Kolumne 14.04.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:37.

400 tisuća ljudi ne prima plaću, a J. Kosor smeta lijepa guza!?

PISMO IZ ZAGREBA

Premijerka države u kojoj četvrtina (400 tisuća) radno aktivnih građana ne prima plaću, šefica vlade čiji su najbliži suradnici – bivši i sadašnji – upleteni u korupciju svjetskih razmjera, predsjednica stranke za čije se vladavine dogodio privredni slom, premijerka države s prenabujalom, potkupljivom i nestručnom birokracijom, javnim poduzećima koje su leglo nepotizma i lake zarade te sa sve više gladnoga stanovništva upire prstom u (lijepu) žensku guzicu kao u hrvatski problem broj jedan!? Zato nam država sve više sliči na psihijatrijsku kliniku u kojoj su – na žalost – pacijenti stručniji i pametniji, ali – na žalost – strpljiviji od tobože stručnoga osoblja. Kao što ste, vjerujem, već čuli, Jadranka Kosor na skupu turističkih pregalaca komentirala je spot u kojemu se, na plaži, u bikiniju, pojavljuje i – zamislite vi tog bogohuljenja – jedna lijepa, dobrostojeća (može i - dobroležeća) stražnjica. U dnu estetski impresivnog kadra duhovita je poruka: „Ne prži predugo.“ Koju dezorijentirana premijerka komentira ovako: „To jest, na neki način, seksistički i sasvim sigurno da neće veći broj turista pohrliti u Hrvatsku ili taj broj neće pasti ako isključimo taj jedan mali kadar za koji mislim da ne spada ovdje.“ Što to premijerka govori?! U što se to upleće?! Poručuje li to da bi ona ipak preuređivala spotove jer joj upravljanje državom baš i ne ide?!

Glišić, sjedni – pet!

Ako J. Kosor smatra kadar (s lijepom stražnjicom na plaži) u kojem se reklamira ljepota – kao što reče ministar Bajs, svekolika – seksističkim, tada ne zna što je to seksizam. Seksizam je, gospođo Kosor, spolna segregacija. A segregacija pak je politika odvajanja i ograničavanja prava dijelova stanovništva na osnovi vjere, rase, ideologije, nacionalne pripadnosti ili spola. Seksizmom se smatra vrijeđanje ili omalovažavanje žena od strane muškaraca. Mada postoji i ženski seksizam. Ima li u spotu kojim se reklamiraju sve blagodati hrvatskoga turizma ičeg uvredljivog za žene? Nema. Čak i ponosna vlasnica inkriminirane stražnjice, studentica prava i manekenka, bivša misica Jelena Glišić kaže: „U tom spotu nema ničeg vulgarnog niti uvredljivog!“ Profesorski bi se to reklo: „Glišić, sjedni, pet. I za stav, i za izgled. Kosor, sjedni, jedan. Zbog mnogo toga.“ Iako se spot sa spornim kadrom već prikazuje na mnogim svjetskim televizijama poput BBC-ja i CNN-a, čiji su kriteriji o bilo kojoj vrsti segregacije izoštreniji i od hadezeovskih, niti jedan urednik nije se požalio da ih gledatelji opsjedaju zahtjevima da se izbaci guza. Je li to premijerkin gaf? Nezgrapnost? Loš trenutak? Podilaženje lažnom moralu? Iako je slučaj Kosor proziran, ipak je malo kompliciraniji.

Moral je ispred Šuškovih pravilnika

Imala je – ali ne samo otkako je premijerka – Jadranka Kosor mnogo loših trenutaka. Naročito otkako je dio izvršne vlasti u koju je ušla, kako to sama reče, zbog Sanadera. Koju je Ivo – kad je pobjegao s malo vitra - postavio za premijerku. Aklamacija – koja nema prisne veze s demokracijom - na HDZ-ovom izvanrednom saboru bila je samo potvrda Sanaderove samovolje. Za povratak u ne tako daleku prošlost koja je za Hrvate ujedno i budućnost, nema prostora. Čim je postavljena za premijerku, J. Kosor je strogoću i odlučnost počela trenirati uglavnom na slabijima te onima koji se ni na koji način ne mogu braniti. Svojom je narcisoidnom reakcijom isposlovala otkaz snimatelju koji je natpisom na majici („Ne treba mi seks jer me Vlada jebe svaki dan“) prenio mišljenje mnogih građana države u kojoj vladarima smetaju čak i lijepe ženske stražnjice. Otkako je postavljena na Markov trg za vladaricu, premijerka opoziciji uvrijeđeno predbacuje kritičnost koju smatra omalovažavanjem njezina lika i djela. Iako jest u stanu iz kojega je zbog od države toleriranog nasilja i grabeži izbačena srpska obitelj, J. Kosor bez trunčice sućuti prema ljudima kojima je Tuđmanov, a kasnije i Račanov, pa Sanaderov te konačno – njezin državni aparat učinio nepravdu, maše Šuškovim pravilnicima i odlukama.

Stanković smije ismijavati premijerku

Da, možda su pravilnici omogućavali da nevojna osoba dobije vojni, prije toga otet stan, ali nikada i nigdje na svijetu to ne omogućava – moral. U tome je kvaka 22, frustrirajuće bezizlazna situacija. Kod moralnih je ljudi moralni zakon ispred nemoralnih, od političkih svemoćnika iskupusanih pravilnika. Zato što se usudio s Pilselom komentirati te na temu njezina stana izvesti skeč, premijerka je Aleksandra Stankovića tužila Etičkom povjerenstvu HRT-a, misleći valjda – s obzirom da snažno utječe na prisavsku uredničku sramotu – da će Povjerenstvo ničice pasti pred njezinom (sve)moći. Naravno da etički kodeks nije povrijeđen, konstatiralo je Povjerenstvo, i naravno da vlast treba neprestano ismijavati, kritizirati i prozivati. Čak je i u vrijeme represivnog komunizma ondašnja jednoumna vlast dopuštala da je se ismijava, o čemu svjedoči i repertoar zagrebačkog „Jazavca“, danas „Kerempuha“. Ma koliko vlastite kritičare prezirala i tužakala te ih pokušala pritiskom ili maknuti iz medija ili barem prisiliti na ublažavanje stavova, uvijek će postojati oni koje je nemoguće zastrašiti.

Bijeg od stvarnosti

Ništa ili je vrlo malo J. Kosor naučila na pogreškama čovjeka koji ju je ustoličio za premijerku. I Sanader vani je glumio svjetskog, demokratskog političara, a čim je zakoračio u domaju, pretvarao se u frajera. Opet, za one koji rabe pojmove, a ne znaju što oni znače - frajer je površan, bahat, uobražen tip koji malo zna, ali mnogo popuje. I J. Kosor ima jedno lice za svijet, a drugo za „stoku sitnog zuba“. Jezdeći Europom, reklamira se kao velika, demokratska reformatorica, ali čim stupi na hrvatsko tlo, nastoji biti frajerica koja će svakome, zaslužio on to ili ne, udariti barem čvoku. Zapravo, J. Kosor se, kao i Sanader, ne snalazi u realnom svijetu. Polusatni rendes s Pahorom, ili protokolarno čavrljanje s Merkelicom, Papom, Putinom ili Obamom jest bijeg iz ove naše nesređene ka-ljuže. To vam je, primjerice, kao kada odete na dobru kazališnu predstavu ili u kino pogledati film s omiljenim glumcem (s dobrostojećom guzom). Dva sata ste u nestvarnoj oazi, u iluziji koja nestaje kada se upale svjetla. Tada ponovo ulazite u stvarnost koja traje, traje i traje. Do novoga bijega. Ma koliko dugačke bile, predstave i filmovi, na žalost, uvijek kratko traju.

Žicala je autogram?!

A u stvarnosti premijerke J. Kosor su i Polančeci, i Kalmete, i ti sve glasniji i sve gladniji radnici, i njihovi prosvjedi, i svakoga tjedna otkrivena velika pljačka pod okriljem države, i opozicija koja se – zamislite – usudi kritizirati, i sva ta mudata piskarala i blebetala, i svi ti dugovi, i sva ta otužna neprivređujuća privreda, i sva ta nezasitna te neposlušna birokracija, svi ti koalicijski partneri koji samo traže i traže, sve te trudnice, svi ti pravi i lažni branitelji, pa – konačno - i taj registar!? Ne’š ti sreće! Nije premijerki lako. Lakše je, shvatit će, ne biti premijerka. Lakše je ustajati ujutro bez Milinovića, Milanovića, radnika, Registra, vojske nezaposlenih za vratom, pa makar Obamu zauvijek gledao samo na teveu. Bilo bi i za premijerku – svatit će to kad-tad – bolje da je Obama nije pozvao u Prag. Zašto? Zato što tada ne bi američkog predsjednika tražila autogram na – pazite – jelovniku i ne bi natjerala građanima Hrvatske crvenilo na lice. Kakva je to državnica koja se pred Obamom zbuni kao šiparica te od njega žica autogram? Kako to da osoba koja nas treba izvući iz krize ne zna kamo s torbetinom te kamo krenuti nakon fotografiranja s Obamom? Ako njoj put mora pokazati Obama, zašto bismo mi vjerovali da J. Kosor zna kuda Hrvatska treba krenuti?! Nakon što je bauljala pred Obamom, mnogima gospođa Kosor više neće biti vodilja.

P.S.
Ništa o na Internetu objavljenom (krnjem) Registru branitelja? Ne nasjedajte. To je događaj koji zaslužuje tek P.S. Naročito nakon što se vlast zbog objave toliko uzjogunila. Naročito zato što je vlast, nakon objave, počela ponovo, i to lopatama, bacati narodu prašinu u oči. Čim je saznala da je Registar obznanjen, J. Kosor bez ikakve je zadrške ispalila da je to (ne)djelo obavještajnog podzemlja. Ako je tako, a nije, tko onda – po J. Kosor - vlada Hrvatskom? Zbog čega postoji obavještajno podzemlje? Ako premijerka zna da postoji obavještajno podzemlje, tada ga mora locirati i – uništiti. Pohapsiti. Ali, ne, uhapsila je naša bajna policija Marka Rakara. Tko je on? Bloger. Novinar. Prenositelj vijesti. Kritičar. Nisu tražili onoga tko je izdao, već onoga tko je izdaju obznanio. Tko je, zapravo, hapšenjem Rakara, nesuđenog suradnika u Uredu predsjednika, bio meta? Josipović. Predsjednik pak cilja malo preciznije: „Registar je iscurio iz Vlade Jadranke Kosor!“ Naravno, jer se Registar u Ministarstvu i nalazio. No, koliko god se svi kleli da sve treba biti prema zakonu, većini je objavom Registra pao velik teret s leđa. Registar je objavljen, a nikome se neće ništa dogoditi, niti će policija onoga tko je dao Registar na uvid javnosti otkriti. Zašto? Zato što bi se znalo ime hrabrog čovjeka koji ne pristaje na manipulaciju. Nakon objave Registra treba naći 100 do 140 tisuća tzv. branitelja koji, kako kaže Ante Kotromanović, rat nisu ni vidjeli. Mnogi su svojedobno, kaže B. Borković, Mladi Jastreb, u branitelje ubacivali i svoje stričeve, babe i djedove. Sada bi se ti ubačeni trebali razotkriti. Samo će se na taj način sačuvati dignitet pravih branitelja.

Izvor: 2868