PISMO IZ ZAGREBA

Koji je najviši politički cilj? Sloboda. „No, ne smijemo očekivati da ćemo iz despotizma u slobodu biti preneseni u krevetu od perja“ - rekao je jedan od najznačajnijih američkih političara i predsjednika (1801.-1809.) Thomas Jefferson. Što to znači? Da nema slobode za slabe. Sloboda se, dakle, ne daje, već se sloboda – uzima. Kada bi nam moćnici slobodu davali, činili bi to na kapaljku. Slobodu bi – tisuće je za to dokaza – i hrvatski moćnici simulirali, a „Pjesmu slobode“ svirali bi pomoću instrumenata nasilja. U proteklih su desetak dana s političke govornice tobožnji timaritelji slobode, vrli hrvatski vlastodršci više puta, kao pravi demokratski simulanti, poručili: „Mi to nećemo dopustiti!“ Neće što?! Neće dopustiti da se gaze naše, građanske slobode? Mo’š mislit! Samo zato što je odvjetnik Damira Polančeca, dojučerašnjeg potpredsjednika Vlade, Anto Nobilo izrekao kuda smjera istraga o aferi HEP-TLM-Aluminij, samo zato što je predsjednik države rekao što misli o – u najmanju ruku – ishitrenoj reakciji Hrvatske odvjetničke komore i njezina, u odnosu prema vlasti gastropodski nastrojenog šefa Lea Andreisa, samo zato što su se opozicija i mediji složili da za skupu kupljenu, a jeftinu prodanu struju te cijenom struje uvjetovanu privatizaciju TLM-a ne može biti kriv samo Polančec, već i Vlada, HDZ-ovci su osuli paljbu po onima koji se USUDE.

Ne žele loše kritike

Premijerka Jadranka Kosor, koja javnosti propisuje čak i kako je treba zvati, zbog tvrdnje da je i ona, kao i ostatak Vladinog te stranačkog kabineta, upletena u aferu „struja“, srdito zbori pred novinarima: „Ovo je politički pritisak na pravosuđe koji nećemo trpjeti!“ A što će? Hapsiti?! Zatvarati?! Stavljati nam brnjice na gubice?! Zastrašivati?! Onemogućavati nam – kao što je to radio njezin šef Sanader – da radimo?! Iako je na odluci o prodaji TLM-a potpis J. Kosor, a Polančeca se tereti da je on sam i odgovoran i – izgleda – kriv za sve nezakonitosti u aferi „struja“, kada se makar i samo primijeti da je uz bok Polančecu bila i J. Kosor, Vladimir Šeks i Andrija Hebrang zbore ovako: „Ovo je politički udar na Vladu i HDZ!“ J. Kosor, HDZ i Vlada poručuju da su nedodirljivi te da neće trpjeti pritiske, kritike i sumnje. E, pa, bogami, hoćete! Legitimno je sumnjati u vaše namjere, u vaše poštenje i u ispravnost vaših odluka. Nakon što je Nobilo poprilično točno detektirao nakanu da se Polančecu što više toga napakira te da se na taj način u proces uvuče (trebao je već raditi društvo Polančecu) Sanadera, a s trenutačne premijerke i ostatka Vlade skine i najmanji trag sumnje za suodgovornost, premijerka je poslala pismo predsjedniku Odvjetničke komore Leu Andreisu:

Pismo L. Andreisu
„Poštovani g. predsjedniče, u zadnjem (valjda – posljednjim, op. B.Vu.) istupima u medijima g. odvjetnik Ante (nije Ante, već je – Anto, op. B.Vu.) Nobilo na neistinit i tendeciozan način (način znači oblik ili metoda na koji se neke stvari događaju, način je društveno ponašanje te je u ovome kontekstu pogrešno upotrijebljen, op. B.Vu.) navodi (valjda - tvrdi, jer navoditi znači i, npr. skrenuti, op. B.Vu.) kako predsjednica Vlade i ministri u Vladi smještaju njegovu klijentu g. Damiru Polančecu, te da se porotiv istog vodi politički proces. Navedene teze su neistinite i Vlada RH ih odbacuje (valjda - negira, op. B.Vu.). Pravosudna tijela RH su neovisna i Vlada ne utječe na rad pravosudnih tijela (trebalo je drugi put izbjeći ponavljanje pojma „pravosudna tijela“, op. B.Vu.). Obzirom na ovakve istupe molimo za Vaše mišljenje dozvoljava li kodeks odvjetničke etike (valjda - odvjetnički kodeks, jer kodeks je skup načela, pa i etičkih, op. B.Vu.) ovakav način istupanja u javnosti i davanja izjava, te predstavlja (predstavljati je, ponovo, kriva riječ, jer ona znači glumiti, biti čiji predstavnik, zastupati koga, op. B.Vu.) li to pritisak na pravosuđe. S poštovanjem predsjednica Jadranka Kosor.“

Šeks savjetuje Josipovića

Pazite - premijerka ne smatra izravno obraćanje predsjedniku HOK-a nedopustivim pritiskom, ali je uvjerena – i ona i vrh HDZ-a – da je Nobilovo obraćanje javnosti posredstvom medija pritisak na pravosuđe!? A kako je reagirao malo poznat L. Andreis? Pokrenuo je stegovni postupak protiv Nobila čim su Šeks i Hebrang digli glas protiv Polančecova odvjetnika. Ispostavilo se da je premijerkino pismo bilo nepotreban autogol. Andreisu je bio dovoljan drugoešalonski mig nakon kojeg premijerku informira da je postupak već pokrenuo. Na što reagira, s pravom, predsjednik države. „Ne sjećam se vremena ili je ono bilo jako davno, u nekom drugom sistemu, kada je HOK reagirao promptno na poticaj iz politike, kao u slučaju Nobilo“ - upozorava članove Odvjetničke komore Josipović te zaključuje da je postupak protiv Nobila pokrenut na poticaj vrha HDZ-a. Na Šeksov odgovor nije trebalo dugo čekati: „Josipović je izašao izvan okvira parlamentarne demokracije... Savjetujem mu da se drži Ustava i ustavnih ovlasti. Kao predsjednik morao bi znati svoja prava i obveze.“ Kritici predsjednika pridružio se, naravno, i Hebrang: „Josipović ne zna gdje je mjesto predsjedniku. Obećao je novu pravednost, a zastupa staru koja je vrijedila od 1945. do 1990. kojoj je i pripadao...“ Nakon što su ga se na presici dohvatili Šeks, Hebrang i glavni tajnik HDZ-a Bačić, Josipović ih je apostrofirao kao „tri tenora“, čime je, očigledno, dolio ulje na vatru.

Tri tenora

„Josipović se zanio u ulozi skladatelja, pa nije vidio da mi nismo tenori, nego baritoni i da nećemo pjevati ono što on napiše“ – poručio mu je Frano Matušić, saborski zastupnik i profesor gitare. Što je to on poručio puku? Kao akademski glazbenik zna, valjda, da je tenor temelj (fundamentum) na kojemu se gradi višeglasni slog, a kasnije se značenje termina proširilo na vrstu glasa, visokog muškog glasa s normalnim opsegom. Bariton je muški glas između tenora i basa. No, tenor može biti lirski, dramski, odnosno herojski te teški dramski, kao, npr. Tristan u Wagnerovu „Tristanu i Izoldi“. Bariton, dakle, nije nimalo muškiji glas. Kada se spomenu tri tenora, prvo se pomisli na pokojnog Pavarottija te Dominga i Carrerasa koji su zajedničkim nastupima pridonjeli popularnosti klasične glazbe u cijelom svijetu. Zato mi nije jasno zašto su HDZ-ovci s takvom zlovoljom odbili Josipovićevo poistovjećivanje s „tri tenora“. Tri tenora, kažu u HDZ-u, podsjeća na aferu „Maestro“, čime, zapravo, Josipović sugerira... Ne, ništa Josipović ne sugerira jer ne postoji afera „tri tenora“, osim, možda one veronske, neprocesuirane sa Sanaderom, Žužulom i Čovićem u glavnim ulogama. U sintagmi „tri tenora“, neopterećeni kriminalom ili bez (mnogo) putra na glavi, prepoznat će – pjevanje. Uštimano pjevanje. Po tuđim notama. A to što su za prije spomenutu vokalnu skupinu hadezeovih političara „tri tenora“ sinonim za kriminal - nije kriv Josipović, već oni sami.

Opozicija treba kritizirati mjere

Hebrang je, očito ljut na suparnika koji ga je deklasirao na izborima za predsjednika, potegao Josipovića ispod pojasa: „Mislio sam da je Josipović klavir, no on je truba (u žargonu je truba onaj koji slabo radi, koji se slabo razumije u što, bezveznjak, op. B.Vu.)!“ Umjesto duhovite dosjetke, tek pokušaj uvrede na koji je Josipović ležerno odgovorio: „Ja sam za Hebranga Louis Amstrong!“ Truba je po ne znam koji put ispao Hebrang. A krši li Josipović, kao što tvrdi Šeks, Ustav ako komentira Sabor, zastupnike, političke vođe te daje ocjene Vladi? Dužnost predsjednika je reagirati. Na što? Na sve. I na loše poteze stranke na vlasti, i na dobre poteze stranke na vlasti. I na loše poteze opozicije, i na dobre poteze opozicije. Predsjednik države ne samo da ima pravo, već i MORA komentirati odluke Sabora i Vlade čije sjednice ima – po Ustavu – pravo i sazivati. Tako, naravno, i svi političari, ali ne samo političari, već i svi građani imaju pravo komentirati, kritizirati i napadati predsjednika države, premijerku te sve ostale političare.
Ustav svima jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. A u SVE spada, valjda, i predsjednik države. Svatko ima pravo napadati Vladu, pa i odvjetnik Nobilo, pa i Josipović koji je – kada su Vladine mjere gospodarskog oporavka u pitanju – napravio prekršaj prema opoziciji. Naime, u jednom od svojih istupa Josipović traži od opozicije da ne skuplja političke poene na mjerama Vlade J. Kosor!? A zašto, predsjedniče, ne bi skupljala? I zašto bi opozicija trebala podržavati činjenicu da J. Kosor čvrsto drži volan u svojim rukama?! Pa, držao ga je čvrsto i Saneder te u petoj vozio ravno u provaliju.

P.S.
Brzojavno. Na aktualnom prijepodnevu premijerka je opoziciji poručila da „nikome, pa ni meni, neće suditi sud Partije!“ Floskula? Ne, u 20 godina hrvatske države, HDZ je na vlasti 16. I neprestano optužuje i sudi. Čak i njima uvijek priležan HTV čiji urednici, stranački suradnici baš ni ne znaju uvijek kako reagirati. Pa tako nisu znali trebaju li u prilogu sa saborskog aktualnog prijepodneva izvijestiti o žustrim polemikama između SDP-ovaca i J. Kosor, odnosno, ministara ili naciji pokazati kako se zastupnici vladajuće stranke uvlače moćnicima. HTV je odlučio puzanje sakriti. I zbog toga im je iz HDZ-a stigao protest. A što je to, gospodo, nego pritisak na javni medij!? J. Kosor i Milanović (za one koji su ga zaboravili - predsjednik SDP-a) napokon su se dogovorili o glasovanju tzv. dijaspore. BiH Hrvati s dvojnim državljanstvom glasovat će u veleposlanstvu i konzulatima za tri (fiksna) zastupnika dijaspore. Zbog tog povijesnog sporazuma, tajkun Lijanović blokirat će cestu u Neumu. Političko sljepilo i bezobrazluk nemaju granice. Na izborima za predsjednika zagrebačkog SDP-a Željka Antunović nije ušla u drugi krug u kojemu će se u nedjelju boriti Davor Bernardić (44,22 posto) i Ivo Jelušić (35,64 ). V. Šeks u nedjelju je Josipoviću poslao još jedno upozorenje da se vrati u ustavne okvire. Ma što to god značilo. Josipović se, vjerujem, na to slatko nasmijao.