Samo ubrzanjem može se dostizati bolje od sebe

U nekim prijašnjim vremenima imperativ političara i ljudi na rukovodećim mjestima u Međimurju bio je ostvarivati brži razvoj od republičkog prosjeka jer se samo tako moglo izići iz kruga nerazvijenih područja u kojem je naš kraj do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio. To se danas malo zna. Zahvaljujući njima, ali i privrednicima i njihovim zaposlenicima, u tome se uspjelo. Iz nerazvijenog, tadašnja općina Čakovec ušla je u status višeg, interventnog područja, da bi, naposljetku, dosegnula i razvijene. Tih godina nije bilo nijedne novogodišnje inventure, a da se nisu nabrajali novoizgrađeni proizvodni pogoni i tvornice u kojima su Međimurci našli zaposlenje i zarađivali svoj kruh. Ne može se reći da su tekli med i mlijeko, ali unatoč teškoćama, bilo je snage da se ide naprijed brže od drugih.
Tako bi danas i Republika Hrvatska morala težiti bržem gospodarskom razvoju od prosjeka Europske unije želi li barem zaustaviti zaostajanje za njom, ako već nije u mogućnosti postupno je dostizati. S planiranih jedan do jedan i pol posto godišnjeg rasta, a i to je upitno, trebat će nam desetljeća da se približimo prosječnoj razvijenosti EU. Suludo je uspoređivati da toliki rast, kakav mi planiramo, imaju i razvijeni u Europi. Brojčano, u postotcima možda da, ali za njemačkih i inih drugih 1,5 do 2 posto nama treba barem 5 do 6 posto rasta samo da održimo sadašnju razinu zaostajanja. Dok se to ne shvati, ne piše nam se dobro.
Ovo napominjem jer svjedočimo da nam ni ove godine ne nude optimizam. Nestrpljivo čekamo vizionare i stručnjake koji će doista pokrenuti Hrvatsku, koji će imati umijeća i smjelosti da se liše ofucane sintagme kako je recesija i ne može se bolje. Nedaleka prošlost uči nas, da nije tako, ili ne bi trebalo biti tako, barem ne na svim razinama. Kakva to recesija priječi brži razvojni iskorak neke općine, grada ili županije ako imaju projekte, znanja i ljude da ih provedu? Tko ih priječi? Nažalost, najčešće politika svojim uplitanjem i određivanjem prioriteta koji to ponekad objektivno nisu.
Čudni neki
prioriteti
Recimo, Hrvatske ceste u svom su ovogodišnjem planu izgradnje i održavanja državnih cesta namijenile tri milijuna kuna za projektiranje prometnih obilaznica u Međimurskoj županiji. Za sjevernu obilaznicu Čakovca bit će izdvojeno 1,3 milijuna kuna, za južnu Nedelišća milijun te za obilaznicu Preloga 700.000 kuna. Ako će se ove godine tek započeti s projektiranjem, kada će onda krenuti izgradnja? Stoga je u potpunosti opravdana ljutnja u Murskom Središću što njihove obilaznice nema čak ni u novcu namijenjenom tek za projekte. Koliko god trebaju obilaznice Čakovcu, Nedelišću i Prelogu, u Murskom Središću ipak je prometno stanje najkritičnije, poglavito zbog intenzivnog kamionskog prijevoza koji prolazi samim središtem grada. Tko li je to kreirao prioritete za Međimursku županiju?
Kako je to u sličnoj besparici bilo nekoć? Komunalna infrastruktura u naseljima, uglavnom električna niskonaponska mreža, trafostanice, vodovod, društveni domovi i poljski putevi rješavali su se novcem prikupljenim putem mjesnih samodoprinosa građana. Za izgradnju magistralnih cesta u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj sredinom sedamdesetih godina raspisan je zajam. Po određenim kriterijima utvrđeno je kolike bi vrijednosti obveznica trebali upisati građani, radnici, obrtnici i poduzeća na pojedinom području.
Kao i u svim sličnim akcijama solidarnosti prije i poslije, Međimurci su prednjačili i kod upisa ovog zaj-ma. Kao jedinstvena općina Čakovec, s upisanih 175 posto zajma od planiranog, bili su uvjerljivo prvi na području Zajednice općina Varaždin i među trideset najuspješnijih općina u Hrvatskoj. U Međimurju je upisano zajma za ceste u iznosu od 66 milijuna tadašnjih dinara. Najveći dio utrošen je za izgradnju nadvožnjaka u Čakovcu, kod Hrasta. Velebna je to grdosija od 96 metara lukova na betonskim stupovima, a s pristupnim rampama ukupne dužine 470 metara. Nadvožnjakom je premošćena željeznička pruga Čakovec – Kotoriba. Bio je to izuzetno važan objekt prometne infrastrukture kojim su prometno povezani sjeverni i južni dio grada jer je dotadašnji prijelaz u istoj razini s prugom i drvenim mostom preko Trnave predstavljao „usko grlo“.
Poglavar sam
sastavlja vladu
Trebalo je imati viziju i ljude koji je znaju i mogu ostvariti. Ima li to i tim župana Matije Posavca koji starta s prvim danima nove godine, vidjet ćemo. Naposljetku, sam je izabrao svoje najbliže suradnike, i to mu ne treba zamjerati. Doduše, bio je raspisan javni natječaj za nove pročelnike županijskih upravnih odjela, ali se, osim izabranih, s dvije iznimke, nitko drugi nije javio. Tome se zaista ne treba čuditi. Većina je bila svjesna da pravo na odabir najužeg sastava svoje vlade ima njezin poglavar jer će s njima dijeliti uspjehe i neuspjehe te ocjene po isteku mandata. Stoga se čudim onima koji su u čudu da u eri goleme nezaposlenosti u Međimurju nije bilo više kandidata za pročelnička mjesta.
Njima se ne rješava nezaposlenost! Uostalom, ovom, nazovimo je, minirekonstrukcijom županijske vlade, promijenjena su samo dva pročelnika na čija su mjesta došli haenesovci Branko Sušec i Alen Kajmanović, dok su Doris Srnec, Stjepan Baranašić i Vesna Haluga i do sada obnašali te dužnosti. Stranke na vlasti svuda biraju ministre iz svojih redova, a na županijskoj razini pročelnici i jesu međimurski „ministri“. Ali, za druga radna mjesta, ako ih ima ili kad ih bude, neka pruže šansu ostalima.

Umjesto P.S.-a

Uvijek pri spomenu čakovečkog nadvožnjaka kod Hrasta u sjećanje mi se vraća najteže razdoblje moga rada na Radio-stanici Čakovec koja je bila smještena u zgradi ondašnjeg Projektnog biroa GK-a Međimurje, u Nazorovoj. Biroovska polovica objekta srušena je, a mi smo i dalje emitirali program.
Pored nas su kamioni navozili materijal na trasu nadvožnjaka. Treštali su teški građevinski strojevi, bageri i valjci. Danima i tjednima tresli su se i tlo i zgrada, kao za najjačih potresa, koji su u ovom slučaju izuzetno dugo trajali. Vjerojatno se ponešto od te buke čulo i u eteru. Zahvaljujući tadašnjem direktoru Muzeja Međimurja Željku Tomičiću, u posljednji čas prije urušavanja, Radio je preseljen u prostorije na bedemima Staroga grada. Bilo je to krajem listopada 1978. godine, kad je gradnja nadvožnjaka bila već u završnoj fazi. Zbog kompletnog preseljenja, Radio-Čakovec na srednjem valu od 312 metara ili 962 kiloherca, nije emitirao program samo pet dana.