Saznajte više o individualiziranim metodama i postupcima u nastavi

Željka Slaviček

Dok prilagođeni program preporučuje i dopušta da se redovni program „smanji“ i tako omogući razumijevanje i usvajanje gradiva, individualizirani postupci odnose se na primjenu onih metoda, sredstava i didaktičkih materijala koji podupiru posebne edukacijske potrebe djeteta (primjerice potrebe uvjetovane teškoćama čitanja i pisanja, oštećenjem vida, oštećenjem sluha, cerebralnom paralizom). Za učenike s disleksijom preporučuje se školovanje po redovnom program uz primjenu sljedećih individualiziranih postupaka.

Prilagođavanje teksta odnosi se na povećavanje fonta na minimalno 14, pisanje teksta u Verdana ili Arial stilu, povećavanje razmaka između riječi i rečenica, povećavanje razmaka između redaka, podebljavanje dijela ili cijelog teksta, podcrtavanje, uokvirivanje, markiranje dijela ili cijelog teksta koji je važan za razumijevanje ili učenje. Prilagođavanje prostora za čitanje i pisanje podrazumijeva pregledan plan ploče, blizinu ploče i učitelja, osvjetljenje prostora, veći format bilježnice. Prilagođavanje nastavnih sadržaja odnosi se na davanje sažetka nastavne cjeline, pojednostavljivanje prikaza, zemljovida; izdvajanje bitnog, izostavljanje detalja. Skraćivanje teksta znači smanjivanje broja činjenica u tekstu i izdvajanje bitnih pojmova, dok planiranje teksta znači izdvajanje i objašnjenje ključnih riječi, fraza ili izreka u tekstu i postavljanje kraćih, jednostavnih i direktnih, nedvosmislenih pitanja. Prilagođavanje razumljivosti odnosi se na korištenje jednostavnih i kraćih rečenica (ne počinjati rečenicu prilogom, prijedlogom, ne koristiti zavisno složene rečenice, posebno ne u inverziji); provjeru razumije li učenik sve riječi i pojmove, objašnjavanje nepoznati riječi, dodatno pojašnjavanje izrečenog. Prilagođavanje izražajnosti je prilagođavanje jačine i boje glasa i praćenje govora gestama.

Jako je važno i prilagođavanje zahtjeva prema učeniku, odnosno pružanje pomoći u rješavanju zadataka po etapama rješavanja, pomoć u izvođenju praktičnog rada, produljivanje vremena za rješavanje zadataka, davanje manjeg broja pitanja, ali ne da sam izabere pitanja, korištenje različitih tipova zadataka (uspoređivanje, dopunjavanje, zaokruživanje, dosjećanje i sl.), češće vježbanje i ponavljanje, ocjenjivati samo usmeno provjerena znanja, češće promjene aktivnosti, mjesečno planiranje rada s učenikom i izvješće o radu i napredovanju.