Prednosti i nedostaci kasnojesenskog suzbijanja korova u žitaricama!

Struka smatra da su optimalni dani sjetve ozimih žitarica u Međimurju od 10. do 25. listopada, a jesenas je većina polja ovim kulturama sijana tek u zadnjim danima proteklog mjeseca ili najčešće tijekom mjeseca studenog. Glavni razlog tome je velika količina oborina u razdoblju od sredine kolovoza do sredine rujna 2014. (tada smo izmjerili 385 ili nešto više mm, što je 47-48% od ukupne godišnje količine) te još dodatnih 100-tinjak mm tijekom listopada o.g., pa je zbog velike vlažnosti zrna berba kukuruza započela tek od zadnje dekade mjeseca listopada! Budući je kukuruz najčešći pred usjev strnim žitaricama, sjetva ozimina ove sezone kasni, ali zbog iznadprosječno toplog razdoblja u prvom tjednu studenog (jutarnje temperature od +5° do +10°C, a dnevne približno +17°C), klijanje i nicanje tih usjeva je neobično brzo (slično protekloj 2012. i 2013.). Veća količina oborina ponovno je zabilježena od 6. do 8. studenoga o.g. na svim županijskim lokalitetima (tih je dana na mjernim lokalitetima palo 17,4 do 21,8 mm). Stoga je česta dilema poljoprivrednika da li korove u ozimim žitaricama suzbijati već ujesen i/ili čekati kraj zime – rano u proljeće?! Zbog gustog sklopa i relativno visokog rasta ozimih žitarica (pšenica, ječam, raž, tritikale), razvoj korova niskog rasta često ima manji značaj na prirod u odnosu na proljetne “okopavine” (npr. kukuruz, krumpir, šećerna repa, uljna tikva). Novija istraživanja dokazuju da su prosječni prinosi ozimih žitarica na poljima gdje se ne suzbijaju korovi manji 8,7% (raž) i 14,2% (pšenica i ječam). Osim izravnih šteta na smanjenju uroda, korovi u ozimim žitaricama uzrokuju i posredne ili indirektne štete koje se očituju u obliku otežane žetve (npr. priljepača, broćika ili mačak), smanjene vrijednosti proizvoda (nečistoće, nepoželjne primjese), uzrokuju polijeganje usjeva i jači razvoj bolesti (npr. žuta hrđa pšenice proteklog proljeća), zakorovljeni usjevi kasnije dozrijevaju sa zrnom slabije kvalitete, a kod domaćih životinja mogu uzrokovati alergije i dermatitis. Korovi imaju izvrsne mogućnosti prilagodbe, u pravilu ih je nemoguće trajno iskorijeniti, pa kažemo da su korovi pratitelji čovjeka. Iz tog je razloga suzbijanje korova beskonačan, skup i mukotrpan posao. 

U ozimim žitaricama rast i razvoj nekih od najopasnijih korova započinje već ujesen, pa se nekada raširena primjena herbicida u vrijeme intenzivnog travanjskog porasta zadnjih desetljeća počela provoditi već nakon jesenskog nicanja žitarica. Zašto?! Obična slakoperka ili pahovka (Apera spica-venti) je postala zadnjih dvadesetak godina dominantna jednogodišnja korovna trava na mnogim poljima ozime pšenice. Pogoduju joj suha i pjeskovita tla, sjeme klije ujesen na dubini oko 1 cm, dobro busa i razvija glatke i uspravne stabljike visine do 100 cm (rastom je viša od modernih sorti pšenice). Obično u vrijeme klasanja žitarica razvija metlicu sa brojnim klasićima (tada postaje vidljiva u žitnim poljima s veće udaljenosti). Pelud uzrokuje alergije, a jedna korovna biljka proizvede 1.000-12.000 pšena. Prirodno stanište ovom korovu su samo ozime žitarice, a zbog uskog plodoreda i “dugovječnosti” sjemena brzo se širi i osvaja nove površine. Također, zbog jednolične primjene hormonalnih herbicida 1980-tih godina (npr. Deherban Combi-MD, Deherban M, Deherban A ili Dikocid SL, Galium SL, Deherban Fluid i dr.) od početka 1990-ih godina započelo je invazivno širenje ove jednogodišnje korovne trave u poljima pšenice. Od travnih je korova u žitaricama moguće pronaći još lisičji repak (Alopecurus myosuroides) i engleski ljulj (Lolium perenne). Korovne trave najčešće niču ujesen zajedno s posijanom žitaricom. Upravo su jednogodišnje korovne trave posljednjih desetljeća bitno utjecale na noviju strategiju suzbijanja korova u žitaricama - jesensku primjenu već nakon sjetve i  prije nicanja, odnosno još češće nakon punog ponika (faza pšenice 3-4 lista) do kraja busanja! Biološki gledano, korovne trave pripadaju istoj botaničkoj skupini kao ozime kulture (porodica Poaceae ili Gramineae), pa je selektivnost većine kemijskih djelatnih tvari (tzv. “graminicidi”) u žitaricama izražena u ranijim rokovima primjene. 

Od drugih važnijih korova koji rastu u žitaricama svakako je značajna vrsta mačak ili priljepača ili broćika (Galium aparinae), koja od svih korova može najviše umanjiti urode. Jednogodišnja je biljka koja naraste do 150 cm, stabljika je snažna, polegla ili se penje, razgranjena, oštro četverobridna i ljepljiva od čekinjastih dlaka! Dugoljasto lišće ima malu bodlju na vrhu i kukasto-čekinjaste dlake. Plod je dvo-čvorasti kalavac koji se raspada na 2 okruglasta plodića sa gustim dlakama, a svaki sadrži 1 sjemenku. Jedna biljka daje 300-400 sjemenki. Sjeme klije iz dubine tla od 10 cm, a dio populacije niče već u jesen pri temperaturama 11° do 15°C. Sjeme mu je oblikom i masom slično zrnu pšenice pa ga kombajn prilikom žetve ne izdvoji. Zelenom se stabljikom u žetvi ovija oko vitla kombajna.

Isplativost rane primjene herbicida u žitaricama vidljiva je iz činjenice da 100 vlati slakoperke ili pahovke (Apera) po metru kvadratnom smanjuje prinos ozime pšenice za 940 kg/ha a ozimog ječma za 460 kg/ha, odnosno 20-30 biljaka broća ili mačka (Galium) po kvadratnom metru površine može prepoloviti urode!

U sjetvi ozimina treba se pridržavati dobre poljoprivredne prakse – potrebno je osigurati sjetvu čistog sjemena (dorađeno sjeme proizvođačkih kuća), a izbjegavati farmersko sjeme i “tavanušu”. Obratiti pozornost na dobro osmišljen plodored (naročito u integriranoj proizvodnji), pravovremenu i kvalitetnu obradu tla, sa optimalnim gustoćom sklopa, uravnoteženom gnojidbom i održavanjem optimalne pH-vrijednosti značajno utječemo na kondiciju žitarica. Kako u žitaricama zbog gustoće sklopa nije moguće provoditi mehaničke mjere suzbijanja korova (npr. kultiviranje), tada je upotreba herbicida primarna mjera protiv neželjenih biljaka u takvim usjevima. Primjena herbicida u ozimim žitaricama već u jesenskom roku bit će potrebna ako smo žitarice posijali rano, a polja su zakorovljena najopasnijim vrstama opisanim u uvodu (Apera, Galium) – tada je kritični broj za jesensko-zimsko razdoblje 0,5-1,0 neželjenih biljka/m². Ostali jesenski korovi niskog i srednjeg rasta (npr. mrtva kopriva, čestoslavica, mišjakinja ili “črevec”) imaju značajno manji negativnu utjecaj na žitarice gustog sklopa, pa je njihov prag štetnosti puno veći i iznosi 15-20 biljaka/m².

Kada i koje herbicide primijeniti?!

Već nakon sjetve a prije nicanja kulture primjenjuju se rezidualni herbicidi na dobro pripremljenom i usitnjenom tlu, a za dobru selektivnost sjetva mora biti obavljena na propisanu dubinu (prosječno 5 cm). Većina danas registriranih herbicida za primjenu ujesen mogu se koristiti već nakon sjetve kada aplikacija ne ovisi o razvojnoj fazi, ali ovim se tretiranjem korovi suzbijaju napamet (nisu niknuli pa ne možemo procijeniti njihovu kritičnu brojnost) (vidi tablicu 1). Voditi računa o tome koji herbicidi se smiju koristiti u pojedinim vrstama strnih žitarica! Primjerice, u ozimoj pšenici, ječmu i raži su dopušteni pripravci na osnovi pendimetalina (Stomp 330E) (ali primijenjeni samo nakon sjetve a prije nicanja usjeva!), vrlo česta kombinacija Filon + Logran WG je dopuštena u usjevima ozime pšenice, ječmu, raži i pšenoraži (tritikale), noviji herbicid Herbaflex je dopušten u ozimoj i jaroj pšenici i ječmu, a stariji Tornado SC samo u ozimoj pšenici i ječmu. Pojedinih smo sezona zabilježili i njihovu fitotoksičnost, naročito kada je nakon primjene pala velika količina oborina (više od 45 mm u jednom danu). Nakon nicanja kulture u jesen, od faze tri lista, pa do jesenskih negativnih temperatura (mraz) primjena herbicida ekonomičnija je i ekološki povoljnija, jer se koriste niže doze ili količine, a neželjene biljke ih usvajaju preko korijena i lista pa je učinkovitost bolja. Važno je ne tretirati žitarice jesenskim herbicidima u klijanju i nicanju! U kasnijim rokovima sjetve moguće je primjenu herbicida od tri lista do početka i/ili kraja busanja primijeniti krajem zime ili rano u proljeće. Pri “jesensko-zimskom” suzbijanju korova u žitaricama voditi računa o dnevnim i noćnim temperaturama zraka. U satima primjene herbicida poželjno je da dnevne temperature budu veće od 5°C (optimalno je između 8° i 10°C), a najniže bi noćne vrijednosti trebale biti iznad 0°C!

Nedostatak jesenske primjene herbicida u žitaricama je što ovim tretiranjima ne suzbijamo višegodišnje korove (npr. osjak, slak). Neke djelatne tvari iz skupine  sulfonilureja herbicidi (npr. triasulfuron) na zemljištima s nepropusnim slojem i pH vrijednostima većim od 6,5 mogu nakon višegodišnje primjene štetiti osjetljivim kulturama u plodoredu (npr. šećerna repa, luk, uljana repica, lucerna i dr.). 

Sami proizvođači žitarica moraju odabrati strategiju suzbijanja korova prilagođenu svakoj parceli i situaciji, odnosno odlučiti o potrebi, načinu i vremenu suzbijanja korova u žitaricama. Pritom se valja rukovoditi spoznajama o zakorovljenosti (kolika je zastupljenost jednogodišnjih korovnih trava, ima li višegodišnjih korova?), fizikalno-kemijskim svojstvima tla, osnovnim saznanjima o herbicidima, te novčanoj dobiti nakon njihove pravilne primjene.