispraviti Milanovića – oštar, već opak karakter.
Milanović izaziva
političku nestabilnost
A, uostalom, kako to da premijer brani pravo na glupost? Pravo na vrijeđanje radnika koji su, po Čačiću – lijenčine? Kako to da premijer brani Čačićeve prijetnje? Kako to da se predsjednik tobože socijaldemokratske stranke u svemu slaže s kapitalistom Čačićem? Hrvatskoj više nije problem Čačić, problem joj – iz dana u dan sve veći – postaje Zoran Milanović koji Hrvatsku pretvara u vazalsku zemlju, problem je premijer koji služi stranim bankama i krupnome kapitalu, problem postaje predsjednik Vlade koji je na besraman način prevario radnike - i 2010. i u predizbornoj kampanji zaklinjao se da neće mijenjati Zakon o radu, njegovu bit, a sada je drugim zakonom, zaplotnjački, podmuklo, izigrao radnike i ukinuo im kolektivne ugovore. Nema Milanović podršku u strastvenoj obrani Čačića kojega je nemoguće obraniti ako se posjeduje elementarni osjećaj za pravdu, pravednost, etiku i poštenje. I ministar policije Ranko Ostojić dijeli mišljenje javnosti da bi se Čačić trebao povući iz Vlade. Isto misli i Ivan Račan koji je napisao da bi se on, da mu se dogodi što i Čačiću, povukao iz javnosti. Nedvojben je u ocjeni Čačićeve krivice, ali i odgovornosti i predsjednik države Ivo Josipović: „Presuda je tu, ona je takva kakva jest. Vidjet ćemo još, naravno, dok završi žalbeni postupak. U svakom slučaju, mislim da i Čačić i njegova stranka i Vlada moraju nakon presude ozbiljno razmisliti u kojoj mjeri Čačić kao potpredsjednik Vlade može nastaviti svoj posao.“
I diplomati EU država smatraju da bi ostanak Čačića u Vladi mogao izazvati političku nestabilnost i ozbiljno dovesti u pitanje vjerodostojnost vladajuće koalicije. No, vjerodostojnost koalicije počela se već topiti. Ljudi su siti floskula: „Podignuli smo visoko letvicu.“ Za koga? Za one koji smetaju upravo Radimiru Čačiću. Ispada da je u odnosu na Čačićev krimen bezazleni mail Mirele Holy daleko teža povreda od krivice za prometnu nesreću u kojoj su poginule dvije osobe. Najstrašnija je, ipak, činjenica da Čačića nije nesreća oplemenila, nije ga opomenula, već ga je učinila još arogantnijim. A kaže se da plemenitog čovjeka nesreća oplemeni, a lošega uzvjeri. Da, na djelu je Čačićeva hajka na građane, naročito one koji znaju što je moral, što je poštenje i što je odgovornost. Svih tih 76 posto građana Čačić prezire. A spomenu li mu javno da je kriv – kao što je to ustvrdila sutkinja – tužit će ih. Na skupu HNS-ovaca u Međimurju Čačić je poslao još jednu poruku: „Kratko i jasno - niti jesam, niti ću donositi odluke pod bilo čijim pritiscima, a najmanje moralnih autoriteta koji se danas javljaju na hrvatskoj sceni... Najprije pogledam tko govori, a onda slušam što govori.“ A govore mnogi ugledni i uistinu moralni ljudi, oni kojima u moralu Čačić nije ni do gležnja. Što govore? Da prvi potpredsjednik mora otići iz Vlade. Hoće li to Čačića nagnati da se predomisli? Neće. On bu nas sve tužil.

P.S. Koliko je prvi potpredsjednik vjerodostojan, a onda i sposoban, dovoljno govori i njegova posljednja izjava: „Ako naši podaci za prva tri mjeseca iduće godine budu bolji od prva tri mjeseca ove godine, izvući ćemo zemlju iz krize. A ako budu lošiji, smatrat ćemo da nismo uspjeli i više neću voditi te projekte.“ Je li to Čačić prolongirao svoj odlazak iz Vlade?! Odmah nakon izbora govorio je da će otići ako se projekti ne pokrenu do šestog mjeseca ove godine. Potom je taj rok produljio do predstojeće jeseni. Sada mu treba iduće proljeće. I nemojte se zavaravati da će i tada otići. Jasno je rekao da neće voditi projekte. Živi bili, pa se s njim vidjeli. Na sudu.