Putna tovarušica Ana Katarina Zrinski

Ove bismo godine trebali obilježiti 340. obljetnicu odlaska Ane Katarine Frankopan-Zrinski (u.16.studenog 1673., r. 1625.), hrvatske banice, supruge Petra Zrinskog i sestre markiza Frana Krsta Frankopana. Ovo „trebali“ nije samo zato što je riječ o Petrovoj životnoj družici te stoga i pripadnici slavne obitelji (koja bi morala biti „sveta“ u memoriji ovoga kraja!), nego ponajprije zato što je riječ o iznimnoj osobi koja je imala vrlo važnu ulogu i pripremanju pobune („urote“) sudjelovanjem u pregovorima i dogovorima, ali koja je istodobno bila i priznata književnica, jedna od rijetkih takvih u hrvatskoj književnosti. Zato bih i ovu prigodnicu želio ispuniti nekim važnijim napomenama o njezinom najvažnijem djelu, molitveniku čiji je izvorni naslov Putni tovarus vnogimi lipimi, nouimi i pobosnimi molitvami iz Nimskoga na Hervatczki jezik istolmachen i spraulyen.Po meni Groff Frankopan Catharini, Gospodina Groffa Petra Zrinszkoga hisnom Toaurussu. Peruich szada ù stampi na svit dan, i vnogim pobosnim lyudem na vsiuvanie i touaristuo vdilyen. Leta M.DC.LVI. V Benetkih pri Babianu z-Dopuscheniem Obchinszkim.
Naslov, Putni tovaruš, je dakle knjižni suputnik, „prijatelj na putu“, knjižica koju vjernik ima uza se za čitanje u trenutcima predaha. Međutim, molitvenici bijahu, kako s pravom ističe Juraj Kolarić, i društvena i kulturno-prosvjetna činjenica, s njima se molilo (ne samo iz njih!), oni bijahu i obiteljski priručnici s raznim podatcima, prave male „pučke enciklopedije“. Zato se i na početku Tovaruša nalazi kalendarij te napomene o godini i „gibučim svetkima“.
U priređivanju djela Katarina Zrinski nasljeduje tri tradicije: a)biblijsku, b) pučku i c)baštinjenu hrvatsku književnost, ne samo kajkavsku. Na svojevrstan način te su tradicije objedinjene već u uvodnoj pjesmi, naslovljenoj Vsakomu onomu, ki štal bude ove knjižice. Početni stihovi glase:
Ni za drugo navom svitu
Človik stvoren od ruk Boga,
Kad mu dušu plemenitu
Da srid raja zemaljskoga,
Neg da ovde tako hodi,
Tako živi i putuje,
Da se v smerti prav nahodi
I da v nebu gospoduje.
Da je nasljedovanje biblijsko, jasno je već tematskim odabirom; uostalom, čitav će molitvenik odisati vjerničkim duhom, dakle iskazivat će duboka kršćanska autoričina uvjerenja. U skladu s time je i posveta: „Vsemogučemu Neba i Zemlje Stvoritelju, Otcu, Sinu i Duhu Svetomu, Božtvu nerazdijeljenomu, početku i sveršetku nezrečenomu, neprocinjenomu, vsega i vsakoga dobra zdencu obilnomu, neprestajučemu Bogu dragomu, slavnomu, velikomu na hvalu, diku i vzvišenje“. Općenito, biblijsko nasljedovanje u Putnom tovarušu dvojako je, kao vjerna i slobodnija parafraza. Tako u Molitvi za dobru i sričnu smert Katarina započinje proslovom iz Evanđelja po Ivanu, ispisanom kajkavskom ikavicom (ozaljski krug): U početku biše riči rič biše pri Bogu, i Bog biše rič, to biše v začetku pri Bogu. Vsa po njem včinjena jesu, i prez njega ništar ni včinjeno, što včinjeno jest. U njem biše žitak i žitak biše svitlost ljudi, i svitlost v tminah sviti, i tmine nisu nje objele itd.
Pučko nasljedovanje vidi se ponajprije u metričkoj strukturi, osmerac bijaše najoptjecajniji pučki stih ali i po nizu leksičkih jedinica. A da je djelo sastavnica ne samo onodobne hrvatske barokne književnosti nego da je utkano u književnu hrvatsku dijakroniju, to su evidentne činjenice. Tako recimo, kićeno naglašavanje ljudske prolaznosti pamtimo kod Gundulića – u uvodnom, prvom pjevanju on piše:
Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ćeš paka niže pasti!
Onda, zadnji stih navedene Katarinine uvodne pjesme I zdrav budi, za me moleč priziva hrvatsku i pisanu i književnu dijakroniju jer ćemo, recimo, na kamenu Bašćanske ploče naći slično: da iže sde živèt, moli za nje Bogu. Naravno da će ti utjecaji biti međusobno neprestance isprepleteni, stalno nadopunjavajući jedan drugoga. Tako je autorica molitve sabrala kakono pčela iz vnogih rožic slast vzamši, sabrala ih je da po njih u ovoj suznoj dolini prohodečim čas krotkiji, put sričniji i koristniji včini se, dalje, kako iz mora vode sopet u more zbijaju, tako želi da se sve molitve stope u hvalu Stvoritelju, a Djevica Marija neka ravna i pelja lađu žitka našega po ovoga zburkanoga svita morju, stazah i putih, da ne zabludimo, ne zajdemo i u grih ne ftonemo…
Kruna trovrstnoga nasljedovanja je autoričin Himnuš S.Barbare, jedina u Tovarušu ostihovana cjelina, pored spomenute početne; naime, tema je biblijska, nasljedovanje književno – slične stihove nalazimo, primjerice u Krajačevića, a prožimanje usmenonarodno, jer u narodu cirkuliraju umnogome sukladne popijevke: Zdrava budi, o dievica, Jezušova zaručnica,! Paradižumska ružica, liepe duhe fijolica; Drage Barbare, denes dodovnice,/ Den se obsljužava drage devojčice.
Moglo bi se (trebalo!) o djelu i autorici puno više, no zaključno se može reći ovo. Autorica je žena, što je za ono doba svakako bilo nesvakidašnje, k tome i prva hrvatska književnica. Djelo objedinjuje tri hrvatske tradicije, međusobno isprepletene. Knjižicom su razmaknuti okviri molitvenika, njome je autorica htjela da bude namijenjeno najširim pučkim staležima. Djelo je stilski čisto, jednostavno, bez pretjerane barokne kićenosti. A važnije je da se djelom afirmiraju etičke odlike, temeljene na dubokoj, iskrenoj autoričinoj katoličkoj vjeri. Napokon, djelo je plod iskrene, dubokovjerničke i ispaćene duše, ono svjedoči o osobnosti jedne značajne žene u hrvatskoj povijesti a istodobno je značajan prilog hrvatskoj književnoj dijakroniji, poglavito kajkavskoj.
Ana Katarina Zrinski podijelila je, nažalost, tragičnu životnu sudbinu sa svojim suprugom i bratom: poslije tragedije u Bečkom Novigradu, ona je s kćerkom Zorom otpremljena u Graz. Nakon mnogih kombinacija o njihovoj daljoj sudbini, Zora je, odvojena od majke, odvedena u uršulinski samostan u Celovcu a majku pak smjestiše u dominikanski samostan u Grazu, gdje – shrvana bolešću i mnogobrojnim obiteljskim tragedijama – umire u 48.godini života.
Bez obzira na tu sudbinu, ravnamo se po onoj „Verba volant, scripta manent“ (Riječi lete a ono što je napisano ostaje“): Katarina Zrinski ostavila je svoj neizbrisiv trag u pisanom djelu.

P.S. Ako je tako, volio bih da dobiti odgovor na pitanje koliko je po našim školama i privatnim, kućnim knjižnicama Putnoga tovaruša, što ga je 2005. objavila čakovečka Matica i Sveučilišna knjižnica a za tisak priredio dr.Zvonimir Bartolić, knjige (troknjižja) koja je ubrojena među sto najljepših knjiga na svijetu!?