OSOBNI POGLED

Novinar bi to trebao znati, ali dopustite da se pravim neuk: tko je nadležan za provođenje zakona o trgovačkim društvima, tko nadzire i tko mora reagirati kada se spomenuti zakon krši, ne incidentno, nego niz godina u kontinuitetu, a isto trgovačko društvo, dakle, poduzeće (da zamijenim nemušt pojam trgovačko društvo posvađan sa zdravom logikom i duhom hrvatskog jezika) u istom nizu godina ima teške probleme u poslovanju, visi nad provalijom stečaja, ima samo na papiru razjašnjenu vlasničku strukturu i za kulisama skrivene stvarne vlasnike i interesne odnose... Izgleda – nitko!
Naime, kaj? Pozivom koji se temelji na Zakonu o trgovačkim društvima – čl. 277, te na Statutu poduzeća, sazvana je odlukom uprave izvanredna glavna skupština Međimurske trikotaže d.d. Čakovec, 10. ožujka u podne, u sjedištu poduzeća.
Dnevni red predložen u pozivu za skupštinu bio je kratak: otvaranje skupštine uz provođenje procedure verifikacije prijava za sudjelovanje i utvrđivanje zastupljenosti temeljnog kapitala, službeno utvrđivanje da je izvanredna glavna skupština valjano sazvana i da može valjano odlučivati, zatim je bio izbor predsjednika Glavne skupštine poduzeća, opoziv članova Nadzornog odbora i izbor novih članova Nadzornog odbora. I gotovo, nema više.
Na skupštinu su došli i predstavnici Udruge malih dioničara - Stjepan Škvorc, predsjednik, i Stjepan Mihoček, dopredsjednik, a po svemu što mi je ispričao S. Mihoček o zbivanjima na toj skupštini, bolje bi bilo da nisu ni dolazili.
Naime, S. Mihoček je želio je postaviti pitanja, pitanja koja se svrstava u sasvim obična, normalna pitanja vlasnika poduzeća (ma kako im mali udjeli bili), na koja godinama traže odgovore i sredstva javnog priopćavanja (dakle, javnost) i mali dioničari, a čudno je da makar državu ne zanimaju ista pitanja, pa makar u vlasništvu ima samo još 1,755% temeljnog kapitala (ako je vjerovati knjigama).
Pitanja glase – kakve firme-kćeri ima MTČ d.d. Čakovec, je li, primjerice, poduzeće MT d.o.o. utmeljeno s istom djelatnošću koju ima matično poduzeće? Zašto se mijenjaju članovi nadzornog odbora, je li netko umro, je li bolestan, je li nekog zatvorilo, uhitilo?
Najvažnije od svega: sazvana je izvanredna skupština, a zadnje redovno zasjedanje Glavne skupštine bilo je 31. kolovoza 2006. godine!?
Nitko nema spoznaje kakvo je bilo poslovanje poduzeća 2006. godine, pa 2007. godine, pa 2008. godine, a nepoznato je što je s 2009. godinom – barem ako se orijentiramo prema onom što bi trebalo postojati, a ne postoji. Zapisnici sa skupština koje su temeljem zakona trebale biti održane svake od spomenutih godina!
S. Mihoček je – budući da mu je bilo uskraćeno i postavljanje pitanja – najavio da će pitanja koja ga zanimaju postaviti javno, preko novina. Evo, postavljena su sva pitanja.
Samo – tko će na njih odgovoriti? Da se opet napravim naivan i neuk, premda o MTČ-u znam dosta iz ranijih istraživanja i pisanja, jednako kao i kolega Vlado Trstenjak koji je kasnije također ronio po labirintima te čarobne gospodarske međimurske enigme, vidim da naivno u nešto vjerujem.
Naime, pa i najbezazlenija udruga građana – bavila se ona zaštitom ptica pjevica, skupljanjem napuštenih pasa i mačaka ili popravljanjem antiknog namještaja ili old timera – da bi održala pravnu osobnost i prepoznatljivost u okvirima zakona, mora svake godine, podvlačim – svake godine – održati skupštinu, usvojiti izvješće o aktivnostima, financijama, saslušati nadzorni odbor, pa zatim sve to lijepo u obliku službenih zapisnika dostaviti županijskom nadležnom uredu za udruge, reviziji... Ako ne dostavi – briše se iz registra, odgovorne osobe se zove na odgovornost...
Gle čuda – kad poduzeće ne ispunjava zakonom zapisane obveze (nema završnih računa, nema revizijskih izvješća), kad o tom istom poduzeću idu u javnost informacije o mogućem crnom scenariju, obustavama rada, a četiri se godine i više čak ni ne saziva skupština društva, onda nikom ništa? I onda se čudimo zašto nam ide kako nam ide, zar ne? I zar je onda čudno da su ljudi uvjereni – u mnogo slučajeva – da je poduzeće, ovo o kojem je riječ ili neko drugo – stalno u pričuvi kao municija za neke političke ili druge obračune, da ga se poteže iz pojasa ili na poduzeće poteže sad inspekcija, sad USKOK, sad netko još strašniji kada to nekome treba ili odgovara. Malog obrtnika s nekoliko zaposlenika (ili kakvu građansku udrugu) zajašu – ako nešto ne štima u roku odmah, svi redom - od inspekcija do svih policija koje imamo, one koji nemaju nekoliko, nego nekoliko stotina zaposlenika, očajnih zbog neizvjesnosti svog položaja i bijede položaja u kojem ih se drži, ne dira nitko. Zašto?

P.S.

A dobra volja i uljuđenost?
Istina je – procedura na zasjedanju glavne skupštine poduzeća je zacrtana, unaprijed utvrđena, pa zapravo nitko nije ništa ni prekršio uskraćivanjem mogućnosti jednom malom dioničaru da nešto pita. Ma kaj ima, taj mali dioničar, uopće pitati? To je, dakle, odnos koji pokazuje da nedostaje (a to nije zapisano u zakonu ni u proceduri) građanske pristojnosti, uljuđenosti, končano dobre volje da se s ljudima komunicira normalno, a ne svisoka, osorno i bahato, baš tako kako komuniciraju oni kojima je svejedno što je nekad u Čakovcu iz pogona MTČ-a izlazilo 160 tona pletiva mjesečno, a sada i do dvadesetak puta manje. Vrlo je rašireno uvjerenje - njih ionako ne zanima razvoj, poslovanje, održanje radnih mjesta, tržište - nego nekretnine poduzeća - žrtve, atraktivno usađene u središte tkiva jednog grada.