Kolumne 24.01.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:00.

OSMISLITI UKRASNO DRVEĆE BEZ KROŠANJA I KORIJENJA

Bila je to loša politička procjena. Međimurski HNS zakuhao je kašu koju je sam morao i pojesti. Isti dan kad je preko županijske potpredsjednice Sandre Herman obznanio jednoglasnu odluku svoga predsjedništva da nema elemenata za isključenje Radimira Čačića iz stranke, u večernjim je satima Predsjedništvo HNS-a na državnoj razini odlučilo upravo suprotno – isključilo je Ratka! Međimurci, dakle, nisu pomogli Čačiću, što su željeli, već su samo ubrzali njegovo brisanje iz HNS-a. Naravno, sad je trebalo smisliti kako na to odgovoriti? Ovaj put leđa je podmetnuo županijski predsjednik Matija Posavec. Međimurski haen-esovci ostaju pri stajalištu da se o Čačićevoj sudbini u stranci trebalo izjašnjavati tek po njegovom izlasku iz zatvora, ali ujedno prihvaćaju odluku o isključenju jer tako to ide po stranačkoj hijerarhiji! Sličnog je stajališta i Predsjedništvo HNS-a Varaždinske županije.
Tako su se najtvrđe Čačićeve utvrde povinovale odluci Vesne Pusić i čelništva HNS-a. Je li s time stavljena točka na ovaj slučaj? Dakako da nije. Radimir Čačić zasigurno se ne odriče političkih ambicija. Kojim će putem, i s kime, te tko će mu se pridružiti, valja pričekati mjesec svibanj, kad se vraća kući. Dotle u HNS-u mogu biti relativno spokojni. Možda će tek varaždinska dogradonačelnica Natalija Martinčević uzeti status nezavisne saborske zastupnice.
Iako mlad, naš kolega Velimir Kelkedi ozbiljan je novinar, pa sam i ja njegov tekst iz prošlog broja Međimurja o rušenju drvoreda platana u Ulici ZAVNOH-a, u Čakovcu uzeo za ozbiljno, tim prije jer je do 1. aprila još poprilično daleko. Da to, očigledno, nije aprilili, shvatili su i mnogi drugi građani, pa je o toj temi provedena vrlo brojna rasprava i na Facebooku. Grad bi sada rušio stabla stara tek dvadesetak godina koja toj ulici daju poseban štih, pa je upravo zbog njih zacijelo jedna od najljepših u Čakovcu te bismo je s pravom mogli nazvati avenijom platana. Argument ljudi iz Grada je da to želja tamošnjih stanovnika, odnosno vlasnika obiteljskih kuća. Pa se navodi kako je takvih čak 95 posto! E, da mi je znati kada je i tko proveo taj zavnohovski referendum kad ja osobno poznajem tri obitelji iz te ulice, i sve tri se tome protive.

Ruše mlado kako bi zasadili nešto novo

Oni koji su, navodno - za, kažu korijenje oštećuje nogostupe, uzdiže ih, pa je teško po njima hodati. Neće valjda biti da sve tamošnje dame nose štiklice. Iako osobno imam teškoća s nogama, prošao sam pješačkim stazama s obiju strana, ali od te silne grbavosti ni traga. Tek na pojedinim dijelovima nešto malo napuklina na asfaltu. Dalje, žale se stanovnici, u jesen lišće pada u njihova dvorišta. Vidi, vidi, gospodu. Teško im čistiti svoja dvorišta i otpalo lišće utrpati u Čakomove vreće za zeleni otpad. Nadalje, u Gradu kažu - drvored će rušiti kako bi obavili rekonstrukciju vodovodne i plinske mreže koja se zbog drveća ne može obaviti. Ispada da je ta mreža postavljena točno ispod stabala!? Smiješno.
Biser ove „argumentacije“ za kraj: umjesto platana, zasadit će se novi drvored, i to autohtonog nasada. Ispada da su platane uvezene iz Japana ili Kine, a nisu udomaćene u našim krajevima već stoljećima, pa krase drvorede i parkove u Varaždinu, Zagrebu, pa i samom Čakovcu! Uostalom, upravo drvored platana zasađen je i u Zrinsko-frankopanskoj ulici. Zar će se i tamo rušiti kako bi se zasadile „udomaćene“ sorte, kao primjerice bukva, breza, grab, hrast, lipa, što li ne? Javor zasigurno ne dolazi u obzir jer su ga „stručnjaci“ već rušili na više mjesta u gradu. Kako odluka o vrsti koja će se saditi još nije donesena, mogao bi se uputiti javni poziv međimurskim inovatorima. Projektni zadatak: osmislite ukrasna stabla za drvored s čijih krošanja lišće neće padati u privatna dvorišta i koje može rasti bez korijenja, da ne oštećuje pločnike! Za naše „stručnjake“ nema uzora u brojnim drugim gradovima. Oni bi nekakav ekskluziv, ali s našim novcem.
No, sada ozbiljno o toj temi. Ne planira se ovdje srušiti nekoliko stabala, već njih na desetke. To je čisti ekocid i totalan promašaj koji će svi građani plaćati. Navodno je za to predviđeno više od 600.000 kuna. Poslije toga će Ulica ZAVNOH-a godinama zjapiti prazna i biti bezlična poput neke pustare. „O tempora, o mores!“, zavapio bi Ciceron.
Zaista, čudnih li vremena, čudnih li običaja i ljudi! Još donedavno se u ovom gradu glasno prosvjedovalo kad se rušilo tek nekoliko dotrajalih stabala na Trgu Eugena Kvaternika, a sada, navodno, sami građani traže sječu cijelog predivnog zdravog drvoreda, a i gradski vijećnici šute, čak i oni oporbeni! Čije li interese zastupaju i štite? A kad zabruje motorne pile, bit će kasno za kajanje.

Međimurce ništa ne žulja

To je, eto, prava tema koju je načeo list Međimurje, a mogla se naći i u emisiji „Što vas žulja?“ koju je prošli tjedan HTV emitirao uživo iz Čakovca. Po meni, umjesto „žuljalice“, bila je to prava limunada. Odabir ljudi koji su postavljali pitanja bio je loš.
Na koga su prvog nabasali, snimili ga, pa ma kako to nesuvislo bilo. Po snimljenim prilozima i izjavama većine sugovornika, u Čakovcu i Međimurju zamalo prava idila. Problema nema. Bilo je to 45 minuta besplatne promidžbe na javnoj televiziji. Od toga je odudarala trećina toga vremena koja je bila posvećena romskom naselju Parag u Općini Nedelišće. Tim više što su Romi najviše govorili o divljim odlagalištima svog otpada za koja su sami odgovorni, što su kao sugovornici i potvrdili! Po meni, ova „žuljalica“ bila je urednički promašaj.

Umjesto P.S.-a

Ovakve idile više nema. Tako je izgledao čakovečki gradski park nekada. Šetalo se zemljanim stazama ispod krošnji gustoga raslinja. To nikome nije smetalo jer u park se nije ulazilo sa štiklama ili salonkama. No, vremena su se promijenila. Sve staze su asfaltirane, a drveće osjetno prorijeđeno. Začudo, u znatno bogatijim zemljama parkovi ostaju u što prirodnijem stanju.
U Švedskoj, primjerice, šetnice se prekrivaju usitnjenom korom.
Drveće se održava i njeguje, a ne ruši. U čakovečkom parku, koji je jedan od najstarijih dijelova grada, samo se rušilo.
Nešto drveća je prirodno odumrlo, nešto je srušeno za povremenih olujnih nevremena, a nešto planskom sječom koja predstoji i narednih mjeseci.
Međutim, nigdje se ne vide nove sadnice na mjestima porušenih stabala. Park je sad već toliko prorijeđen da je u njemu sve više čistina koje nikome ne služe. Stječe se dojam da je preživio stoljeća iza nas, ali teško će nadživjeti nas i naše “upravljanje” njime.

Izvor: 3065