Kolumne 28.08.2017. 07:45. Zadnja izmjena: 28.08.2017. 07:50.

Komentar Andreje Šmitran

Ovčice, zašto ne hranite svog pastira?

Travnjak je besprijekorno pokošen. Živica precizno ošišana, a cvjetnjak i prilaz dvorištu jučer uređeni. Kroz uglancane prozore nazire se stol u blagavaonici sa svečanim stolnjakom, netom ispeglanim. Iznesen je svetejši porculan, do njega postavljen ispoliran posrebreni beštek. Zrakom se širi miris domaće juhice sa svježim rezancima, a u rerni pri kraju komad pečenke. Pogača sa sirom uskoro će se zarumeniti.

Ovaj tipičan scenarij uoči najvećeg blagdana nekog mjesta – ili proščeja, odigrao se nedavno i u Zasadbregu. U nedjelju, 13. kolovoza svečarsko raspoloženje bilo je na vrhuncu, no, grč u želucu brojni mještani nisu mogli sakriti.

- Zamjerili smo se našem velečasnom, međusobno su šaputali pokorni vjernici. U njegovu nemilost pali su jer nitko od mještana nije preporučenim pismom, e-mailom, SMS-om, telefonski ili osobno nekoliko tjedana unaprijed pozvao predragog vlč. Ivicu Puškadiju na svečani, proščejski ručak. Župnika je to strašno uvrijedilo jer, kako je objasnio, dolazi iz Zagorja gdje se ovčice otimaju da ugoste svog pastira. Zato je prvu nedjeljnu misu nakon jednomjesečnog godišnjeg odmora iskoristio kako bi s oltara održao prodiku ovčicama, prekorio ih zbog bezobzirnosti i nepoštovanja. On se bori za njih i pati, a ovo dobiva zauzvrat. Badava su se po završetku euharistije mamice naguravale, laktarile, kumile ga, molile i navlačile za rukav da dođe baš k njima, obećavajući da će spremiti ručak za pamćenje.

Nije se obazirao ni na objašnjenja da ga nisu stigli pozvati jer ih je naprosto iznenadio odlukom da proštenje Kraljice mira koje Zasadbrežani tradicionalno slave nakon blagdana Velike Gospe – najčešće zadnje nedjelje u kolovozu, ove godine bude čak dva tjedna ranije. Zbunjeni mještani toliko su se udubili u pripreme koje su morali finiširati dva tjedna ranije no obično da nisu stigli poslati pozivnicu svom velečasnom, niti su je znali na koju adresu nasloviti jer je velečasni baš u to vrijeme bio na zasluženom odmoru. Ipak, Presvetli nije odstupio od svoje odluke – ove godine svojom prisutnošću neće počastiti nikoga. Uvrijeđeno je digao nos, otišao u svoje dvore i bacio se na raspakiravanje kofera. Istih onih koje je namjeravao direktno prebaciti u štrigovečku župu. No, viša sudbina je htjela da zadrži stado koje ga loše hrani.

Pritom je očigledno zbog uvrijeđenosti, povrijeđenosti ili nečeg treće zaboravio kan. 1008. Zakonika kanonskog prava iz 1983. godine. U njemu stoji da je funkcija posvećenih službenika, odnosno svećenika, da "pasu Božji narod". Promjenama koje je uveo papa Benedikt XVI. dodatno je stavljen naglasak na onu plemenitu dimenziju svećeničke službe te je sintagma "pasu" Božji narod spomenutog članka preoblikovana u "služe narod Božji". Za one koji su skloni zaboravljanju ili pogrešnoj interpretaciji: poslanje onih koji prime sveti red je ponizno služiti, a ne biti služen.