S OBZIROM NA MILANOVIĆEVU SPOSOBNOST, BDP MALO PADA

Bi li se itko tko je imalo upućen u neoliberalne ekonomske „zakonitosti“, tko poznaje odnose u hrvatskoj politici, tko se sjeća svih napora učinjenih u dva i pol desetljeća da se Hrvatska deindustrijalizira, tko poznaje strukturu ostataka hrvatske privrede, tko je spoznao mogućnosti Zorana Milanovića i njegove Vlade, tko zna intelektualne i kreativne mogućnosti hrvatskih menadžera i tajkuna (čast izuzecima)... trebao iznenaditi što domaće gospodarstvo pada već jedanaesti kvartal? Koja je od hrvatskih vlada u višestranačju, dakle, od ‘90. do danas, uistinu radila u interesu države i društva, a ne isključivo pojedinaca, klike, tajkuna, banaka? Koja to hrvatska vlada nije zavlačila ruku u novčanike građana i džeparila do besvijesti? Pa, u vrijeme rata su - tobože za oružje - pokrali i penzionere. Političko-tajkunsko-mafijaške elite višestranačje su shvatile kao priliku za pljačku, za pretvaranje nekad društvenog, a potom državnog u njihovo. Tomislav Karamarko već mjesecima trabunja o lustraciji koja bi moju malenkost i te kako veselila, jer treba lustrirati - slažem se - sve one koji su radili protiv države i naroda, sve one koji su radili protiv čovječnosti, sve one koji su se baveći se javnim poslom ogriješili o ona etička i profesionalna načela koja društvu - a onda, jasno, svakoj osobi - jamče dostojanstvo u materijalnom i moralnom pogledu.

Kradu jer vole Hrvatsku

U Kramarkovoj je glavi prava zbrka - u njegovim sivim stanicama još uvijek bjesni rat između partizana i ustaša, njegov spokoj narušavaju zvijezde petokrake, u snovima ga, očito, proganja Tito... i to toliko da za išta drugo nema mjesta. Kad dođe na vlast, prvo će se, kaže, obračunati s avetima prošlosti. Vratit će nas, dakle, u ‘45. ili ‘48. Osnivat će narodne sudove da presude bivšim komunistima. A njih je najviše u HDZ-u. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih u HDZ je ušlo gotovo 100 tisuća komunista (a među njima, naravno, udbaša, špiclova, policajaca batinaša), komunista karijerista, a to je, priznat ćete, najgori kadar. Zamislite ljevičare koji su - zbog položaja i „ljubavi prema domovini“, mogli u kolo s Gojkom Šuškom?! U SDP-u je devedesete ostalo 40 tisuća komunista, a u Koaliciji narodnog sporazuma, kod Savke i Tripala, 15 tisuća. Treba li sve njih lustrirati (očistiti od grijeha)? Ne. Iz vlasti treba isključiti, protjerati (ili samo - prokazati) one koji su svojim osobnim djelovanjem ugrozili dostojanstvo i živote sugrađana. S lustracijom se ne smije zaustaviti na 1990. jer su se po društvo, državu i građane od devedesetih do danas učinili takvi grijesi da ih ni more svete vodice ne može isprati. Ne, nisam mislima odlutao kada sam s 11. po redu kvartalnog pada BDP-a skrenuo na Karamarka i lustraciju.

Karamarka 

proganja Tito

Posljedice po društvo i državu pogubnih odluka tadašnje političke elite osjećaju se i danas. Došli su na naplatu grijesi pohlepe i zločina protiv dostojanstva više od četiri milijuna građana. I, naravno, danas ne ispaštaju grijehe oni koji su krali, otimali, pljačkali, varali, lagali, obmanjivali, već ponovo ispašta četiri milijuna po ne znam koji put opljačkanih i prevarenih. A prevarit će ih, ponovo, HDZ, ovaj put s Karamarkom na čelu, jer će se ponovo u XXI. stoljeću boriti s partizanima, komunjarama, crvenom aveti koju predvodi davno upokojeni Tito. Obračunat će se i s onima koji tvrde da je Josip Broz za njih dobar skroz. A tko će se i kada obračunati s onima koji četvrt stoljeća pljačkaju narod? Zar je Karamarko na njih zaboravio?! Ili želi pljačku nad pljačkama - koja je tisuću puta veća od one u vrijeme autokratske vladavine Ive Sanadera - gurnuti pod tepih? Lustracija partizančina je, naravno, tupo, glupo zamagljivanje. Uostalom, tko je od tih 24 godine vladao većinu vremena? HDZ. Tuđman. Sanader. Kosor. I, naravno, Karamarko koji je bio šef tajnih službi, priležni suradnik i Stjepana Mesića, i Ive Sanadera, i Jadranke Kosor. Čovjek za sva vremena. Proglašavam li ja to njega krivcem za ekonomsko posrnuće?

Najveće su 

komunjare u HDZ-u

I njega, i Milanovića, i HDZ, i SDP koji je kao vlasti vjerna, kukavna opozicija HDZ-ovcima držao ljestve. Reče u posljednjem intervjuu Tuđmanov udbaš Joža Manolić da jako zamjera bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću što ništa nije učinio da vrati opljačkan novac u Hrvatsku. Je li Mesić mogao po tom pitanju išta učiniti? Mogao je. A zašto to nije učinio barem u drugome mandatu?! Zašto je i on šutio o Sanaderovim bogaćenju? Hoće li i njega Karamarko lustrirati? Ako hoće, mora lustrirati dvije trećine vodećih HDZ-ovaca koji su devastirali hrvatsku industriju, koji su uništili svu proizvodnju kako bi se pojedinci bogatili jeftinim uvozom bofl robe, a političari izdajnici dobili pinku ispod stola. Niti jedna vlada dosad nije znala vratititi oteto i nije znala opljačkano nadoknaditi. Dosad niti jedna vlada nije imala ekonomsku strategiju, nije imala dobre ministre gospodarstva, vizionare koji bi radili za opće dobro. Svi su oni zasukali rukave kako bi što vjernije, sa savinutom kičmom i ispruženom rukom (malo mrvica, gospodaru, i meni), služili bankama, krupnome kapitalu. Nekad i te kako popularan šef HNB-a bio je mali od Todorićeve kužine. HNB je služio Todoriću i ostalim tajkunima. Čini danas to isto i Vujčić, samo s još pomoznijim gardom od Rohatinskog, s još uzdignutijim nosom.

Pada sve što ne bi smjelo pasti

Hrvatsko gospodarstvo pada iz kvartala u kvartal zato što je proizvodnja uništena i stoga što ovisimo o okruženju kojem također ne cvjetaju ruže. Čak i njemačko gospodarstvo raste na razini statističke pogreške ili stagnira, pa nama s tog stola (negdašnjeg obilja) neće pasti niti mrvica. Mi smo za europsku i svjetsku ekonomiju tek slijepi ekonomski crvuljak u produženoj agoniji. Ozbiljne vlade planiraju nacionalnu tehnološku budućnost, znaju s čim raspolažu, što mogu kratkoročno, a što trebaju činiti na duge staze. Znaju kojim resursima raspolažu i znaju kako ih najbolje iskoristiti. Zemlja s toliko šuma i s toliko kvalitetnog drva, zemlja s toliko kreativnih ljudi busa se u prsa što je u nju konačno došetala Ikea. Mnoge inozemne vlade planirale su, ili, točnije - provodile ne samo sektorsku industrijsku politiku, već su i privatnim vlasnicima diktirale što proizvoditi, učinivši tim opravdanim pritiskom i državi i privatnicima dobro djelo. Hrvatske vlade nisu u stanju odrediti ni to na čemu bi se eventualno sutra mogao temeljiti ekonomski rast. A on se može temeljiti na poljoprivrednoj proizvodnji (zdrave hrane), na razvoju energetike, na prerađivačkoj industriji oslonjenoj na poljoprivredu, na turizmu i na gospodarenju vodama. Kontinuirani pad BDP-a posljedica je pomanjkanja ideja i strategije.

Postali smo imuni na neuspjeh

Kad slušate Branka Grčića i Tihomira Jakovinu, počnete se čuditi i tomu da u državi u kojoj su oni ministri teče voda iz slavina. 

Kada slušamo to enciklopedijsko neznanje i ginesovsku nezainteresiranost Zorana Milanovića za ... ama baš sve, tada nas gospodarski pad ne može iznenaditi. Iznenađuje nas, s vremena na vrijeme, kada se malo trgnemo i mućnemo glavom, kako smo postali imuni na neuspjeh i lijenost onih koji bi nas svaki dan trebali obasipati idejama i marom. 

Za Milanovićevu vladu je uspjeh nad uspjesima objava registra branitelja (što osobno podržavam) te objava visine plaća onih koje se plaća javnim novcem. I sada se u medijima organizirala hajka na one koji najviše zarađuju. Hajka na liječnike, vrhunske stručnjake za transplantacije vitalnih organa. Vidi vraga, Leko je tek 45. po plaći u državnom hranidbenom lancu, a Milanović tek 89. A zašto bi i po čemu to Milanović morao biti prvi po mjesečnoj zaradi?! 

Ako ga mjerimo po uspješnosti i radu (kažu da zadnji dolazi na posao, a prvi odlazi), ako ga mjerimo po uspješnosti vođenja Vlade, tada bi u primanjima trebao biti 8.900-ti a ne 89. Kao što sam ovih dana izjavio medijima - treba mijenjati političku i ekonomsku paradigmu, ali to ne mogu i ne znaju učiniti ni SDP ni HDZ. Oni nas mogu i dalje gurati u ponor. A ponor je jako dubok.

P.S. Kada politiku ne zna voditi vlast, vode ju građanske i ckvene udruge, vode ju popovi, aktivisti avanturisti, civilno društvo... I to s pravom, jer netko se mora baviti procesima kojima se na bave Sabor i Vlada. Politikom se bavi biskup Ivas koji mrzi - usprkos tomu što je Božji sluga - sve što nije desnije od najdesnijeg. Njemu advokatira Marko Perković Thompson, politički narikač čije pjesme u ljudima bude najprizemnije osjećaje, porezni utajivač koji - zamislite - optužuje mlade okupljene pred i u šibenskom klubu Azimutu za fašizam!? Politiku nam vodi Željka Markić koja mudro iskorištava nesposobnost Milanovića i Milanovićevih ministara. Markićkina će skupina ponovo skupljati potpise, ovaj put za promjenu izbornoga sustava. Promjeni se protive i Milanović i Karamarko. Zašto? Zato što umjesto naroda oni žele krojiti sastav Sabora u koji šalju poslušnike.