Saznajte više o poremećajima tečnosti govora

U poremećaje tečnosti govora spadaju mucanje, brzopletost, mucanje s obilježjima brzopletosti te brzopletost s obilježjima mucanja.

Mucanje je sindrom brojnih manifestacija na govornom, jezičnom, psihološkom fiziološkom, tjelesnom i socijalnom području. Govor osoba koje mucaju karakteriziran je čestim ponavljanjima dijelova riječi (glasova i slogova) i kratkih, jednosložnih riječi, produžavanjima glasova, zvučnim ili bezvučnim pauzama/blokadama te je govor obilježen napetošću ili naporom pri izgovaranju.

Mucanje je često obilježeno sekundarnim karakteristikama. To su ponašanja koja prate mucanje i proizvedena su u nastojanju da se mucanje izbjegne. Uključuju ometajuće zvukove (npr. nakašljavanje, umetanje čestih poštapalica i drugih glasova), facijalne grimase (npr. pojačano treptanje, stezanje čeljusti), pokrete glave (npr. klimanje glavom), i/ili ekstremiteta (npr. tapkanje s nogama, pucketanje članaka prstiju), izbjegavanje određenih glasova ili riječi (primjerice zamjene riječi, umetanje nepotrebnih riječi, okolišanje), povećanu fiziološku aktivnost (npr. povećan krvni tlak, crvenilo kože, pokreti zjenica, aktivnost moždanih valova), razna afektivna obilježja (npr. izbjegavanje govora, smanjeno govorenje, izbjegavanje raznih socijalnih situacija zbog straha od mucanja, i slično).

Brzopletost je poremećaj brzine i razumljivosti govora. Očituje se ponavljanjima slogova ili cijelih riječi, neujednačenom govornom brzinom s mnogo pauza i ubrzanja, prenaglašena je koartikulacija zbog koje dolazi do pretjeranog skraćivanja riječi i pretjerana je uporaba normalnih netečnosti kao što su poštapalice. Govor je konfuzan, jezično neorganiziran. Javlja se brzi prijelaz s jedne misli na drugu, osnovna je ideja nedovoljno ograničena, nedovršena, uz nemogućnost koncentracije na bitno. Pri tome, osoba nije svjesna da ima govorne teškoće.